Nova dječja komedija

»Duh babe Ilonke« i za male, i za velike

Siniša Pavić

»Duh babe Ilonke« govori o toleranciji i suživotu s Romima čija su kultura i tradicija vrlo različite od okoline u kojoj žive. No, prije svega je to priča koja se bavi vrijednostima obitelji i prijateljstva



ZAGREB » Od četvrtka u redovitu kinodistribuciju kreće »Duh babe Ilonke«, dječja komedija s elementima fantastike redatelja Tomislava Žaje, snimljena u produkciji Formula Filma i HRT-a te u suradnji s austrijskim i makedonskim koproducentima. Sudeći po svečanoj zagrebačkoj premijeri održanoj u ponedjeljak navečer, još je to jedan domaći dječji film koji čeka posve lijep kino život, kako zbog u nas rijetko filmovane teme, tako i zbog dobrih »malih« glumaca Selme Ibrahimi koja igra desetogodišnju djevojčicu Manušu te Marina Armana Grbina koji tumači njenog školskog kolegu i prijatelja Zdenka.


Nepogrešiva vračara


Priča scenaristice Irene Krčelić govori o Manuši, jedinici u jednoj urabanoj romskoj obitelji iz zagrebačkog predgrađa. Mama Aska radi kao tajnica u tvornici žarulja barem dok ne postane tehnološki višak, a tata Hrastimir svira trubu u pogrebnom orkestru barem dok mu sluh bolna duša ne ošteti. Baba Ilonka je, pak, nepogrešiva vračara koja ni nakon smrti ne napušta svoju kuću. Manuša je jedina koja shvaća da ih opsjeda duh pokojne bake te uz pomoć prijatelja Zdenka, pogrebnikovog sina i jedinog u školi koji je prihvaća kao sebi ravnu, pokušava smiriti nemirnog i ljutitog duha, a na tom putu otkriva i obiteljsku tajnu iz prošlosti. Redatelj Tomislav Žaja reći će kako je to dječja fantastična komedija s elementima mjuzikla, namijenjena cijeloj obitelji i aktualna svugdje u svijetu. Odnosno, kako ističe, »Duh babe Ilonke« je priča i za djecu i za odrasle, koja govori o toleranciji i suživotu s Romima čija su kultura i tradicija vrlo različite od okoline u kojoj žive. No, prije svega je to priča koja se bavi elementarnim vrijednostima obitelji i prijateljstva, koja nas uči da sve ljude, a posebno one koji su na bilo koji način »drugačiji«, nije dovoljno samo »tolerirati«, već ih trebamo prihvaćati kao sebi ravne.


   Redatelj Žaja tražio je glumicu za Manušu dvije godine i onda je ugledao Selmu Ibrahimi na školskom igralištu Osnovne škole dr. Vinka Žganca u Kozari Boku. Prva joj je ovo uloga na filmu, dok je Marin Armin Grbin već pravi glumac gledateljima primjerice znan i iz igranog dječjeg serijala HRT-a »Laboratorij na kraju svemira«. Kliknuli su se iz prve, a premijera je bila lijepa prigoda da se vide ponovno, malo stariji i malo zreliji. Jer, prošlo je od snimanja zadnje scene tri godine, ali film sad kreće u distribuciju zbog financijskih problema.


Zvijezda tvor




Uz Selmu i Marina važne su uloge u filmu odigrali mnogi, ponajprije slovenska glumica Aleksandra Balmazović i Rakan Rushaidat koji igraju Manušine roditelje, ili pak Kruno Šarić koji igra djeda Kasuma, baš kao i makedonska glumica Sabina Ajrula koja glumi babu Ilonku i koja premijeri nije mogla nazočiti zbog angažmana u serijalu »Sulejman Veličanstveni«. No, zato je uz male glumce zvijezdom bio afrički albino tvor, jedan od tri što su u filmu odglumila Manušina ljubimca Baltazara. Da je znao kako se autogrami daju, bome bi ih se nadavao.