Sve dok se hrvatska vlada ukopava, sve dok ratuje, sve dok lobira i misli da napreduje, radi u korist vlastite štete, kako bi to rekli u Srbiji
Slovenski europarlamentarac Jelko Kacin ostao je usamljen u ovotjednoj raspravi na sjednici Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta na kojoj se raspravljalo o Hrvatskoj. Kacin uvjerava da »nikakav pritisak« na Sloveniju kao članicu EU-a da požuri s ratifikacijom u ovom trenutku neće ubrzati taj proces, nego će mu, dapače, samo naškoditi.
Jeste li uvjerili europske parlamentarce da je problem Ljubljanske banke multilateralno, a ne bilateralno pitanje, zbog kojeg Slovenija neće započeti postupak ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora sve dok hrvatska vlada prije toga ne omogući povlačenje tužbi protiv Ljubljanske banke pred hrvatskim sudovima?
– Ovdje nije riječ o tome tko je koga u nešto uvjerio. Sa svoje strane pružio sam ruku hrvatskoj vladi da shvati kako će ipak ona biti ta koja će na kraju donijeti odluku o tome hoće li Hrvatska u planiranom roku postati članica Europske unije ili neće. Sve dok se hrvatska vlada ukopava, sve dok ratuje, sve dok lobira i misli da napreduje, radi u korist vlastite štete, kako bi to rekli u Srbiji. Ako u tome bude predugo ustrajala, neće imati mogućnosti da se iskopa. To će onda biti katastrofa za Hrvatsku, a to će, na žalost, imati i dalekosežne posljedice za druge države Zapadnog Balkana, koje se uporno bore ili za datum za početak pregovora ili za status zemlje kandidata.
Ali opće je mišljenje da bilateralni sporovi ne bi smjeli ometati proces proširenja EU, a to se posebno odnosi na zemlje Zapadnog Balkana, gdje postoji puno bilateralnih sporova… – U potpunosti se slažem s vama, no ovdje nije riječ o bilateralnom pitanju.
Radi se o ucjeni
Možete li nam podrobnije objasniti taj vaš stav? Dobro je poznato da je hrvatska vlada suglasna da problem Ljubljanske banke treba riješiti, no ne prihvaća da to pitanje treba opterećivati proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora. Nije li ovdje riječ o svojevrsnoj ucjeni? – Jest, radi se o ucjeni, ali Hrvatske koja ucjenjuje samu sebe. Naime, koliko god sam se bavio pitanjem Ljubljanske banke nisam uspio pronaći zakonsku osnovu za ovlaštenja što ih je hrvatska vlada dala za tužbe protiv Ljubljanske banke. Ne znam u kakvom su odnosu hrvatska vlada i Ljubljanska banka.
Vjerujete li Hrvatskoj kada obećava da neće blokirati svoje susjede na njihovom putu u EU? – Nastupam kao dužnosnik Europske unije i mogu kazati da smo zainteresirani za proširenje Unije na cijeli Zapadni Balkan, ali ne samo za ulazak svih zemalja u EU, nego i za ulazak u schengenski prostor i eurozonu. Kao Slovenac želim da što prije ukinemo granične kontrole na granici između Slovenije i Hrvatske. Niste mi odgovorili vjerujete li Hrvatskoj koja je donijela posebnu deklaraciju da neće zloupotrebljavati članstvo u EU i ucjenjivati susjede pri rješavanju bilateralnih sporova. – U politici političare i institucije uvijek cijenim po djelima, a ne po riječima. Zato sam vam odgovorio da od Hrvatske očekujem konkretna djela, a ne lobiranje.
Nije li riječ o tome da na temelju tih punomoći vlada u Zagrebu pokušava naplatiti ukupno 272 milijuna eura koliko je isplatila hrvatskim štedišama Ljubljanske banke koji su štednju koju im nije htjela isplatiti Ljubljanska banka prenijeli na hrvatske banke, na teret državnog proračuna? – Još uvijek ne razumijem što Nova ljubljanska banka ima s tim? Ljubljanska banka Zagreb bila je likvidirana, jer je hrvatska vlada toj banci oduzela licencu. I drugo, ako već govorimo o tome, prije bih shvatio da, recimo, hrvatska vlada da ovlaštenje nekoj svojoj banci da tuži Agrokor kao nasljednika i sadašnjeg vlasnika ili IPK Osijek Šećeranu, koja duguje toj nepostojećoj Ljubljanskoj banci Zagreb više od 120 milijuna eura. To bi bilo normalno jer se sve to događa na teritoriju Hrvatske. Ako je Hrvatska ovlastila nekoga da tuži Novu ljubljansku banku zbog njezine kćeri koju je zapravo likvidirala sama hrvatska vlada, onda bih istodobno očekivao i da podmiri neke druge obveze za koje bi vlada morala znati kada govori o nevraćenim kreditima koji su bili dodijeljeni iz devizne štednje banke na teritoriju Hrvatske. Znate da su potraživanja Ljubljanske banke Zagreb u Hrvatskoj viša od milijardu eura.
