Ne želim se više baviti ljudima koji nemaju pojma o nogometu, a svaki dan provociraju, kvrckaju i pišu pisma, iako su dobili odgovor od FIFA-e i UEFA-e, čak i Michela Platinija osobno... – kaže Davor Šuker
RIJEKA Facebook je »pošast« 21. stoljeća. Danas baš svatko može otvoriti javni ili skriveni, stvarni ili lažni profil na najmnogoljudnijoj društvenoj mreži na svijetu i, skriven iza pseudonima ili koristeći svoje pravo »Ja« »rušiti svjetove« i čeprkati po tuđim »intimama« koje odavno više nisu skriveni sadržaji duševnoga života pojedinca. Facebook je, dakle, postao globalni medij u kojemu se sklapaju i obnavljaju prijateljstva, upoznaju partneri, rađaju nove i stare ljubavi, sklapaju unosni poslovi… Postoje i twitter, WhatsApp, kojekakve »chat« usluge, tko zna što sve ne…, ali neki još uvijek ne mogu odoljeti arhaičnom sustavu komunikacije – pisanju pisama! Rijetki su, ali ima ih. U hrvatskom nogometnom okruženju pogotovo. I ne samo u hrvatskom.
Pisma, dakle… Najprije je netko u Hrvatskom nogometnom savezu poslao »strogo povjerljivo« pismo UEFA-i i FIFA-i i požalio se da im ministar znanosti, obrazovanja i sporta ne da mira, pa je netko iz UEFA-e i FIFA-e, očito po zadanim napucima vodećih ljudi iz Vukovarske, poslao pismo HNS-u u kojem se tom istom ministarstvu spočitava uplitanje u rad HNS-a, onda je dotični ministar poslao pismo UEFA-i i FIFA-i i uzvratio istom mjerom ukazujući na netočne navode, a u međuvremenu je i gradonačelnik Splita pisao UEFA-i i žali se da mu HNS uskraćuje legitimno pravo na kandidaturu za Europsko prvenstvo 2020. godine. Pišem pismo, tinta mi se proli…
Na pravom putu
Najlakše je pisati pisma, priopćenja, dopise… Od kojih baš nitko nema koristi. Hrvatski nogomet ponajmanje. Svjestan je toga i predsjednik HNS-a, Davor Šuker, koji je u subotnjim jutarnjim satima nadomak riječkog Korza otvoreno progovorio o prepiskama i dopisivanjima na hrvatski način. Uglavnom preko njegovih leđa.
– Navikao sam na to. Ne obazirem se previše, idem dalje, radim svoj posao i smatram da sam na pravom putu. Uostalom, dajte mi još četiri godine pa ćemo vidjeti… – kaže prvi čovjek HNS-a, koji ne mora sumnjati u novi mandat budući da će na skorašnjoj travanjskoj Izvanrednoj i izbornoj Skupštini krovne organizacije hrvatskog nogometa biti jedini predsjednički kandidat.
– Ako pobijedim na izborima, a valjda hoću budući da nemam protukandidata, pokušat ću popraviti infrastrukturu koja je zaista u lošem stanju, kanim na hrvatskim stadionima uvesti videonadzore, poraditi na sustavu »ticketinga«… HNS može i želi pomoći, ali moramo raditi zajedničkim snagama, mora postojati određeni konsenzus. Evo, Liga 10 je prekrasna, hrvatska reprezentacija ostvaruje uspjehe, slijedimo put pokojnog počasnog predsjednika Vlatka Markovića… A svi koji u hrvatskom nogometu vide samo biznis, novac i neke loše karakteristike neka si nađu novi sport. Dopustite onim divnim ljudima koji žive za nogomet, a ima ih jako puno, da se zbliže i naprave da nogomet bude ono što jest, dika i ponos hrvatske države. Onima kojima to smeta neka više ne dolaze na stadione.
Prvoga čovjeka HNS-a prati glas da je u zadnje vrijeme sve tanjih živaca, nema s kime se sve nije posvadio… Počelo je s rekreativcima na Sveticama, koji se protive izgradnji nogometnog kampa.
– Nismo mi krivi što sva djeca igraju nogomet, što je nogomet sport broj jedan u Hrvatskoj. Uostalom, ništa još nije gotovo, čekamo na odobrenja UEFA-e i FIFA-e, a teniskih terena u Zagrebu ima sasvim dovoljno.
Puno više od šačice nezadovoljnih svetičkih »joggera« Šukera mora zabrinjavati činjenica da sve češće postaje kolateralna žrtva osobnih sukoba ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Željka Jovanovića i maksimirskog »bossa« Zdravka Mamića, koji vode »rat do istrebljenja«.
– Ne želim da me itko uvlači u borbe o kojima govorite. Ne želim ulaziti u dnevno-političke obračune, jer političari su u nogomet jako malo uložili, a od nogometa dobivaju jako puno. E, pa ja im kažem ovako: Gospodo, osigurajte nam sredstva pa onda kritizirajte, pritisnite lokalnu samoupravu da izdvoji nešto i za nas. Pa, Hrvatski nogometni savez od države dobiva samo milijun i 800 tisuća kuna godišnje, gotovo ništa. Najlakše je preko novina tražiti krivce, ja to ne želim, imam pravo na svoje ja i pravo kazati što mislim. To mi nitko ne smije i neće oduzeti. Nisam došao u nogomet da bih se obogatio, samo vraćam ono što mi je nogomet dao i može mi dati. Uostalom, od 220 utakmica, koliko ih HNS organizira godišnje, samo pet je profitabilno. Evo, u novom kvalifikacijskom ciklusu samo će utakmice s Italijom biti profitabilne, sve ostale će biti lagani minus.
Baldasar
Šukera je, čini se, ipak najviše naljutilo pismo UEFA-i splitskoga gradonačelnika Ive Baldasara, koji se žali na ignorantski odnos HNS-a prema kandidaturi Splita za EURO 2020. godine.
– Ne želim igrati politički ping-pong, volio bih da svi stadioni u Hrvatskoj zadovoljavaju infrastrukturne uvjete, ali, na žalost, tome nije tako. Što se Splita konkretno tiče, imao sam određenu viziju i kanio pomoći »Hajduku«, ali ne želim se više baviti ljudima koji nemaju pojma o nogometu, a svaki dan provociraju, kvrckaju i pišu pisma, iako su dobili odgovor od FIFA-e, UEFA-e, čak i Michela Platinija osobno. Ovako im poručujem: Evo gospodo, dobit ćete plan što morate ispuniti pa izvolite. Donesite vašim političkim vezama 200 milijuna eura i napravite što se od vas traži, na kraju će ionako UEFA odlučiti o tome kojih će trinaest gradova ugostiti Europsko prvenstvo 2020. godine. Neće o tome odlučivati ni Davor Šuker, ni dnevno-politička mašinerija.
U moru problema s kojima se susreće u zadnje vrijeme, prvoga čovjeka HNS-a obradovala je činjenica da je Upravni sud u Zagrebu donio rješenje o odgodi izvršenja Sportske inspekcije MZOS-a glede poništenja licenci »Lokomotivi«, »Hrvatskom dragovoljcu« i »Vinogradaru«.
– Ne želim se više na to osvrtati, Sportskoj inspekciji samo želim poručiti da se pozabavi i drugim sportskim savezima u Hrvatskoj. Pritom ne želim omalovažavati ničiji rad, a daj Bože da su svi poput Hrvatskog nogometnog saveza. Golema smo vojska ljudi i želim da nas se malo više respektira. To je sve. Mislim da ne tražim mnogo.
