Kraj siječnja vremenski ipak nije iznevjerio – temperatura se spustila na minus 10, snijeg je lepršao i ništa nije pokvarilo proslavu u švedskom gradu Umeau koji je uz latvijski glavni grad Rigu ovogodišnja Europska prijestolnica kulture.

Cijelo šire središte grada postao je doslovno umjetnička galerija na otvorenom pod nazivom »Zimski grad«. Skulpture napravljene od leda krasile su gradske parkove, trgove i ulice, ledeni blokovi poslužili su i kao projekcijska platna, a neki su iskorišteni i kao slikarska platna. Promrzli posjetitelji mogli su se ugrijati uz laponska ognjišta gdje im je servirana i laponska kava. To je kava u kojoj su udrobljeni komadići sira i sušenog sobova mesa. Za djecu je od leda napravljen cijeli zabavni park, a odrasli su dobili ledeno igralište za boće, sport vrlo popularan u Švedskoj zahvaljujući princu Bertilu koji ga je zavolio živeći u Francuskoj. Kazališta i operna kuća takoder su izvodili specijalne programe, u muzejima su otvarane izložbe, a otvoren je i novi Muzej gitara.

   Slavlje je uveličala i krunska princeza Victoria koju ni nedavna ozljeda na skijanju nije spriječila da dođe u Umea gdje je skakutala na štakama, no ipak razdragano pozdravljala okupljene posjetitelje.

Snijeg koji gori

Vrhunski događaj trodnevnog slavlja bila je svakako veličanstvena ceremonija otvaranja »Burning Snow« (Snijeg koji gori). Program se odvijao na golemoj sceni, s nekoliko pozornica, sagrađenoj nasred zaleđene rijeke, koja je uz igru svjetla poprimala izgled tradicionalnog laponskog šatora. Za izvedbu ovog prekrasnog djela što je na kraju programa zapaljen, bio je odgovoran Sven Sören Beyer iz Berlina i njegov tim Phase 7, a naziv projekta izvučen je iz konteksta romana književnice Sare Lidman koja je živjela i umrla u Umeau. To je priča o rudaru koji je bio toliko siromašan da nije mogao kupiti ugljen za ogrjev pa je u svom očaju rekao: »Kada bih bar mogao zapaliti snijeg«.

   Snijeg koji gori je za Umea bila metafora da svatko treba izgarati za svoje ideje i osjećaje, što je uz toplo, otvoreno i nasmijano srce poruka koja je iz Umeae poslana u svijet.

Vizija rasta i razvoja

Koji je značaj Europske prijestolnice kulture i kako se Umea pripremala za ovaj veliki događaj, doznali smo u kratkom razgovoru s gospođom Margaretom Ling koja je pregledavala sve projekte koji su ponuđeni za predstavljanje u Umeau tijekom ove godine.

   – Grad Umea uvijek je mnogo izdvajao za kulturu – rekla nam je na početku razgovora gospođa Margareta Ling. Ni jedan drugi grad u Švedskoj, ako se gleda po glavi stanovnika, ne izdvaja iz svog budžeta tako mnogo za kulturu. Mi gledamo na kulturu kao na iznimno važan faktor za dobrobit društva i razvoj grada, jer kultura doprinosi da se ljudi koji ovdje žive osjećaju bolje i da se mnogi drugi ovdje žele doseliti, a grad Umea ima viziju rasta i razvoja. Dakle, uz nova radna mjesta, ljudima želimo osigurati zanimljiv život, a to im možemo pružiti kroz razne oblike kulturnih događanja i aktivnosti. Posebno smo ponosni i na naše sveučilište i mnogo smo uložili u novi studentski kampus unutar kojeg djeluje umjetnička akademija, visoka škola za dizajn i arhitekturu i likovni muzej (Bildmuseum). Naši političari su odavno shvatili da je kultura bitan faktor gradskog razvoja.

Život Laponaca

Koliko dugo je trajao proces pretvaranja Umea u Europsku prijestolnicu kulture?

  – Mogu reći da je sve počelo još 90-ih godina. Kada je 2006. donesena odluka da će Švedska biti domaćin, naši gradski političari bili su jednoglasni u odluci da Umea podnese kandidaturu 2009. Umea je službeno odabran jer je žiri shvatio koliko je kultura značajna za stanovnike toga grada, a posebno im se dopao način na koji potičemo razvoj i način života Laponaca, čija umjetnost i kultura zauzimaju značajno mjesto u mnogim programima tijekom cijele ove godine. Vrlo je bio cijenjen i naš model organizacijskog plana koji je obuhvaćao suradnju sa svim postojećim kulturnim ustanovama i društvima koji djeluju u Umeau. Oni su svi opisali na koji način žele pridonijeti programu u slučaju da Umea postane europska prijestolnica kulture.

   Kada smo izabrani, svi koji su iznijeli svoje programe krenuli su u njihovu realizaciju, organizirali su svoj budžet, a mi smo zatim raspodijelili sredstva i sufinancirali sve projekte. Administrativno, mi smo vrlo mala organizacija i financijski smo u cjelini pokrili samo program otvaranja – ostale programe organizirali su ljudi koji to i inače rade u operi, kazalištima ili muzejima.

