Prema čl. 69 Kaznenog Zakona RH mjera obaveznog liječenja od ovisnosti može se izreći uz bilo kakvu presudu, pa makar bila i novčana, uvjetna ili zatvorska. No, mjera se izriče presudom, a kako je 64-godišnjak do sada imao posla samo s Prekršajnim sudom (nije kazneno odgovarao), do sada nije tijekom postupka psihijatrijski vještačen. U sudskom postupku se naime može zatražiti, na temelju izjava svjedoka ili oštećenih, psihijatrijsko vještačenje te na temelju mišljenja liječnika kasnije, u presudi, odrediti vrstu liječenja: zatvorenog ili otvorenog tipa, rokove za kontrolu i provjeru zdravstvenog stanja,… Dakle, prisilno smjestiti nekoga na psihijatrijsko liječenje nije jednostavno.

Prvo je rabijatni „djed“ doveden na prekršajni sud, odakle je ubrzo i pušten na slobodu. Tek kada je to obitelj doznala i od straha „kampirala“ u policijskoj postaji, prijavljen je i kazneno te priveden istražnom sucu Županijskog suda u Splitu. Međutim, i tamo mu nije određen pritvor iako je proteklih godine zabilježeno najmanje pet slučajeva sličnog nasilja.

U obiteljskoj kući u Radunici, u prizemlju, stanuju 32-godišnja kći i njen 42-godišnji suprug s dvije kćeri, a na katu su njeni roditelji, N.Ć. sa suprugom. Objekt su renovirali novcem mladog bračnog para – pošto je kći znala za „problem“ oca s alkoholom i posljedičnom nekontroliranom agresijom (fizički je napadao i nju u mlađim danima, kao i majku), zahtjevala je da prepiše nekretninu na nju prije nego li krenu u obnovu, što je N.Ć. i uradio.

– Još od 2009. godine se situacija pogoršala, tada je sjekirom napao svoju sestru koja je živjela s njima, i tada je ona otišla iz kuće. Možda je i najgore što nije u pitanju klasični alkoholičar, nije svakodnevno pijan, dapače, u danima dok je trijezan susjedi ga znaju kao finog i kulturnog. Tad čak zna i dovesti našu djecu iz vrtića koji je tristotinjak metara dalje, ako baš ni supruga ni ja ne možemo. Ne znam, valjda alkohol budi ono mračno, najgore u njemu, i tada se ne može kontrolirati, gotovo bi rekao da je riječ o slučaju podvojene ličnosti. Ovakvi najgori ispadi u alkoholiziranom stanju – a u onih nekoliko slučajeva kada je policija intervenirala, imamo zapisnike, imao je od 1,26 do 2,5 promila u krvi – događaju se otprilike dva puta godišnje, obično oko blagdana, pred Božić ili Velu Gospu. – pojašnjava nam 42-godišnji I.B. u kakvim uvjetima stanuju kat ispod „tempirane bombe“, osobe koja prijeti i potencijalno lako može izvršiti te ozbiljne prijetnje dok sustav prebacuje odgovornost s jednih na druge.

– Ni prekršajni sud ni policija ne žele ili ne mogu riješiti situaciju, govore nam da „odnose riješimo razgovorom“, da se „pomirimo“?! Pokušali smo, vjerujte, čak smo mu i auto od četiri tisuće eura kupili da se može „maknuti“ na selo, gdje smo staru kuću renovirali da ima uvjete… Jednom mu je čak sudac na prekršajnom sudu i izrekao obaveznu mjeru liječenja od alkoholizma otvorenog tipa do jedne godine. I, otišao je dva puta, rekli su mu da ne treba više dolaziti… Ovaj put je ipak prešao granicu, žena mi je odlučila da više nikad neće pristupiti djeci, tražiti će zabranu pristupa, odselila je na drugi kraj grada kod prijateljice, a iznajmit će stan ako bude potrebno. Moj punac i njegova supruga, koja je isto godinama žrtva zlostavljanja, imaju pravo biti u kući do kraja života, takav su ugovor sklopili s mojom ženom koja je vlasnica, a ja ću ostati da ne bi mislio da smo pobjegli. Trenutno je na selu, navodno mu je istražni sudac sugerirao da se neko vrijeme ne pojavljuje u blizini, ali nećemo na tome stati, angažirat ću odvjetnike jer ovako više nema smisla dalje, čekati da se dogodi tragedija…. – nezadovoljan je naš sugovornik prvenstveno sustavom, kojeg je posljednjih godina jako dobro upoznao.

Osim alkoholizma, čini se da pitanje motiva (ako ovakvo divljačko ponašanje uopće može imati motiv) 64-godišnjeg N.Ć. proizlazi iz imovinskih okolnosti – vjerojatno nezadovoljan ugovorom potpisanim s kćerkom, razbijajući vrata i držeći nož u rukama, kroz ostale psovke i prijetnje, čulo se i „ovo je moja kuća, od moga dida“.

 OKVIR