RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija remizirala je u St. Gallenu sa Švicarskom (2:2) na početku priprema za nastup na Svjetskom prvenstvu Brazilu u prijateljskoj utakmici poslije koje je teško dokučiti domete Kovačeve momčadi na južnoameričkom tlu. Prijateljske utakmice »kockastih« već izvjesno vrijeme nisu mjerilo, Hrvatska je pripremno razdoblje za nastup na Europskom prvenstvu 2008. godine otvorila katastrofalnim porazom (Nizozemska, 0:3), a onda u Austriji sjajnim igrama zamalo dogurala do polufinala.

Neumorni Olić

Hrvatsku je večeras dvaput u život pogocima vraćao neumorni Ivica Olić koji na pragu tridesetpete iskazuje silan golgeterski i pogotovo energetski potencijal, koji će očito biti od velike pomoći i u novom kvalifikacijskom ciklusu. Pozitivne dojmove švicarske provjere valja tražiti u razdobljima dominante igre tijekom drugoga poluvremena, ali utakmica je nedvojbeno potvrdila evidentan nedostatak natjecateljske forme nekih legitimnih kandidata za odlazak u Brazil (Kovačić, Eduardo) i neuigranost središnjih braniča (Ćorluka, Lovren) u odsustvu Josipa Šimunića. Samo hrvatski izbornik zna je li ili nije utakmica otklonila neke dvojbe zbog kojih sinoć utakmicu nije počela najjača momčad.

Niko Kovač je (ne)očekivano prvu od triju pripremnih utakmica uoči Brazila počeo bez trojice stožernih prvotimaca, dvojice (Pletikosa, Modrić) koji će sigurno istrčati 12. lipnja u Sao Paulu i jednoga (Mandžukić) kojega neće biti zbog kazne, ali s kojim počinje i završava priprema svake utakmice svih hrvatskih izbornika u novije doba reprezentacije. Luksuz nastupa bez Modrića i Mandžukića danas si ne mogu priuštiti ni treneri »Reala« (Carlo Ancelotti) i »Bayerna« (Pep Guardiola).

Najjači aduti

Obje su momčadi ušle u utakmicu s previše uzajamna poštovanja i premalo rizika u igri da bi se susret u prvih pola otrgnuo prijateljskom karakteru. U takvim okolnostima rezultat su očekivano prelomile individualne pogreške tehničke (Pranjić 34′, Von Bergen 39′) i taktičke (Ćorluka 41′) prirode, a u prvi plan izbili hrvatski golegeteri s bundesligaških travnjaka (Drmić, Olić) koji jednako pristupaju svim utakmicama.

U nastavku je Kovač zaigrao s najjačim adutima (Modrić, Mandžukić) i hrvatska igra je očekivano narasla, bez obzira što su učestale zamjene (Kovačić/Eduardo, Lovren/Schildenfeld, Perišić/Milić) očekivano razvodnile igru da bi itko mogao donijeti konačan sud o novim vrijednostima unutar momčadi pred koju hrvatska javnost uoči svakog velikog natjecanja tradicionalno postavlja visoke zahtjeve. Pozitivan rezultat barem je izbornika i momčad lišio nepotrebne nervoze koju često znaju remetiti tragična stanja nacije uslijed svakog podbačaja.