"Rijeka" stranaca: 6 kontinenata, 23 države i 61 igrač

Mnogi strani igrači su bili samo prolaznici na Kantridi, mnogih će se sjetiti samo pedantni kroničari, no ima i onih koji su stekli status legendi. To se u prvom redu odnosi na napadača Admira Hasančića 

RIJEKA - »Rijeka« je prema očekivanjama tijekom ovoga prijelaznog roka igračke prinove tražila i dobila u – strancima. Ne baš u potpunim strancima, ali u svakom slučaju u igračima koji nisu rođeni u Hrvatskoj, niti imaju hrvatsku putovnicu. Ako na proljeće zaigraju u »bijelom« dresu Slovenci Kris Jogan i Matija Škarabot, te Mehmed Alispahić, veznjak rođen u Bugojnu, zaokružit će koloniju »Rijekinih« stranaca na brojku – 64.

TOP 5/PLUS 

 » Admir Hasančić (BiH) 

 » Barnabasz Sztipanovics (Mađ) 

 » Peter Lerant (Slk) 

 » Radomir Đalović (CG) 

 » Senad Brkić (BiH) 

 TOP 5/MINUS

 » Nastja Čeh (Slo) 

 » Johann Smith (SAD) 

 » Hebert Alferez (Mek) 

 » Mihael Jurasovski (Bel) 

 » Luis Fernando (Bra) 

Do sada ih je nastupilo točno 61, a u tu brojku uračunati su samo oni igrači koji su odigrali barem jednu službenu utakmicu od osamostaljenja, a među njima i nekih koji su prije ili za vrijeme igranja za »Rijeku« stekli pravo na dobivanje hrvatskog državljanstva. Taj 61 igrač dolazi iz čak 23 različite zemlje, odnosno sa svih šest kontinenata. Mnogi su bili samo prolaznici na Kantridi, mnogih će se sjetiti samo pedantni kroničari, no ima i onih koji su stekli status legendi. To se u prvom redu odnosi na Admira Hasančića, igrača koji još uvijek drži drugo mjesto na klupskoj ljestvici strijelaca u HNL-u (161 nastup/51 pogodak). Popularni Haso stigao je na Kantridu sredinom 90-ih godina u »paketu« s još tri zenička igrača (Brkić, Bradarić, Hodžić) te se zadržao u »Rijeci« sedam godina. I napadač Senad Brkić se pokazao kao dobrom akvizicijom. Postigao je 33 gola u 92 utakmice u četiri sezone. 

  Obojica čine skupinu od čak 20 igrača iz BiH u posljednje 23 godine. Parola nema stranca do Bosanca na Kantridi živi u punom smislu tih riječi. Pored Brkića i Hasančića navijači će se rado sjetiti veznjaka Fuada Šašivarevića, braniča Tarika Cerića, napadača Rajka Vidovića, braniča Jasmina Mujdžu (osvojio Kup 2005.), neumornog veznjaka Davora Landeke…  

Slovenci

Drugi po brojnosti su – Slovenci. Njih šestorica su do sada nastupala u riječkom dresu i nisu bili tako uvjerljivi na Kantridi. Najbolji dojam ostavili su veznjak Igor Benedejčič i napadač Sebastijan Cimerotič, ali ni to nije bilo nešto osobito. Njihov reprezentativni suigrač Nastja Čeh je s druge strane jedno od najvećih razočaranja. Iz država nastalih raspadom Jugoslavije stigli su na Kantridu i po dvojica igrača iz Srbije, Makedonije, te Crne Gore. Dovođenje vratara Dragana Žilića (jedini stranac-vratar), veznjaka Dušana Kerkeza i napadača Radomira Đalovića pokazao se kao dobar potez. 

  Iz »bližega« susjedstva na Kantridi su igrali Mađar Sztipanovics, Talijan Vannucci, Rumunj Mitu, Bugar Ivanov, Slovak Lerant, te čak četvorica Albanaca. Mađarski napadač bio je jedan od najboljih segmenata momčadi »Rijeke« nesuđenih prvaka Hrvatske, branič iz Komarnog bio je stup obrane »bijelih« koja je osvojila dva Kupa Hrvatske, Rumunj s hrvatskom putovnicom zabio je pogodak u finalu Kupa u Splitu, a Bugarin Ivanov (danas trener Ćernomoreca iz Varne) odigrao je dobru sezonu i pol na Kantridi prije nego se vratio u Sofiju. 

