Zdravko Mršić: Ukrajinsko urušavanje može se dogoditi i Hrvatskoj

Nama obližnje zemlje su slabe, politički neizgrađene i nadasve podijeljene kao i Ukrajina: Crna Gora, Srbija, Kosovo, BiH, Makedonija pa i Hrvatska. One u tranziciji nisu izgradile državnost, a sad se na njima prelama obnovljena klasična svjetska geopolitika. Ni baltičke, ni kavkaske zemlje nisu u boljem stanju

Previranja u Ukrajini pokazuju da se na prostoru između Rusije i zapadne Europe obnavljaju strategijski sukobi između Moskve i Washingtona. Nakon sloma SSSR-a, Amerikanci su vjerovali da će zauvijek ostati svjetski hegemon. Rusija je posljednjih godina ojačala kao država i vratila se na svjetsku pozornicu kao velesila.

  To je povod za razgovor s bivšim ministrom vanjskih poslova Zdravkom Mršićem, koji smatra da će SAD i Rusija sadašnju konfrontaciju postupno zamijeniti dogovorom i suradnjom. U međuvremenu, pitanje je što će se događati u (jugo)istočnoj Europi, punoj slabih država koje lagano mogu postati nečijim plijenom.

Kolika je vjerojatnost da prosvjedi i sukobi, poput onih u Ukrajini i BiH zahvate Hrvatsku? Mogu li naši političari spriječiti takav razvoj događaja?  – Hrvatska je politički nesređena. Ona nije demokracija, nego izborna uzurpacija. Trajno gospodarski slabi, a ima političare koji potpiruju podjelu i sukobe prošlosti. Prijepori u BiH i Ukrajini su etnički i prostorni, a u nas su povijesni. Politiku treba oduzeti jadnim političkim strankama i vratiti je državi. Otvoreni sukobi ili pobuna bili bi pogubni za hrvatsku državu i za narod, koji treba politički otpornu državu.  Kako bi se to spriječilo, Hrvatska hitno treba zaštitu i pomoć. To bi u Uniji trebali shvatiti. Ako pomoć ne dođe iz Unije, a politička zaštita od SAD, možda bi pomoć mogla doći s nekog drugoh mjesta.

  Europska unija i SAD otvoreno su podržali nedavni »prozapadni« politički prevrat u Ukrajini. Sada, kad se Rusija digla i odlučila »zaštititi svoje interese« na tom području, Zapad ne želi za Ukrajinu staviti ruku u vatru. Ne nudi joj bezuvjetnu materijalnu pomoć poput Rusije, a ne želi se tamo ni vojno angažirati. Kao da Ukrajinu ostavlja na cjedilu. Kako to objašnjavate?

  – Izbijanje Ukrajinske krize posljedica je činjenice, da je Ukrajina nesređena, slaba i politički podijeljena zemlja. Podjelu su pokazali i rezultati predsjedničkih izbora 2010. godine. Tad se podjela glasova danih dvama kandidatima poklapala s etničkom podjelom pučanstva. Politička nestabilnost i organizacijska slabost zemlje bile su i razlogom potpisivanja trojnog Protokola u Budimpešti 1994. godine, kojim su SAD, UK i Rusija jamčili Ukrajini suverenost i teritorijalni integritet.  Slabost i nesređenost Ukrajine ne dolaze samo od slabog gospodarstva, nego prvobitno od izostanka nacionalne politike, koja mora pripadati državi, a ne kapitalu, tržištu, vojsci, vođama ili ideologiji. U nedostatku prave državne politike, politike se prihvaćaju građanske ili etničke skupine, što vodi rasulu države. Dvije svjetske sile, koje su strategijski zainteresirane za ukrajinski prostor i tržište, neodgovorno su poticale svoje štićenike da vode politiku mimo države.  Ukrajinska država otprije je trebala pomoć i zaštitu, ali ih nije dobila. Najbolja zaštita države je sprega primjerene politike, rasta gospodarstva i koheziji sustava uvjerenja građana, koji smatraju svoju zemlju svojom. Ukrajinska država je toliko slaba, da je mogu uništiti i vlastiti građani, kad stupe u nasilan unutarnji politički obračun.

Namnožile se slabe države

Kakvi su izgledi da se unutarnje urušavanje, kakvo vidimo u Ukrajini, proširi i na ostale države srednje i jugoistočne Europe?

  – Slabe države su se namnožile diljem svijeta. Danas se vode unutarnji ratovi u sedamdesetak zemalja, iako u svijetu nema nijednog međudržavnog rata. Unutarnji ratovi su posljedica slabosti država kao država, koja dolazi od izostanka prave politike, kakvu prihvaćaju građani.

  Zemlje jugoistočne Europe donedavno su bile ili nesuverene ili ograničeno suverene, a njihovi narodi nisu pokazali organizacijsku sposobnost da postave politički sustav i izgrade javne ustanove, kako bi njihove države postale otpornima. Kapital, tržište, liberalizam i sama Europska unija kao agentura svjetskog kapitala sustavno su odvraćali narode od stvaranja otpornih država. Slabe države lagano postaju tuđim plijenom, a ni sama EU kao unija neće se moći obraniti i održati bez politički jakih članica, koje se mogu same braniti dobrom politikom.

