RIJEKA U kojem će smjeru »Pomorac« ne znam, to više nije u mojim rukama, znakovito je prošli tjedan ustvrdio Miroslav Uljan, sada već bivši čelni čovjek kluba nakon svog očekivanog poteza. Uljan je podnio neopozivu ostavku na mjesto prvog čovjeka »Pomorca«, a Izvršni odbor brže-bolje instalirao mladog Vedrana Tićca, člana IO-a na mjesto v. d. predsjednika. Otklonjena je time i posljednja »smetnja« u normalnom funkcioniranju kluba koji se promjenom općinske vlasti našao u nemilosti, po mnogima postao talac jednog čovjeka.

Bivši nogometaš, političar i sportski djelatnik s mnogim istaknutim i još uvijek aktualnim funkcijama (dopredsjednik HNS-a, predsjednik NS PGŽ-a) ovaj je put stvarno prešao s riječi na djela. Rečeno-učinjeno, dugogodišnje Uljanove »prijetnje« ostavkama ovaj su put ugledale svjetlo dana, Uljan je došao pred zid, s političkim posrtajem uslijedio je i onaj uzročno-posljedični – sportski. Uljan je tako učinio obećano, kod mnogih izazvao zadovoljštinu. No, što dalje?

Prilika života

Kostrenski klub po svemu sudeći tako će propustiti »priliku života«. Strateški partner (HNK Rijeka) postoji, no pitanje je što može ponuditi »Pomorac« u novonastalim okolnostima (gradnja kampa?). Više od infrastrukture ne, jer je klupska blagajna prazna, gospodarstvenici (INA, »V. Lenac«, termoelektrana) ne daju ili daju novac na kapaljku, a 300.000 općinskih kuna nije dovoljno niti za funkcioniranje omladinske škole. A za partnerstvo je ipak potrebno dvoje. Gorki koktel politike i recesije po svemu sudeći odvest će »Pomorac« u regionalnu ligu, po mnogima tamo gdje mu je i mjesto, a koja je po mjeri kluba iz bogate, ali za sport u ovom trenutku (ne)opravdano sluhom siromašne Općine. Regularno privođenje prvenstva kraju, a potom odustajanje od Druge HNL te potpuna amaterizacija u ovom trenutku izgleda nemaju alternative.

Buketina uloga

Buketa je ne tako davno s trenerkom na klupi spašavao »Pomorac« od ispadanja, sada za kormilom stručne poveznice između Kantride i Žuknice i »obraz Kostrene«. I to sve u vrijeme dok su u Žuknici sjedili prekriženih ruku i čekali. Istina, kako kaže Uljan, u »nenormalnim okolnostima«.

Čast izuzecima i nekolicini ljudi oko Uljana, ali Kostrenjani se nisu iskazali u spašavanju svog ponosa, pokazalo se da je do kluba više stalo susjedu i nastojanju bivšeg vratara Damira Miškovića da se od Žuknice u trenutku ne stvori nogometno zgarište. Jednostavno, da nije bilo »Rijeke« i njenih 1.200.000 kuna, pitanje je bi li »Pomorac« sad uopće igrao pripremne utakmice i spremao se za nastavak prvenstva. Podsjećanja radi, odnosi Kantride i Žuknice (kostrenski jal) godinama su bili čudno zahlađeni, u njima je bilo svega više od samog sportskog rivaliteta, a na kraju će ostati upamćeno kako je upravo »Rijeka« spasila »Pomorac« od odustajanja od natjecanja.

Ostaje vidjeti može li u sljedećih mjesec dana do Izborne skupštine v. d. predsjednika Vedran Tićac protresti učmalo i tromo vodstvo kluba. A neshvatljiva je i »politička tvrdoglavost« aktualne kostrenske vlasti, nitko ne želi politizirati na temu »Pomorca«, a on nedvojbeno ispada glavna žrtva političkih igara (!?). »Rijeka« je učinila prvi, najvažniji potez. Ništa manje nije važan niti ovaj drugi, Uljanov korak. Dojam je da je u neizbježnom trokutu na redu i onaj treći – općinski. Jer ne učini li Općina neki kvalitetniji pomak u financiranju ili preraspodjeli sredstava, »Pomorac« neće sljedeće godine igrati niti Treću ligu!