Po kojim cijenama će ići kilometar kvadratni hrvatskog podmorja, još uvijek je nepoznanica, no neki uzusi su više-manje poznati, poput onog po kojem bi državi moglo pripasti od 40 do 60 posto (ovisno o uspješnosti pregovora) sirovine
Hrvatska kao Norveška ili Nigerija? Možda europski Brazil? Ne, nisu u pitanju nogometne poveznice, već one – naftaške! Dosta je, naime, pažnje privuklo najnovije istraživanje hrvatskog podmorja, točnije epikontinentalnog pojasa koje je provedeno seizmičkim snimanjem s broda Seabird norveške korporacije Spectrum – nakon četiri mjeseca i koji dan više snimanja, prema dijelu prikupljenih podataka, ispod hrvatskog dijela Jadrana ima nafte i plina, makar se o bogatstvu tih novootkrivenih nalazišta još ne može govoriti.
Naravno, među posadom (ali i stručnjacima) na seizmičkom brodu Seabird Northern Explorer, kako glasi službeni naziv ovog 76 metara dugog i 28 godina starog (renoviran je prije 16 godina, a može primiti 39 članova posade te čak ima i medicinskog časnika te malu bolnicu s jednim krevetom) plovila opremljenog za prikupljanje seizmičkih podataka i njihovu obradu, velikih dvojbi nema.
Norveški Spectrum bio je zadužen za seizmičko snimanje a sada i za organizaciju prezentacije podataka potencijalnim kupcima, a za organizaciju javnog natječaja za koncesije bit će zaduženi britanski konzultanti
Dapače, među inženjerima prisutnim na brodu često prepričavaju svojevrsnu anegdotu – iako je norveški zaposlenici posebno vole, doznali smo je od člana naše »delegacije« na brodu. A glasi: svojedobno (navodno 1967.) je tadašnji direktor norveškog geološkog zavoda izjavio kako će »popiti svu naftu koju izvade iz mora ispred Norveške«.
Zvučni topovi čine 2D tehnologiju – udari zvuka od 240 decibela šalju se prema morskom dnu te se pri povratku kreiraju mape. No, takvo istraživanje podmorja, tvrde zeleni, ali i priznati stručnjaci, putem zvučnih bombi ima strašan utjecaj na morsku faunu, pogotovo morske sisavce.
Iako nikakvu studiju utjecaja na okoliš nisu morali raditi, na Seabirdu su po naputku Ministarstva zaštite okoliša trebali biti promatrači zaduženi za privremeno prekidanje istraživanja ukoliko se u vidokrugu pojave morski sisavci.
Također, tvrde odgovorni iz norveške tvrtke, tijekom godina su razvili sustav za ublažavanje bilo kakvih negativnih učinaka njihovih istraživanja na morske organizme, a i sam zvuk tijekom mapiranja podmorja postupno intenziviraju. O potencijalnim negativnim posljedicama po okoliš od desetaka naftnih platformi ne treba puno govoriti.
Precizna metoda
Naravno, to nas je dovelo baš do tog pitanja: po čemu je ovo snimanje bolje od »mapiranja« morskog dna koje je svojedobno radila Ina? Pravi sugovornik – Jan Schoolmeesters, chief operating officer, alfa je i omega ovog projekta – nije trebao puno pripreme.
– Ne ulazeći u tehničke detalje, seizmička tehnologija razvijala se tijekom i godina i ova kojom danas raspolažemo puno je kvalitetnija i preciznija od one prije 20, 30 godina. Kabeli su duži, snimak se vrši preko više kanala, vidimo dublje kroz morsko dno i snimke su bolje rezolucije.
Nismo se dali smesti, inzistiramo da su čak obavljane probne bušotine (poput one Brač-jedan-beta) koje nisu dale rezultate.
Iskusni geofizičari
Razgovarali smo u centru cijele operacije, u velikoj prostoriji smještenoj iza komandnog mosta prema krmi i tek palubu niže. Puna monitora (na jednom stolu i po desetak LCD-a, dijagonala dostojnih omanjeg stana), računala i servera hlađenih vlastitim ventilatorima (tu su i klima uređaji usmjereni prema tehnološkom središtu, jer istraživanja uz obalu Trinidada i Tobaga ne obavljaju se u ovako umjerenim klimatskim uvjetima), odaje dojam kompetentnosti.