 »Rijekini« stranci sobom nose i mnoštvo zanimljivih anegdota i priča. U legendu su ušle izjave Mađara Sztipanovicsa nakon utakmice kvalifikacije Lige prvaka s »Partizanom« (oni pas-pas, mi ništa…), Bolićeva oproštajna poruka (eno vam ga vaš Trapattoni…) namijenjena ondašnjem treneru Draganu Skočiću, koji ga je odstranio iz momčadi, Mituovi izlasci u narodnjačke klubove i zagrijavanje uoči utakmice – viskijem! Brkić je vjerojatno bio najstrastveniji pušač među strancima kojemu nije bilo strano »zapaliti« ni u kemijskom WC-u u autobusu. Belle Belle je dobio i svoju navijačku pjesmu, a mnogi tvrde, iako to nitko nikada nije dokazao, da je ostavio nasljednika negdje u Rijeci. Lerant je mnoge trenere izluđivao svojim hobijem kojega je strastveno volio i upražnjavao – ronjenjem. Ivanov je pak vjerojatno stranac koji je stigao s naljepšom polovicom na Kantridu. Naime, dotična gospođica bila je Playbojeva zečica…

  S igračima pristiglim iz zapadnih zemalja Staroga kontinenata u »Rijeci« u pravilu nisu imali pozitivnih iskustava. Španjolca Tonita, Belgijanca Jurasovskog i Nizozemca Zijlera pamtit će se isključivo po tome da su bili prvi igrači iz svojih zemalja koji su nosili dres »Rijeke«. 

  Transfer Nijemca hrvatsko-slovenskih korijena Fredija Bobica (danas sportski direktor Stuttgarta) u Rijeku, na zimu 2006. godine podigao je silnu medijsku pompu. Najslavniji stranac koji je stigao na Kantridu, uz Elvira Bolića, zadržao se u »Rijeci« tek šest mjeseci, odigrao 10 utakmica i postigao tri pogotka, od toga jedan u finalu Kupa protiv »Varteksa«. Dojam je da je kao i Bolić (pet golova u sedam utakmica) mogao puno više dati momčadi.  

Promašaji

Australci Anthony Miličić (15 golova u 51 utakmicu) i Eddy Bosnar su iznimka koja potvrđuje pravilo da se »Rijeka« nije baš usrećila s igračima pristiglim s drugih kontinenata.

Kamerunac Belle Belle jedini je Afrikanac, a Jonathann Smith jedini Amerikac koji su zaigrali za »Rijeku«. Obojica spadaju u red promašenih investicija, a u tu skupinu se u konačnici mogu svrstati i dvojica od trojice Meksikanaca (Alferez, Guttierrez, Delgadillo), koja su prošle sezone stigli u »Rijeku« kao posuđeni igrači »Atlasa«. I oni su se zadržali nekoliko mjeseci, baš kao i jedini Japanac Yoskiha Matsubara (Zaizen nije igrao), koji je tugovao za ispuštenim naslovom prvaka 1999. godine. Riječki južnoamerikanci su posebna priča. Da nije bilo nekoliko dojmljivih pogodaka i lažnjaka znalca staklenih nogu, Argentinca Ramona Fernandeza (na gostovanjima je izluđivao trenere i gotovo u pravilu bio igrač manje), te poneki start na rubu kartona Martina Šarića, igrači s južnoameričkog kontinenta ponijeli bi epitet uvjerljivo najgorih stranaca u dresu »Rijeke«. Posebno se to odnosi na Brazilce.

Najdublji trag ostavio je Luiz Fernando i to zahvaljujući antologijskom promašaju »praznoga gola« u susretu s »Celtom Vigom« i senzacionalnog prolaza »Rijeke« u 2. kolo Kupa UEFA.

Svi Rijekini stranci  

  Albanija (3) » Manuel Bisaku, Redi Jupi, Zedi Ramadani, Bledi Shkembi 

   Argentina (3) » Ramon Fernandez, Jonathan Germano, Martin Šarić 

 Australija (2) » Eddy Bosnar, Anthony Milčić 

 Belgija (2) » Andrea Mutombo, Mihael Jurasovski 

  BiH (20) » Kenan Čejvanović, Fenan Salčinović, Mislav Karoglan, Elvir Bolić, Ekrem Bradarić, Senad Brkić, Tarik Cerić, Ibrahim Duro, Rajko Vidović, Sead Seferović, Fuad Šašivarević, Admir Hasančić, Nedim Halilović, Sead Halilović, Almir Hodžić, Sergej Jakirević, Davor Landeka, Alen Dedić, Jasmin Mujdža, Alen Škoro 

 Bugarska (1) » Georgi Ivanov 

 Brazil (3) » Andre Luiz, Sergio De Oliveira, Luis Fernando 

 Crna Gora (2) » Milan Đurišić, Radomir Đalović 

 Italija (1) » Diego Vannucci 

 Japan (1)  » Yoshika Matsubara 

 Kamerun (1) » Yves Belle Belle 

 Mađarska (1) » Barnabasz Sztipanovics 

 Makedonija (2) » Miro Weiss, Vlade Lazarevski 

 Meksiko (3) » Hebert Alferez, Carlos Guttierrez, Luis Delgadillo 

 Nizozemska (1) » Sergio Zijler 

 Njemačka (2)  » Fredi Bobic, Filip Tapalović 

 Poljska (1)  » Lukasz Mierzejewski 