Ja sam tek nakon pokretanja postupka doznala da nije postojala suglasnost, a svaka promjena natječaja trebala je biti objavljena u novinama, rekla je jučer na sudu Irena Miličević
RIJEKA Puna dva i pol sata je pročelnica Odjela gradske uprave Rijeke za komunalni sustav Irena Miličević odgovarala na pitanja zamjenice ravnatelja USKOK-a Jasne Jurković – Kralj, branitelja Gorana Marjanovića i Milenka Škrleca, optuženice za primanje mita Željke Marković i predsjednice »uskočkog« vijeća riječkoga Županijskog suda Jesenke Kovačić. Sva pitanja bila su usmjerena na objašnjenje – kako je ravnateljica Direkcije za poslovne objekte Grada Rijeke Željka Marković mimo zakonske procedure o uvjetima natječaja za zakup poslovnih prostora omogućila kćeri optužene umirovljene inspektorice Državnog inspektorata iz Rijeke Biserke Gregorović – da u Ciottinoj ulici 12c izlicitira poslovni prostor.
Prema optužnici, Željka Marković je inspektorici Gregorović nakon 7. travnja 2011. godine kada je bio objavljen natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora, javila i za prostor u Ciottinoj 12 c. Inače, inspektoričina kći Davorka bila je tada vlasnica obrta kožne galanterije »Mirakul«.
Dopuna natječaja
Branitelj Biserke Gregorovoić Milenko Škrlec upitao je svjedokinju zna li zašto je prestao ugovor o najmu između Grada Rijeke i Davorke Gregorović.
– Mislim da je u pitanju bila neodgovarajuća visina prostora, a jamčevina nije vraćena jer je stranka prije licitacije imala priliku vidjeti o kakvom se prostoru radi.
Branitelj Željke Marković Goran Marjanović pitao je Miličevićevu je li i USKOK tražio da pregleda prostore za sebe prije licitacije.
– Ne sjećam se, ali za državne ustanove uvijek se obavljaju prethodni dogovori s odgovornim osobama, rekla je Miličević.
Odvjetnika je zanimalo i što svjedokinja kao žena misli o izuzetim predmetima iz sobe Željke Marković.
– To je bila obična plastična narukvica i novčanik koji nije bio kožni.
Znajući da joj Željka Marković može pomoći u ishodovanju poslovnog prostora, navela ju je da u natječaju eliminira moguće zainteresirane obrtnike za frizerske usluge. Ravnateljica Direkcije je potom djelujući protivno interesima službe obavila dopunu natječaja tako da je u tekst natječaja dodala »izuzev frizerskog salona«. Zatim je mimo suglasnosti Odjela za poduzetništvo na web-stranici Grada Rijeke 15. travnja 2011. godine obavljen izmijenjeni natječaj. Na licitaciji se pojavila samo jedna zainteresirana stranka – Davorka Gregorović i postigavši najnižu cijenu zaključila ugovor o zakupu. Za protuuslugu je Željka Marković od Biserke Gregorovoić 4. svibnja 2011. godine na poklon dobila ženski novčanik zlatne boje i narukvicu crne boje. Zatim se Željka Marković i osobno angažirala uz korištenje zaposlenika gradskih službi odnosno izvođača radova da se uredi poslovni prostor.
Novčanik i narukvica
Tako je objasnila da nakon utvrđivanja svih elemenata bitnih za davanje u zakup poslovnih prostora, Direkcija poslovnih prostora njoj dostavlja materijal, ona ga zatim elektronički potpisuje i šalje na daljnji postupak, da bi u konačnici svoj potpis o zakupu odnosno Zaključak o zakupu stavio gradonačelnik i to nakon sjednice kolegija.
– Operativne poslove oko prikupljanja dokumenatacije, zaključivanja ugovora, utuživanja naplate, izmjene natječaja, licitacije, sve to vodi Direkcija za poslovne objekte, a materijale za kolegij gradonačelnika šaljem ja, pojasnila je Irena Miličević.
Na izričito pitanje tužiteljice je li za izmjenu uvjeta natječaja potrebna suglasnost Odjela za poduzetništvo, svjedokinja je bila jasna: »Podrazumijeva se da se u košuljici predmeta nalazi i ta suglasnost.«
– Ja sam tek nakon pokretanja postupka doznala da nije postojala suglasnost, a svaka promjena natječaja trebala je biti objavljena u novinama. Na pitanje je li provjerila da li je postojala suglasnost, Miličević je odgovorila da nije imala potrebu to provjeravati.
– A sjećate li se što je policija pronašla u sobi Željke Marković?
– Da, bio je to novčanik šarenog dizajna i narukvica crne boje, odgovorila je Irana Miličević.