   Na isti način smo surađivali s onima kojima je ovo bio prvi projekt i s velikim institucijama i na taj su način, uz našu financijsku pomoć, svi mogli učiniti mnogo više nego obično. Puno smo inzistirali na europskoj dimenziji i suradnji s drugim europskim zemljama, s posebnim akcentom na suradnju s Rigom, gradom koji ove godine s nama dijeli titulu europske prijestolnice kulture.

   Na koji ste način surađivali s Rigom?

   – U Rigi je 2009. nastao jedan umjetnički projekt pod nazivom »Survival Kit« koji govori o preživljavanju kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini. Na njihov prijedlog i Umea se 2012. uključio u taj projekt, koji se u međuvremenu vrlo razvio, pa će u Umeau oko tridesetak umjetnika izložiti svoja djela na tu temu. Također, na festivalu zbornog pjevanja sudjelovat će njihov vrlo cijenjeni pjevački zbor, a bit će postavljena i izložba njihovog poznatog fotografa Intae Rukae.

   Koliko novaca ste sami uložili, pored donacija iz Europske unije?

   – Općina Umea uložila je 100 milijuna kruna (oko 85 milijuna kuna), a toliko smo dobili i iz državnog proračuna, plus novac od raznih sponzora.

Priče uz rijeku

Jesu li kulturna događanja koncentrirana samo na Umea ili su u to uključena i neka druga mjesta u okolici?

   – Većina događanja koncentrirana je na Umea, no mi smo također uložili u jedan regionalni program pod nazivom »River Stories« (Priče uz rijeku). To su priče povezane uz rijeke Ume i Vindel i mjesta uz njih, koje se svakodnevno objavljuju u novinama. Neka mjesta, primjerice Savar, Örnsköldsvik, Pitea i Skelleftea sama su preuzela inicijativu i ostvarila vlastita kulturna događanja uklopivši se u Umea 2014. Mi nismo financirali njihove projekte, no reklamiramo njihove programe na našoj web stranici, pod rubrikom »Nordliga rummet« (Sjeverna soba) u kojoj se imaju priliku prezentirati svi zainteresirani gradovi.

   Možete li istaknuti neke zanimljive programe?

   – U Umeau se uvijek mnogo toga događa i mi imamo više raznih festivala. Umea Jazz festival ove godine slavi 48 godina, a pored toga ima još nekoliko festivala glazbe i plesa. Stoga mislim da je zgodno spomenuti poseban koncert pod nazivom »Stadionmusik« u kojem će se spojiti virtuoznost vrhunskih glazbenika i vrhunskih sportaša.

   Usred ljeta imamo još jedan, sasvim novi i vrlo zanimljiv »U x U festival« (you by you) koji je organiziran kroz »crowd funding«. Naravno, postoji početni kapital, no festival se nadograđuje s brojem prodanih ulaznica – što više ljudi kupi ulaznice, povećava se i broj izvodača.

   Vjerojatno najspektakularniji događaj koji se očekuje je izvedba opere Richarda Straussa »Elektra« na otvorenom što je Norrlandsopera ostvarila u suradnji s umjetničkom grupom La Fura dels Baus iz Barcelone. To je nešto što svi očekujemo s velikim nestrpljenjem. Još bih spomenula i književni festival, na kojem će uz mnoge švedske pisce gostovati i poznata međunarodna imena poput Sofi Oksanen, Suzanne Brogger te Nawal El Saadawi, koja je napisala mnoge knjige o životu žena u Egiptu.

Želim vam puno sreće

Imate li već neki plan za veliko zatvaranje godine kulture?

   – Preliminarna razmišljanja su da za kraj otvorimo novosagrađeni Kulturhuset (dom kulture) u kojem će biti smještena kazališna scena, dvije kinodvorane, muzej posvećen ženama, a tu će se preseliti i gradska knjižnica. To otvaranje planiramo krajem studenoga i mislim da bi se time uspješno zaokružila naša godine kulture s pogledom na budućnost, jer kraj godine kulture završili bismo otvaranjem novog centra za kulturu.

   Rijeka također planira kandidirati se za prijestolnicu kulture 2020. godine. Imate li kakvu poruku ili savjet?

   – Prije svega želim vam puno sreće da vam se to ostvari. Što se tiče savjeta, preporučila bih da slijedite naš primjer. Umjesto da se stvara velika organizacija koja će samo trenutno obavljati mnogo poslova, mnogo je bolje surađivati s već postojećim kulturnim institucijama. Način na koji smo mi radili vrlo je cijenjen i od strane Europske unije. Iskoristite naša iskustva i vrlo rado kopirajte naš model, jer način na koji smo mi radili donosi vrlo dugoročna rješenja, a sva iskustva koja smo stekli i sve kontakte koji smo sakupili ostaju nam i mogu se uvijek iznova koristiti za nove ideje i nove inspiracije.