Predstavnica Jakovarskih krabulja u maškarama je od malena, a s maskom na licu pronašla je i dečka. Dugo je godina trenirala taekwondo, no ne tuče se, sukobe rješava riječima
Novoizabrana kraljica 31. Riječkog karnevala, Vedrana Šegulja, predstavnica karnevalske skupine »Jakovarski krabulji« s titulom je dobila brojne obaveze. No svejedno je uspjela odvojiti nešto vremena i otkriti nam što voli čitati, kakvu glazbu sluša te kakav je njen ljubavni status.
– Dvadesetogodišnja sam studentica iz Jadranova. Na prvoj sam godini ekonomskog fakulteta, smjer menagement i za sada mi dobro ide, zadovoljna sam, ispričala nam je na samom početku i potom dodala:
– Što se tiče maškarane skupine »Jakovarske krabulje« mogu reći da sam član cijeli život. Mama i tata su mi također aktivni u toj skupini. Tata je bio godinama kapetan muzike, a mama je bila dopredsjednica cijele udruge zadnjih nekoliko godina. Oni su u maškarama bili aktivni i prije mog rođenja, tako da je i meni zarana usađena ta ljubav prema maškarama i tradiciji. Nije mi bilo potrebno smišljati govor na izboru, već sam samo rekla sve od srca i što mi leži na duši.
U kojoj mjeri vam se promijenio život od kad ste postali kraljica karnevala?– Iako to traje tek nekoliko dana, život mi se jako promijenio. Potpuno se izokrenuo. Živim svoj san i uživam u svakom trenutku.
Pripreme od studenog
Što je bilo presudno da se ove godine kandidirate za kraljicu?– Svake godine bih na pozornici gledala kandidatkinje, a potom i samu kraljicu karnevala, sa zlatnim plaštom. Biti kraljica karnevala za mene je velika stvar, kao i svim djevojkama koje vole maškare. Priznajem, maštala sam da postanem kraljica karnevala i otišla sam na izbor. Sve su mi se karte posložile i mašta je postala stvarnost. Zadovoljna sam jer je konkurencija bila velika, za titulu se natjecalo jedanaest djevojaka. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću pobijediti. Nisam to očekivala i kada su me proglasili kraljicom, bila sam pomalo u šoku. Tek drugog jutra kad sam se probudila postala sam toga svjesna, da sam ja kraljica karnevala.
Je li bilo teško pripremiti se za izbor? Pretpostavljam da vam je obitelj bila velika podrška.– Pripreme za izbor počele su u studenom, zajedno s nekoliko mojih dobrih prijateljica, koje su inače članice u plesnoj skupini. Na račun tog našeg prijateljstva uspjele smo se dogovoriti oko izbora koreografije, pjesama i svega popratnog. Kostime je šivala Kornelija Barac, radila se barka, školjka i rekviziti… Sve ono što ste vidjeli na izboru, to su naravno radili dečki iz skupine »Jakovarske krabulje«. Mama, tata i sestra su mi ipak bili najveća podrška. Sestra je gledala svaku našu probu i bila je moj najveći kritičar, no njeni su savjeti bili dobrodošli. Volim poslušati ono što mi savjetuje jer znam da mi želi dobro. Tata je bio od velike pomoći poglavito kad je bilo riječ o nekim tehničkim stvarima.
Otkrijte nam nešto o sebi: što volite čitati, koje filmove gledati, što slušate od glazbe?– Volim čitati kriminalističke romane. Nikad nisam bila tip čitateljice koja voli literaturu s fantastičnom tematikom. Ima puno autora koje volim i nikoga ne bih posebno izdvojila. Od filmova volim komedije, romantične komedije i domaće filmove. Zadnji koji mi je posebno ostao u sjećanju je »Parada«. Od glazbe volim domaće izvođače. Jako volim Joleta, glazbu koja prati maškare i, naravno, stranu komercijalnu glazbu.
Dečko s Grobnika
Kamo najčešće volite izlaziti?– Ljeti volim izlaziti u Crikvenici jer je jako zanimljivo, ima puno događanja, puno je ljudi u »muvingu«. Ima puno kafića i beach barova gdje se može izaći. S prijateljicama s fakulteta zimi izlazim u riječke kafiće.
Vaše obožavatelje sigurno zanima i jeste li zaljubljeni, je li neko zarobio vaše srce? – Imam dečka već duže vremena. S Grobnika je.
Jeste li se možda upoznali na maškarama?– Da, prije četri ili pet godina upoznali smo se na maškarama. Neko vrijeme nismo bili u kontaktu, a onda smo se prije nekoliko mjeseci ponovo sreli i zaljubili.
Čime vas je osvojio?– Oduvijek sam imala fetiš prema visokim i crnokosim dečkima. To mi je važno kad je riječ o prvom pogledu, a poslije sve dolazi samo od sebe; od komunikacije, emocija, poštovanja i povjerenja jednog prema drugome. On, naravno, ispunjava sve te uvjete.
Volite li romantične šetnje uz more?– Volimo ići u Opatiju. Nema većega gušta nego kad je lijepo vrijeme prošetati se i onda sjesti u kafić i uživati u pogledu i kavi. Zapravo, uopće nije bitno je li to Opatija, Jadranovo ili Crikvenica. Bilo koje mjesto uz more može biti iznimno romantično. A volimo šetati i Korzom na kojem uvijek ima puno ljudi, što nam ne smeta.
Taekwondo
Kako još volite provoditi slobodno vrijeme, imate li neki poseban hobi možda?– Gotovo deset godina bavim se taekwondoom. Sad u zadnje vrijeme, kako sam imala i puno obaveza na fakultetu, nisam redovno trenirala, ali inače volim ići s prijateljicama i u teretanu. I dalje treniram taekwondo, ali u puno manjoj mjeri nego prije. Zadovoljna sam postignutim. Doživjela sam poveći uspjeh u toj domeni, čak na međunarodnoj razini. Kad se zaljubiš u neki sport, sve ti je drago, od običnog treninga do nekog većeg uspjeha, natjecanja, putovanja, razgovora s ljudima iz tog okruženja…
Dakle, znate se dobro obraniti.– Znam, ali sve sukobe rješavam na fini način. Hvala bogu, nisam bila u situaciji da se moram potući. Sve pokušaje nekih loših i bezobraznih upada i komentara, a toga bude, riješim na elegantan način. Takve ljude verbalno »nokautiram«.
Prije ste mi rekli da živite svoj san. Što biste još voljeli ostvariti u životu?– Završiti fakultet i zaposliti se u svojoj struci. Želim živjeti u miru, mislim da to svatko želi.
Za kraj razgovora recite nam kako biste definirali svoju životnu filozofiju i imate li neki životni moto kojeg se pridržavate.– Živi dobar i sretan život tako da, kad ostariš i pogledaš unazad, možeš uživati po drugi put.