Oduzeta licenca
Jasno je što Nova ljubljanska banka ima s tim. Dobro znamo da je slovenska vlada početkom devedesetih ustavnim zakonom imovinu Ljubljanske banke prenijela na Novu ljubljansku banku, dok je potraživanja ostavila »staroj« Ljubljanskoj banci. To je veza između Nove ljubljanske banke i Ljubljanske banke. – Ne postoji ta veza. Ne znam kako se to kaže na hrvatskom jeziku ali tu moramo upotrijebiti razveza (razvod, op. a.). Ponavljam, hrvatska vlada oduzela je Ljubljanskoj banci Zagreb licencu, a ako banka kćer nema aktivu, onda nema što prenositi na banku majku.
Dobro, ali kako vi vidite kompromis i izlaz iz ove situacije? – Sve što sam mislio reći rekao sam pred Odborom za vanjske poslove i ne bih želio nastupati kao instruktor hrvatskoj vladi. Vlada u Zagrebu donijela je odluku i napravila korak u jednom pravcu, pa isto tako može napraviti korak unatrag. To je njezino suvereno pravo.
Kako onda komentirate stav njemačkog europarlamentarca Elmara Broka koji upozorava Sloveniju da ne smije zloupotrebljavati pravo veta i da treba doći do dogovora na ravnopravnoj osnovi, a ne da država članica koristi pravo veta da bi »onoga drugog svukla do gola«? – Ne mogu to komentirati, jer on može reći sve što poželi. Ali čuli ste i predsjednika njemačkog parlamenta i njemačke zastupnike Europskog parlamenta i Bundestaga, svaki od njih ima puno pravo o pristupanju Hrvatske izjaviti sve što hoće. Ali oni nisu igrači. Oni ne sudjeluju u ratifikaciji hrvatskog ugovora. I samo da dodam: Njemačka još uvijek nije ratificirala hrvatski ugovor. Nije ni započela proces ratifikacije. I među nama rečeno, čak i ako bi Slovenija danas ratificirala hrvatski ugovor, još bi vam ostalo dosta država koje imaju svoje razloge zbog kojih nisu ni počele proceduru ratifikacije.
Time želite reći da Slovenija nije jedina članica EU koja još nije ni pokrenula proces ratifikacije? – Svakako.
Odluka hrvatske vlade
Kako će se po vašem mišljenju na hrvatsko-slovenske odnose dugoročno odraziti činjenica da će Slovenija po svoj prilici biti zadnja koja će ratificirati hrvatski ugovor? – Ja bih rekao da vi špekulirate, a ja to ne želim. Odgovorio bih vam malo drugačije. Hrvatska javnost ne zna da je Slovenija zbog ulaska u EU dvaput morala mijenjati svoj ustav zbog stava Austrije i da nas je dugi niz godina blokirala Italija, da bismo na kraju prihvatili kompromis. I nemojte misliti da je Italija nešto ponudila: Slovenija je napravila korak unatrag. I danas imamo odlične odnose i s Italijom i s Austrijom.
U Hrvatskoj jako dobro znamo da je Italija blokirala Sloveniju i da je Slovenija morala pristati na tzv. Solanin kompromis u vezi s optantskom imovinom. – I zato vam govorim da je slovenska vlada bila ta koja je mogla omogućiti ili onemogućiti početak pregovora. O tome se radi. Tako danas samo hrvatska vlada odlučuje o tome hoće li produljiti svoj status kandidata za ulazak u EU. To se događa u životu.
No Solanin kompromis doista je bio kompromisan prijedlog, dok bi ovdje Hrvatska morala prihvatiti slovenski zahtjev, a da pritom Slovenija ništa ne daje. Gdje je tu kompromis? – Slovenija će ratificirati hrvatski ugovor.
Nije li se tadašnji slovenski premijer Borut Pahor u prosincu 2011., kada je u Bruxellesu potpisao hrvatski ugovor s EU, obvezao da će Slovenija ratificirati taj ugovor do 1. srpnja 2013.? – Da, ali morate znati da je Hrvatska u pregovorima s EU prihvatila da je pitanje Ljubljanske banke sukcesijsko pitanje. To stoji i u hrvatskom pristupnom ugovoru. Hrvatska je mandatom za tužbe odstupila od pristupnog ugovora.
Kako onda da taj vaš stav ne prihvaća nijedan drugi zastupnik Europskog parlamenta? – Oni se time ne bave.
Dakle, neupućeni su? – Ne. Ponovit ću vam i to je moja zadnja formulacija. Hrvatska uporno lobira i ukopava se. Tko god se ukopava jednom mora izaći iz rova. Vremena je sve manje i taj će izlazak za Hrvatsku biti sve teži. Zato to nije pitanje za mene, niti za slovensku vladu, nego suštinsko i strateško pitanje za hrvatsku vladu.
