Pobuna poniženih: prosvjedi tema broj 1 u Sarajevu

BiH pati zbog Daytona: Ova zemlja se ne može raspasti, ali ni spojiti

Ladislav Tomičić

Čelnici nacionalnih stranaka pokušavaju prosvjede prikazati drugačije, ali tvrdim vam da je povod nepravda, kaže sarajevski franjevac Ivan Šarčević. Teku pripreme za plenum građana, koji će se održati danas



Između tisuću i dvije tisuće prosvjednika ponovo se jučer okupilo pred zgradom federalne Vlade u Sarajevu, nakon čega je još jednom blokirana Titova ulica, jedna od glavnih prometnica u gradu. Zahtjevi prosvjednika su poznati: ostavka premijera Nermina Nikšića i njegovih ministara. Ozbiljniji incidenti nisu zabilježeni. Zgradu Vlade štitila je specijalna policija. Policijske specijalce se ovih dana u Sarajevu može vidjeti doslovno na svakom uglu. Prosvjednici tvrde da od svojih zahtjeva neće odustati, a paralelno s prosvjedima teku i pripreme za organizaciju plenuma građana, koji bi se trebao održati danas.


Prosvjedi i sve što je uz  prosvjede vezano u Sarajevu su još uvijek tema broj jedan. Građani Sarajeva koji u prosvjedima sudjeluju – a riječ je o ljudima svih generacija, od studenata do umirovljenika – zgroženi su nastojanjima pojedinih medija da prosvjede u Bosni i Hercegovini prikažu kao politički bunt Bošnjaka. Tko je bio među prosvjednicima i s njima razgovarao sigurno se mogao uvjeriti da je u pitanju prvenstveno socijalni bunt. Za razliku od Tuzle, gdje prosvjede predvode radnici uništenih poduzeća, u Sarajevu je pobunjeno i staro i mlado. Ozbiljnijeg sudjelovanja u organizaciji sindikati nisu imali. Opće je uvriježeno mišljenje da su čelnici sindikalnih središnjica pod kontrolom politike. Simpatije za prosvjede nisu značajno splasnule čak niti nakon paljevine nekoliko prostorija u zgradama kantonalne vlade i predsjedništva BiH.


Kritike Milanoviću


Poseban interes u Sarajevu je pobudio nedjeljni posjet hrvatskog premijera Zorana Milanovića Mostaru. Milanovićev odlazak u Mostar u Sarajevu nije dobro primljen. Građani Sarajeva vjeruju da je ovaj potez hrvatskog premijera pomogao snagama koje aktualni socijalni bunt u BiH žele prikazati u svjetlu nacionalističkih politika. Tako ne misle samo Bošnjaci, nego i sarajevski Hrvati.




– Zoran Milanović u Mostar nije trebao dolaziti, a ako je već i došao, onda je trebao doći i u Sarajevo, kaže za naš list fra Ivan Šarčević, pofesor na sarajevskoj Franjevačkoj teologiji. Govoreći o uzrocima prosvjeda u BiH, Šarčević ističe:


– Ovo je pobuna poniženih! Čelnici nacionalnih stranaka pokušavaju prosvjede prikazati drugačije, ali tvrdim vam da je povod nepravda. U ovoj zemlji ljudi se nemaju kome uteći. Sudstvo, tužiteljstvo, politika – sve je to korumpirano, kaže ugledni sarajevski franjevac koji primjećuje da su ulični prosvjedi prilično uzdrmali politički vrh, a na teze koje dovode u pitanje opstanak BiH Šarčević odgovara: »Ovo je zemlja koja se ne može raspasti, a ne može se ni spojiti. To je rezultat Daytona.«


Socijalni bunt


Na prosvjedima pred zgradom federalne vlade, koji su započeli jučer oko podneva da bi se nastavili sve do u noć, susreli smo i sveučilišnog profesora Envera Kazaza, koji je također kritizirao hrvatskog premijera.


– Zoran Milanović napravio je krajnje neodgovoran politički potez. On je zapravo iz Mostara slao poruku hrvatskim biračima, s ciljem da se dodvori desnici. Takva posjeta sigurno ne pridonosi stabilizaciji Bosne i Hercegovine, kaže Kazaz. Govoreći o karakteru bosanskohercegovačkih prosvjeda, i Kazaz ističe da je riječ o socijalnom buntu, koji bi, smatra, mogao rezultirati osnivanjem radničke stranke.


Dok prosvjednici blokiraju grad, političke elite bore se da bujicu prosvjeda usmjere tako da im ista naplavi pokoji politički poen. Najagilniji u ovom poslu bosanski je ministar sigurnost Fahrudin Radončić, čiji dnevni list iz dana u dan optužuje Radončićeve konkurente za situaciju u Federaciji BiH. Radončić prosvjednike od prvog dana prosvjeda nastoji pridobiti za svoju politiku, dok nacionalistički prvaci iz Banje Luke i Mostara ulažu nemale napore da svoje birače zadrže u nacionalnim torovima, gdje građani Republike Srpske i Zapadne Hercegovine tavore duže od 20 godina. Sve snage nacionalnih političkih stranaka trenutačno su koncentrirane na tom poslu.