  Koje su države najosjetljivije? Balkanske?

  – Nama obližnje zemlje su slabe, politički neizgrađene i nadasve podijeljene kao i Ukrajina: Crna Gora, Srbija, Kosovo, BiH, Makedonija pa i Hrvatska. One u tranziciji nisu izgradile državnost, a sad se na njima prelama obnovljena klasična svjetska geopolitika. Ni baltičke, ni kavkaske zemlje nisu u boljem stanju.

  Ove godine diljem svijeta obilježit će se 100. obljetnica Prvoga svjetskog rata. Je li moguće ponovno izbijanje velikog rata, budući da se u povodu Ukrajine obnavljaju nekadašnji hladnoratovski tonovi?

  – Oko Ukrajine neće izbiti međudržavni rat, a to što se zbiva unutar Ukrajine izgleda kao građanski rat i Rusija želi da tako ostane. Sukobi na Kosovu, u Libiji, Iraku i u početku u Ukrajini bili su prikazani kao unutarnji sukobi, koji su tražili i opravdali intervenciju Zapada, EU ili NATO-a pod izlikom zaštite ljudskih prava. Iznutra su djelovali OVK, pokret iz Bengazija, Kurdi, Sjeverna liga i drugi. U šali rečeno, zaštitom ljudskih prava moglo se opravdati i raketiranje kineskog veleposlanstva u Beogradu. Sad takvu taktiku u Ukrajini rabi Rusija i pomno pazi da vidljivo ne uputi svoje vojne snage, nego samo da pomogne svoje saveznike u Ukrajini. Koliko je tamo momaka s dvojnim državljanstvom?  Otvorenog sukoba neće biti, jer bi u njemu, kao i u slučaju Gruzije, Rusija bila u golemoj prostornoj i logističkoj prednosti. Treba očekivati naknadnu obnovu suradnje SAD i Rusije.

EU se treba prenuti

Vodeći političari EU tvrde da je Europska unija u proteklih pola stoljeća osigurala mir na starome kontinentu. Međutim, gledajući urušavanja država oko nas, to više nije tako izvjesno. Kako osigurati mir i stabilnost, ako EU kao država ne postoji, a svojim članicama istodobno oduzima državna svojstva?

  – Mir u Europi bio je plod političke i vojne ravnoteže dvaju blokova, koji su prihvatili jedan drugoga i s vremenom počeli međusobno surađivati u Europi. Sjetimo se OCSE-a i dogovora u Helsinkiju 1975. godine. Blokovi su međusobno ratovali izvan Europe, otvoreno u Aziji, a drugdje izvođenjem državnih udara i podizanjem oslobodilačkih pokreta uz uporabu posrednika.

  Europska unija se nije iskazala kao čimbenik rata ili mira. Unutarnji mir u Zapadnoj Europi napravila je i jamčila američka hegemonija uz pružanje obilne pomoći. Unija je politički i vojno nemoćna, gospodarski stagnira, a siromašenjem je iznevjerila i svoje građane, na čija je ljudska prava prisezala. EU se treba politički prenuti.

  Može li se sukob oko Ukrajine riješiti tako da Zapad isključi Rusiju iz međunarodnih foruma i gospodarski je izolira?

  – Rusija je minulih godina postala pravom političkom velesilom s dobrom diplomacijom. SAD su samo kratkotrajno bile svjetskom hegemonom, a vjerovale su da će takvo stanje potrajati zauvijek. Usporedo s političkim oporavkom Rusije jaka kineska država postala je gospodarskom velesilom. Imamo svijet kakav je bio i prije Drugoga svjetskog rata, svijet nekoliko velikih sila.

  Moguća izolacija Rusije se obilno spominje. Zapad samo pokušava nanijeti štetu Rusiji. Najava izolacije Rusije je izlika za političku slabost i vojnu mlakost Zapada. Madeleine Albright je jednom pitala Colina Powella: Čemu ti tolika sila kad je ne možeš upotrijebiti?

  Slom SSSR-a očekivano je izazvao previranja uz rubove kopnenog masiva Rusije. Tu se sukobljavaju strategijski i geopolitički interesi SAD i Rusije. Ipak, smatram da Rusija i SAD trebaju jedno drugo, i da će u zajedničkom interesu govornu konfrontaciju zamijeniti dijalogom i suradnjom. Međutim, ima toliko mnogo nesređenih i slabih zemalja, u kojima se sučeljavaju interesi SAD i Rusije, da bi se nastali prijepor mogao riješiti slučaj po slučaj. Uređenje odnosa među jedinim dvjema »sjevernim silama« traži strategijsku konferenciju ili kongres, poput onih u Beču, Jalti ili Potsdamu. Stoga postoji i stanovita pogibelj da se pitanje Balkana rješava »u paketu«.   

Zdravko Mršić: Ukrajinsko urušavanje može se dogoditi i Hrvatskoj

Namnožile se slabe države

EU se treba prenuti

Lidlova super ponuda