Riječ je o iskusnom timu geofizičara pa njihov zaključak da neiskorištenih zaliha nafte i plina ima u ovom dijelu Jadrana ne bi trebao biti upitan. Jasno da ovakvi nalazi idu na ruku i Spectrumu, jer od prodaje tih nalaza zarađuju, međutim nekakvo forsiranje ili pretjerivanje s optimizmom s njihove strane, dugoročno, ne bi imalo smisla: grupacija Spectrum naime posjeduje preko 1,3 milijuna kilometara visokokvalitetnih 2D seizmičkih podataka, kao i veliku arhivu (znatno skupljih) 3D pomorskih podataka prikupljenu na svim svjetskim morima.
Varati klijente i tako rušiti teško stečeni ugled u branši i poziciju glavnog igrača na tržištu seizmičkih usluga, sigurno nije isplativo.
Naftni biznis, ako uopće krene, osim direktnih financijskih učinaka u vidu sirovine i zarade na državnoj razini, donosi brojne prilike u ostalim, pratećim djelatnostima.
Realna je mogućnost angažiranja hrvatskih škverova u proizvodnji cijelih platformi (ukoliko ih koncesionari ne namjeravaju dotegliti s drugih lokacija) ili barem njihovih održavanja, nabavi i opskrbi platformi i posade…
Obrada »slika«
Nastavak »malog tečaja« za buduće naftne magnate odvijao se s hrvatskim sugovornicima. Naglašavaju nam kako je i obrada podataka i pravilno interpretiranje »slika« također iznimno bitno kako bi se izvršila što točnija procjena potencijala ugljikovodika u određenom bazenu.
– Tek nas čeka pravi posao. Formiranje »data rooma«, pa definiranje veličine polja za koje će se raspisivati koncesije. Treba naći pravu mjeru, pravi balans, jer u slučaju da eksploatacijska polja budu premala, neće biti zanimljiva »velikim« igračima, a ako ne bude kompaktnijih polja, nećemo biti interesantni manjim naftnim kompanijama – doznajemo od dobro informiranog predstavnika Vlade RH.
Dodaje kako će znatno skuplju 3D analizu raditi pojedini (budući) koncesionari, svatko za sebe na svom eksploatacijskom polju.
Po kojim cijenama će ići kilometar kvadratni hrvatskog podmorja, još uvijek je nepoznanica, no neki uzusi su više-manje poznati, poput onog po kojem bi državi moglo pripasti od 40 do 60 posto (ovisno o uspješnosti pregovora) sirovine.
No i za to smo odlučili angažirati – strance. Kao što je Spectrum bio zadužen za seizmičko snimanje (ali i organiziranje konferencija na kojima će prezentirati podatke potencijalnim kupcima), tako će za organizaciju javnog natječaja za koncesije biti zaduženi britanski konzultanti.
Nije to tako čudno, kaže nam jedan naš sugovornik potiho, upravo nakon što je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio kako bi s prvih novih platformi nafta (i/ili plin) mogla poteći već za pet godina.
– Evo, bio je i ministar svojedobno na platformi (ispred Porto Alegrea u Brazilu), radio je kao informatičar. Imamo mi i drugih sposobnih ljudi, ali pravih kontakata na tom nivou nema nitko, ne može se uzeti imenik i zivkati. Zbog toga su nam potrebni konzultanti iz branše, a Britanci su »top« u tom području, kao i Spectrum u svom – osjetila se lagana doza opravdanja u tonu našeg sugovornika.
Vjerojatno je svjestan kako se sve zajedno odvija i prebrzo za naše prilike, što neizbježno budi svakakve sumnje.
Unatoč želji da se na stvar gleda optimistično, previše je bilo do sada »lažnih uzbuna« svake vrste da ne bi i na hladno puhali. Tako nama tek ostaje vidjeti kako će se situacija rasplesti i hoćemo li pronaći naftni gral. Samo koju godinu ili koje desetljeće, ni to nije definirano. Hoćemo li biti poput Afrikanaca koji masovno ginu pokušavajući se dokopati koje litre iz naftovoda, ili gospodarska sila u nastajanju pogonjena industrijom, naftom i turizmom kao Brazil, ili će za koju godinu svi državni dugovi biti otplaćeni, a mi svi redom milijunaši, odgovore na ta pitanja morati ćemo zajedno pričekati.
