Dio potresnog Kukurićevog iskaza o životu s ocem čuo se u sudnici početkom siječnja: 

– Bojao sam ga se i nisam se usudio uzvratiti mu. Bio sam još u osnovnoj školi kad me otac opekao užarenom peglom. Imao sam na sebi košulju, a on ju je odlučio opeglati na meni. Kad sam počeo jaukati prestao je. Kad je bio trijezan bio je jako dobar, ali to su bili rijetki trenuci. Običavao je otići na plac po bocu rakije. Popio bi cijelu litru. Ne bih nikad ubio vlastitog oca. Kakav god bio, volio sam ga – ispričao je tada optuženi Kukurić.

  – S obzirom na brojne ozljede oštećenika, da niste zvali odmah Hitnu pomoć te da ste već četiri puta kažnjavani, pa i prekršajno a cijeneći činjenicu vašeg života koji je obilježen zanemarivanjem roditelja dvije godine zatvora ispunit će funkciju kazne za nedjelo. Vi ste sami rekli u svojoj obrani da ćete cijeli život osjećati krivnju za počinjeno. Ujedno, vi imate sada 30 godina i mogli ste se dosad potruditi da se izvučete iz situacije u kojoj ste bili. Čin usmrćenja na mah zaslužuje osudu. Ovdje se ipak radi o vašem ocu. Postoji opasnost, što je opisano u vještačenju, nemogućnosti vaše samokontrole stoga nema uvjeta da vas pustimo na slobodu, nego da ostanete u istražnom zatvoru, navela je sutkinja u svom obrazloženju odluke.

Netom prije odluke sudskog vijeća, po prethodnom zahtjevu sutkinje, vještakinja Jambrošić Sakoman dala je dopunski iskaz svog vještačenja s obzirom na okolnosti da je Kukurić braneći se šutnjom, tek 9. siječnja odlučio ispričati sve što je kumovalo smrti njegovog oca kojeg je mrtvog pronašao dan poslije u popodnevnim satima nakon što su istog dana u jutarnjim satima nevoljko komunicirali. 

 – Kukurić je bio u stanju jake afektivne razdražljivosti, nesvjestan i neubrojiv i kao takav nespreman da nakon što je ozlijedio oca  - dugogodišjeg zlostavljača i nasilnog alkoholičara – odmah pozove Hitnu pomoć. Bio je bitno smanjeno neubrojiv zbog čega mu je trebalo više vremena da pozove pomoć. Moramo uzeti u obzir da se u sinu nakupila agresija koja se nije ispoljavala, da se oca bojao, a da je ubojica njegove majke u kritičnom trenutku zaprijetio da će proći isto kao njegova majka. Kod većina osoba to bi dovelo do reakcija, ovakvih ili sličnih, u svakom slučaju individualnih. U konkretnom slučaju nisu bile uobičajene okolnosti za sina. Treba se uzeti u obzir i njihov dotadašnji odnos – potvrdila je sudska vještakinja s čime se složio odvjetnik obrane Frane Letica.

Kobnu večer pripiti mladi Kukurić vratio se u stan u kojem je bio pijani otac. Otac ga je počeo vrijeđati i ponižavati, nazivajući ga “klošarom”, “niš-koristi”. Iako je sin pokušao izbjeći sukob i otići spavati, otac ga je ošamario i zaprijetio spominjući mu majku i njezinu smrt te rekavši da će skončati na isti način.

Sinu se “zamračilo”, počeo je oca nekontrolirano udarati šakama sve dok Rade nije pao. Pijani Rade pao je na niski stol a potom i na pod.

Mlađi Kukurić otišao je spavati, a iduće jutro našao je oca na podu kako mrmlja. Podigao ga je na kauč i pokrio dekom. Sin je otišao do grada i vratio se popodne kada je pronašao mrtvog oca.

Na roditelja koji ga je kao dječaka tukao i ozljeđivao, digao je ruku prvi i zadnji put, na oca koji, prema riječima odvjetnika obrane, nije imao ništa dobro i plemenito u sebi.

Kako je bilo moguće da nadležne socijalne službe dopuste da tadašnji dječak živi s osuđenim ubojicom njegove majke, nikome nije jasno. Kardinalni propust skupo je plaćen a za suludu odluku nije odgovarao nitko, ni moralno, a kamoli kazneno.