MRKOPALJ - Kad bi se u Hrvatsku prenio lijepi običaj manjih američkih naselja, kojima na tabli s nazivom mjesta uz ime piše i neka kratka prepoznatljiva odrednica tog naselja, onda bi ispred goranskog mjestašca Mrkopalj na tabli uz ime mjesta svakako trebalo pisati i – Dom prvaka. Naime, Mrkopalj, koji se s pravom naziva kolijevkom hrvatskog skijanja, početkom 21. stoljeća hrvatskom je sportu dao neizbrisiv pečat uspješnosti u biatlonu, sportu čije karakteristike do pred nekoliko godina nisu bile baš poznate ni boljim pratiteljima sportskih zbivanja, a ukupan broj sportaša koji su nešto pokušavali učiniti »trčeći na skijama s puškom« mogao se nabrojiti na prste dviju ruku. 

Senzacija

I onda u srijedu opet senzacija »a la Mrkopalj«. Dino Butković (dvadeset mu je godina i pet mjeseci) zadnju je utrku za Svjetskom juniorskom prvenstvu biatlonaca u austrijskom Obertilliachu trčao tako da mu je na kraju potpuno zasluženo pripala srebrna medalja! Novi Fak? Ne. Novi Mrkopaljac? E, to da. Jer, više to nije slučaj i više se ne može govoriti kako je uspjeh Faka bio pojnajprije rezultat njegove iznimne nadarenosti, rada s iskusnim inozemnim trenerima i činjenice da je trenirao s jakom slovenskom reprezentacijom koja itekako brine o što boljim uvjetima za svakog svog natjecatelja. 

Skandinavci

I što dalje? Prije svega, kapa dolje malom Butkoviću, kapa dolje Mrkoplju koji rađa prvake. A pod dva, poruka Hrvatskom olimpijskom odboru i ostalim institucijama koje brinu o hrvatskom sportu. Dajte više dovršite taj za sada samo takozvani Hrvatski biatlonski centar Zagmajna. Već i slijepci vide da su klinci s goranskog područja iznimno nadareni za ovaj sport. Osigurajte im puno bolje uvjete pa će se ne samo uz Mrkopalj, već i uz pojam Hrvatska – bar kad je o biatlonu riječ – moći stavljati »pojašnjenje« – Dom prvaka. Ma koliko to bilo neshvatljivo Skandinavcima gdje, primjerice, u jednom jedinom neboderu u središtu Osla. Stockholma ili Helsinkija, vjerojatno stanuje veći broj biatlonaca no što ih ima u cijeloj Hrvatskoj.