Sutkinja Sanja Čule Poljak donijela je upravo međupresudu u kojoj je utvrdila da postoji osnova za tužbu Bušelića protiv države. Tako je potvrdila da postoji odgovornost države za Bušelićevo ranjavanje
SPLIT Tužbe za naknadu štete obično se, osobito u razvijenim zemljama, pokreću protiv “dubokih džepova“, korporacija s izdašnim stanjem na računu. Kako kod nas manjka i takvih firmi i pojedinaca, najlukrativije, često i najuspješnije je tužiti – državu! Pa se na takav potez odlučio i Denis Bušelić, Splićanin kojeg je teško ranio hicem iz pištolja Vladimir Benac još u lipnju 2008. godine.
Benac, inače umirovljeni časnik HV-a i stopostotni invalid, osuđen je pravomoćno na tri godine zatvora radi “pokušaja ubojstva s neizravnom namjerom“ Denisa Bušelića. Susjedi su na splitskim Mejama, Benac ima kuću pored teniskih terena i kafića kojeg drži Bušelić. U lipnju 2008. godine Benac je u kasnovečernjim satima došao do lokala Carpe Diem iznerviran preglasnom glazbom te nakon kraće verbalne prepirke na terasi pred kafićem ispalio iz pištolja, kojeg je ponio sa sobom, dva metka – jedan je odletio u zrak, a drugi je pogodio Bušelića desno bedro, slomio bedrenu kost i odbio se u lijevu nogu. Život mu je spašen hitnom liječničkom intervencijom, a pred sudom se Vladimir Benac branio kako je pucao s tla, nakon što ga je Bušelić odgurnuo te je izgubio ravnotežu na štakama, pošto stavio protezu na nogu koju je izgubio u Domovinskom ratu.
Iako je pri izricanju presude, pa tako i pravomoćne, Bušelić upućen u parnicu za naknadu štete protiv Benca osobno, u međuvremenu se odlučio za pomalo zaobilaznu taktiku. Bušelić je tako odlučio tužiti državu, odnosno MUP RH, držeći ih odgovornim za svoje teško ranjavanje, jer nisu adekvatno intervenirali na njegove pozive i izjave kako mu Benac prijeti, oko mjesec dana prije cijelog incidenta u Carpe Diema.
Slučaj je zanimljiv i po još jednoj pravosudnoj novotariji: u ponedjeljak je u ovoj parnici pred splitskim Općinskim sudom donesena međupresuda. Sutkinja Sanja Čule Poljak donijela je upravo međupresudu u kojoj je utvrdila da postoji osnova za tužbu Bušelića protiv države. Tako je potvrdila da postoji odgovornost države za Bušelićevo ranjavanje, a na međupresudu DORH ima pravo žalbe. Ukoliko viši sud potvrdi međupresudu, tek tada se nastavlja postupak u kojem će se saslušati vještaci i utvrditi eventualna visina novčane naknade koju Bušelić može dobiti. Na taj način se izbjegava nepotrebni trošak dugotrajnog suđenja, plaćanja vještaka.