Glavni kriterij za formiranje top-liste najvažnijih industrija bio je njihov potencijal rasta i izvoza, a išlo se očito prema tehnološki naprednim sektorima koji mogu stvarati visoku dodanu vrijednost. Tradicionalne pak domaće industrije poput prehrambene i drvne, koje već dosta proizvode i rade, a vežu se prije svega na prirodne resurse koje Hrvatska ima, nisu pozicionirane kao »pokretači«, već kao »čuvari« ekonomije jer – zapošljavaju puno ljudi, međutim pate od stanovitih ograničenja. Prema raspoloživim informacijama, prehrambenoj se »zamjera« što je okrenuta prije svega domaćem tržištu koje je pogođeno krizom, a drvnoj što ima razna strukturna ograničenja, poput niske razine složenosti proizvoda, manjka dizajna i slično.

  Što se prehrambene tiče, iz nekih tvrtki već je poslana poruka da očekuju da će nakon međusektorske rasprave unutar Vlade ta industrija u konačnici dobiti drukčiji tretman. Jer, domaće tržište jest zasićeno ako se gleda kroz prizmu krize, no valjda nije cilj tako statično ga percipirati. Turizam također ostaje jedan od potencijala za rast prehrambene industrije, pogotovo ako se produlji turistička sezona, no i na tome treba raditi.

  Drvna industrija pak, i ovakva kakva je sada, najveći je naš neto izvoznik, na kojeg otpada osam posto ukupnog domaćeg izvoza, pri čemu se taj sektor pokazao izuzetno žilavim u krizi: u zadnjih pet godina vanjskotrgovinski suficit ove industrije se udvostručio, pri čemu svi naravno gledaju u proizvođače namještaja jer je finalni proizvod više dodane vrijednosti ono čemu treba težiti. I resorni ministar Jakovina to je primijetio, te zaključio da je drvna industrija jedna od naših strateških grana. Je li to rekao ministru Vrdoljaku?

Statička pozicija

Dobro je, dakle, detektirano da treba raditi na složenosti proizvoda, dodanoj vrijednosti, dizajnu. Neki proizvođači namještaja, mada rijetki, već su uspostavili suradnju s domaćim dizajnerima što se pokazuje kao dobitna kombinacija pa je najmanje što se može očekivati razumijevanje države da upravo otud može doći višak vrijednosti. A taman kada je počela jačati svijest o potrebi suradnje s dizajnerima, iz Vlade neizravno poručuju da u toj industriji zasad ne vide značajan potencijal rasta. Možda jednom, u perspektivi… S druge strane, pitanje je zapravo koliko ta podjela na »pokretače« i »čuvare« ekonomije uopće drži vodu, jer što znači biti »čuvar« u današnjem dinamičnom okruženju: bilo koja industrija, ne bude li tehnološki napredovala, ne bude li se prilagođavala tržištu te unaprijeđivala procese proizvodnje, neće moći zadržati ni postojeće pozicije.

To vrijedi, i za farmaceutsku, i za informatičku, ali i za drvnu i prehrambenu industriju. Ukoliko pak to bilo koja od ovih industrija bude činila, ako bude hvatala korak s vremenom, može postati i pokretač. Imati pak i resurse, dodatna je prednost. Definirati nešto kao »čuvara« znači dodijeliti mu statičku poziciju, a uspijevaju zapravo samo najambiciozniji… Ako dakle i sada kada se izvozi većinom građa, izvoz drvara raste, kako bi bilo da se uključe i iskoriste svi potencijali?

Dizajn je ključan

Nikola Radeljković, član Upravnog odbora Hrvatskog dizajnerskog društva, veli da bi drvna industrija trebala bi biti jedan od strateških pravaca razvoja hrvatskog gospodarstva obzirom da je s jedne strane vezana na kvalitetnu sirovinu koju svakako imamo, poput masivnog hrasta, javora i drugog kvalitetnog drveta, a s druge strane imamo i tradiciju izrade kvalitetnog namještaja.

  – Osim toga, turizam može biti i dodatni način korištenja i promocije domaćeg namještaja, pogotovo dizajnerskog, kroz opremanje turističkih objekata i slično, koji mogu biti de facto i svojevrsni izložbeni prostor za domaći namještaj i pomoći dodatno njegovom izvozu. Drugo što je bitno naglasiti je da bi se dizajn namještaja mogao, naravno, uvezati i u širu strategiju razvoja zemlje, ekonomije, turizma i drugih djelatnosti, no pretpostavka za to je, naravno, da ta šira strategija postoji i da se općenito ekonomija strateški promišlja. Kada bi postojala, onda prvo što nam treba biti jasno je da kao mala zemlja s oskudnim resursima teško možemo biti isključivo cjenovno konkurentni, već bi se trebali nametnuti kvalitetom i inovacijama, a tako je i u drvnoj industriji, industriji namještaja, koja treba dodanu vrijednost u vidu dizajna, pojašnjava Radeljković. Na našu primjedbu da se, eto, industrijskoj strategiji naziru obrisi, no među granama koje se percipiraju kao pokretači ekonomije nema drvne industrije, Radeljković kaže da je očito riječ o još jednom od kratkoročnih ad hoc rješenja.

Nekoordiniranost

Marijan Kavran, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti drvno-prerađivačkog sektora koji djeluje pri Ministarstvu gospodarstva, također primjećuje da drvna industrija novom industrijskom strategijom nije svrstana u glavne razvojne sektore, nego je zajedno s prehrambenom ostavljena u »čekaonici«.