Većina ravnatelja bolnica i klinika upozorava da im za smjenski rad nedostaje liječnika. Sustavu će trebati oko šest mjeseci da se novom načinu rada prilagodi, jer jednostavno financijska ograničenja to nalažu, ističe dr. Herman Haller
Izuzevši sanacijskog upravitelja Kliničkog bolničkog centra Rijeka, prof. dr. Hermana Hallera, liječnici su ministru zdravlja prof. dr. Rajku Ostojiću iznijeli dokaze zbog kojih je on obećao zatražiti izuzeće za hrvatske liječnike od broja radnih sati i prekovremenih sati rada što ga propisuje Europska direktiva o radnom vremenu. Haller je pak, ukazao na realnost i okolnosti koje će ih dalje otežati: veliko ograničenje bolničkih limita, ivrlo izvjesnu financijsku nestašicu pred kojom će se sustav naći već prije lipnja. Većina liječnika koji su se oglasili unutar Hrvatstske liječničke komore, Hrvatskog liječničkog zbora i sa medicinskih fakulteta, smatraju da bi uvođenje smjenskog rada trebalo odgoditi, a u najboljem slučaju da ga je trebalo uvoditi postupno.
Dežurstva na sudu
Primjer akutne specijalne bolnice poput Infektivne klinike »Dr. Fran Mihaljević« u Zagrebu zorno pokazuje računicu zbog koje i liječnici te Klinike traže povratak na ranije stanje. U toj su se bolnici vratili na 24 satna dežurstva jer nisu mogli organizirati sve oblike dotadašnjeg rada, na odjelima sa 160 postelja, 12 odraslih i 30 djece u dnevnim bolnicama sa visokospecijaliziranom skrbi kakvu druge bolnice ne pružaju, sa 140 pregleda dnevno, a nedostatak liječnika posebno je akutan u jedinicama intenzivnog liječenja i u nastavi, tj. edukaciji specijalizanata.
O sanacijskom upravitelju KBC-a Rijeka, prof. dr. Hermanu Halleru, jer je priznao da je smjene uveo samoinicijativno, bez prisile ministra, zbog slova zakona, ostala je iza suprotnog suglasja struke dvojba: Je li to najpametniji ravnatelj u Hrvatskoj koji je prvi i jedini razumio što zakoni, financijske okolnosti ili politika donose, ili je kako su mu prigovorili članovi Hrvatske udruge bolničkih liječnika, njegovo tumačenje samo odraz razmišljanja jednog od »jastrebova zdravstvene administracije« .
Kako je pokazala prof. dr. Adriana Vince, ravnateljica, sa 24 satnim dežurstvima ta bolnica treba 37 liječnika, ako se radi u turnusima od 12 sati treba ih 40 a ako se rad organizira u smjenama od 8 do 16 te od 16 popodne do 8 sati ujutro, ustanovi treba najmanje 45 liječnika koje nemaju. Iste probleme imaju i druge ustanove. Hallerov je stav da je zakone ipak prvo trebalo provesti pa ih nakon provjere u praksi mijenjati. Ministar zdravlja Rajko Ostojić to potvrđuje pirmjerom Italije koja nije poštovala EU direktivu o radnom vremenu, pa je sada sustav dežurstava u Italiji predmet tužbe koju će vjerojatno morati platiti. Uz smjene, treba reorganizirati cijeli sustav kojemu će prema Halleru trebati oko 6 mjeseci da se novom načinu rada prilagodi, jer jednostavno financijska ograničenja to nalažu. Da će doći do smanjenja broja akutnih kreveta u bolnicama potvrdio je i ministar Ostojić.
