TRST Poput velikih festivala filma, i tršćanski Alpe Adria Cinema – osim naslova u konkurenciji za nagrade – prikazuje svojoj publici i niz zanimljvih ostvarenja, koja su pasioniranom filmofilu možda i zanimljivija od onih koje prate žiriji.

 Svaki festival nastoji u ovoj neobaveznoj kategoriji biti što zanimljiviji, pa su česte retrospektive svjetski poznatih sineasta, a za razliku od ostalih, tršćanski festival okrenut je zvijezdama koje nisu ni razvikane, ni svjetski poznate, a ipak su zvijezde. I to vrlo sjajne! 

  Primjerice, Lino Micciche. Jedan od vodećih talijanskih intelektualaca, filmski kritičar i povjesničar filma, čovjek koji je predstavio Talijanima sedamdesetih godina niz nepoznatih kinematografija – južnoameričke redatelje, na primijer – ali ostavio i neponovljive tekstove o talijanskim redateljima i filmu… 

  Prošle godine venecijanska je Mostra prikazala autorski dokumentarac o Linu Miccicheu, u režiji njegova sina Francesca. Taj je film ove godine uvršten u program tršćanskog festivala, kao hommage čovjeku koji je pokrenuo najveće filmske programe u Italiji – bio je predsjednik filmskog Bijenala u Veneciji, predsjednik Nacionalnog udruženja talijanskih filmskih kritičara i utemeljitelj Međunarodne smotre Nove kinematografije u Pesaru. Njegov značaj i utjecaj kao kritičara i povjesničara nemjerljiv je i danas. 

 

Arhivski materijal

– Živio je u Veneciji, a sedamdesetih godina predavao u Trstu. Bio je prvi profesor povijesti kinematografije na Tršćanskom sveučilištu. S njim je počela ljubav prema filmu mnogih studenata, a ta sam predavanja slušala i ja, učeći na njegovim iskustvima kako se vodi festival – rekla je Annamaria Percavassi, direktorica i osnivačica tršćanskog filmskog festivala Alpe Adria Cinema. 

  »Lino Micciche, moj otac«, dokumentarac talijanskog redatelja Francesca Miccichea, donosi mnoštvo arhivskog materijala talijanske radiotelevizije (RAI) koji do sada nigdje nije bio prikazan.

 Lino Micciche surađivao je s Antonionijem, Fellinijem, Bertoluccijem, Passolinijem i mnogim drugim redateljima, filmskim stvaraocima koji su obilježili drugu polovinu dvadesetog stoljeća na talijanskom filmu. 

Entuzijast i idealist

Lino Micciche bio je po svom političkom uvjerenju ljevičar. Nepokolebljivi ljevičar, kakvi su u pravilu istinski intelektualci. Iako je predavao povijest kinematografije, na tom području on nije imao sveučilišnu diplomu, ali je njegovo znanje o filmu bilo tako impresivno da mu bolje preporuke nije trebalo. 

  – S ocem sam mnogo razgovarao posljednjih godina njegova života. Detaljno sam upoznao čitav njegov opus i djelovanje, koje je zaista bilo impresivno: putovao je po svijetu, od festivala do festivala; pisao kritike, kolumne, knjige; znao je sve o talijanskom filmu i o tome je bio spreman uvijek razgovarati; obožavao je konstruktivne rasprave u kojima se znao i posvađati kako bi predstavio svoje viđenje teme. 

  Upravo zato mi rad na dokumentarcu o njegovom životu nije otkrio ništa novo o Linu Miccicheu kao čovjeku. Ali me je kao odrasla čovjeka koji se bavi filmom, zadivio značajem svega što je radio. 

  Nakon filma susreo sam se s mnogim ljudima koji su ga poznavali, na čiji je život i izbore utjecao. Zato mi je drago da je ovaj film prikazan u Trstu, jer i ovdje ima ljudi koji ga se sjećaju. A krug će se zatvoriti sljedeće godine u Pesaru, na proslavi pedesete obljetnice Filmske mostre, koju je utemeljio 1965. godine – kaže Francesco Micciche. 

  – Pitao me netko ovih dana što bi rekao Lino Micciche na svijet danas. Kao njegov sin znam da ne bi bio sretan. Imao je svoju viziju svijeta koju je nosio u srcu i u glavi, nastojeći djelovati na svoju okolinu u skladu s tom vizijom. Bio je idealist, s visokim ukusom u umjetnosti. Smijat ćete se, ali pod kraj života gledao je »Beautiful« – američku sapunicu koja nema veze ni sa čime što je radio i volio. Ali eto – nije bio isključiv, makoliko bi se to očekivalo od njega – rekao je sin Lina Miccichea Francesco.