Poljuljan cijeli sustav
No, zašto procjene koje pokazuju manjak liječnika nisu napravljene ranije čim je Hrvatska pridružena Uniji? Zašto nam je trebao eksperiment koji je poljuljao cijeli sustav, na to odgovora nema. Sustav je kažu liječnici očito ranije trebalo reformirati, ali to nije učinjeno nego će još izlaskom HZZO-a iz riznice, predviđa se, slijedećih kriznih mjeseci biti nesmiljeno dalje skresan, financijskim ključevima, kada su već stručne reorganizacije izostale. Niti 2,5 milijarde kuna koliko je na godišnjoj razini, upozorili su bolnički liječnici, zdravstvu snižavanjem stope doprinosa za zdravstvo djelatnost zakinuo ministar financija, nema se čime nadoknaditi. Čini se zapravo, kako je ulazak u smjenski rad Ministarstvo zdravstva dočekalo da smanji izdatke koje je imalo plaćajući liječnička dežurstva a Babićeva se bahatost liječnicima obila o glavu. Nisu se od njega javno ogradili, pa je sad i liječniki štrajk premda neuspio i posve neumjestan, Ostojićev paravan u nedostatku boljih argmenata. Pa, kaže Haller, i radom u smjenama liječničke su se plaće povećale a rad se smanjio.
Primjerice, u KBC-u Rijeka, u siječnju je odrađeno 6.000 radnih sati manje nego mjesec ranije sa dežurstvima. Plaće su mogle biti veće jer je Ministarstvo zdravlja, potvrđuje Ostojić, povećalo neke koeficijente, ali čini se da veće plaće nisu ušutkale struku. Dapače, vrlo je brzo postalo jasno kako je cilj bio usmjeren na smanjenje opsega posla. Računalo se da će 17 posto zaposlenih, toliko je naime liječnika u sustavu zdravstva, biti plaćeno čak i nešto malo više da bi radilo značajno manje. Kako će stvar završiti? Jedan sasvim izvjestan rezultat oslikao je predsjednik Hrvatskog neurokirurškog društva, dr. Miroslav Vukić, neurokirurg s Rebra.
Upitna edukacija
– Svaki od nas neurokirurga napravi godišnje 300 do 350 operacija, svaki ima listu od 50 pacijenata koji čekaju operaciju, a rad u smjenama produljiti će liste čekanja za 50 posto, jer uz jedan dan rada u ambulanti i uz rad u popodnevnoj smjeni, samo ćemo 2 dana u radnome tjednu moći operirati, kaže Vukić, ističući kako od 18 ustanova na čijim je neurokirurgijama bio u SAD-u i EU, nikad i nigdje nije vidio da neurokirurzi rade u smjenama. Uz to, potpuno će otpasti mogućnost da specijalizanti neurokirurgije odu na dosad redovitu 6-mjesečnu edukaciju u zemlje EU što je dosad svaki od njih s Rebra prolazio.
Akademik Davor Miličić, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi da je zbog rada u smjenama i neriješenog problema kumulativnog rada upitan završetak planiranih programa završnih godija studenata medicine na svim medicinskim fakultetima u zemlji, a posve je upitna edukacija specijalizanata.
– Uvođenjem novog načina rada medicinski su fakulteti upravo postali dobrovoljne ustanove, možda je to prof. Halleru prihvatljivo, ali nama je to najozbiljnija prijetnja, kategoričan je Miličić. Izravno ugrožavamo zdravstveni sustav i našu medicinsku budućnost, stoga nam dozvolite da radimo kao i prije. Nitko od nas niti kunu nije dobio, niti je tražio za razvoj transplantacijskog programa. Nitko ne pita za vrijeme, plaćanje i mogućnosti, radimo ih svemu unatoč, izvan radnog vremena i ma gdje da se nalazimo, odazivamo se pozivima, pa ako to postaje nezakonito vrijeme je da hrvatska javnost zna da se mi kao liječnici, nastavnici i profesori ograđujemo od posljedica koje su neizbježne i loše, a uvedeni sustav čini obrazovanje liječnika i specijalista neprovedivim.
Ozbiljne reperkusije
