U ranim jutarnjim satima 3. veljače 1959. u avionskoj nesreći život su izgubili Buddy Holly, Ritchie Valens i The Big Bopper. No rock'n'roll je vrlo »žilav momak« pa je unatoč svim nedaćama – opstao
Dan kad je umrla glazba (The Day the Music Died) – rečenica je koja se veže uz tragediju od koje se ove godine navršava punih 55 godina i koja je, uz niz drugih negativnih kretanja u rock glazbi te godine, skrivila još tamniji dodatak prethodnoj izjavi, točnije tvrdnju po kojoj je 1959. godine – umro rock and roll. Iako nedvojbeno preoštra i odveć pesimistična, ova je tvrdnja te davne 1959. godine imala itekako čvrsto uporište u nizu kaotičnih zbivanja koja kao da su nagoviještala kraj postojanja pred tek pet godina zaživjelog glazbenog izraza. Jer, sredinom pedesetih novi je glazbeni pravac stvoren melodioznom kombinacijom rhytam & bluesa, soula, gospela i country zvuka poput nezaustavljivog uragana poharao najprije Ameriku, proširivši se potom brzinom rock’n’roll zvuka i na ostali zapadni svijet, dotaknuvši čak i zemlje iza željezne zavjese i Australiju. I kad je već izgledalo kako taj zanosni ritam mladosti nitko više ne može zaustaviti, rock and roll je zamalo ubio samog sebe!
Histerija tuge
Bacanje novčića
Uz tragičan gubitak tri mlada života, tragedija u Iowi opravdano je ukazala na to kako je i rock and roll, na žalost, postao posao. Naime, nesretna trojka nikad u taj avion ne bi ušla da pred njima nisu bili strogi zahtjevi njihovih menadžera koji su u tim početnim godinama postojanja novog glazbenog pravca inzistirali – kako zbog direktne zarade, tako i zbog širenja popularnosti – na što većem broju koncerata diljem SAD-a. Stoga su tijekom cijele godine organizirane turneje na kojima je obično nastupalo po nekoliko mladih rock and roll zvijezda koje su putovale od mjesta do mjesta, a jedna od tih turneja bila je i »Winter Days Party« koja je trebala završiti 15. veljače.
Te 1959. godine prvi je put dodijeljena danas vrlo ugledna Grammy nagrada. No, ta je prva podjela bila prilično akademska i rock and rollu nije bilo mjesta među laureatima. Za pjesmu 1958. godine proglašen je hit »Nel Blu Dipinto di Blu (Volare)« Domenica Modugna, najbolju country izvedbu imali su The Kingston Trio s pjesmom »Tom Dooley«, najbolja pjevačica bila je Ella Fitzgerald, pjevač Perry Como (»Catch a Falling Star«), najbolju grupnu izvedbu imali su Keely Smith & Louis Prima sa »That Old Black Magic«, a najbolja Rhythm & Blues izvedba pripala je grupi The Champs za hit »Tequila«.
A kakav tek soundtrack te godine nude objavljene singl ploče! Evo tek djelića bogatstva starog 55 ljeta: »A Big Hunk o’ Love« – Elvis Presley, »Crying, Waiting, Hoping« – Buddy Holly, »Dream Lover« – Bobby Darin, »Forty Miles of Bad Road« – Duane Eddy, »Kansas City« – Wilbert Harrison, »La Bamba« – Ritchie Valens, »Livin’ Lovin’ Doll« – Cliff Richard and The Drifters, »Lonely Boy« – Paul Anka, »Lonesome Town« – Ricky Nelson, »Love Potion Number Nine« – The Clovers, »Personality« – Lloyd Price, »Poison Ivy« – The Coasters, »Put Your Head on My Shoulder« – Paul Anka, »Since I Don’t Have You« – The Skyliners, »Sleep Walk« – Santo & Johnny, »Stagger Lee« – Lloyd Price, »Take a Message to Mary« – The Everly Brothers, »A Teenager in Love« – Dion and the Belmonts, »There Goes My Baby« – The Drifters, »Travellin’ Light« – Cliff Richard and The Shadows…
Nakon što su 2. veljače održali koncert pred 1.500 gledatelja u gradiću Clear Lake, trebalo je krenuti prema sljedećem odredištu, gradiću Moorhead u Minnesoti, do kojeg je u hladnom i nezagrijanom autobusu po niskim zimskim temperaturama trebalo provesti desetak sati. Nitko to baš nije želio, a najkonkretniji je bio Buddy Holly koji je unajmio mali dvomotorac s tri mjesta i planirao u njemu uz dva prateća člana svoje grupe odletjeti iz Clear Lakea. No, što nagovaranjem, što bacanjem novčića, umjesto članova njegove prateće grupe, dva su mjesta dobili Ritchie Valens i The Big Bopper pri čemu je zanimljivo da je mjesto Bopperu ustupio basist Waylon Jennings, buduća velika county zvijezda, koji se svog mjesta odrekao u ime nešto starijeg The Big Boppera i ne sluteći da će mu taj potez dobro odgojenog mladića – spasiti život!
Skandal do skandala
No, »Dan kad je umrla glazba« – iako nedvojbeno najtragičniji događaj – bio je tek vrhunac negativnosti koje su već i prethodne godine počele pratiti rock and roll, postavši nakon tog smrtonosnog prizemljenja još uočljivije. Riječ je o tome da su te 1959. godine najistaknutiji pioniri rock and rolla iz najrazličitijih razloga, mahom skandaloznih, na trenutak prestali s radom pa se mladima te godine zaista moglo činiti kako se rock’n’ roll bliži svom kraju. Konkretno, Elvis Presley odlučio je odslužiti dug domovini i još 1958. godine krenuo na dvogodišnje služenje vojnog roka u Njemačku. Sve koji su buntovništvo i suprotstavljanje autoritetu shvaćali kao sastavni dio rock izraza, taj je potez razočarao, a nezadovoljstvo mladih slušatelja desetak godina kasnije sjajno će izraziti John Lennon rečenicom po kojoj je rock and roll karijera Elvisa Presleyja završila onog trenutka kad je poletio za Njemačku.
Ipak, taj je Presleyjev potez još bio i normalan usporedi li se s razlozima zbog kojih su ostali velikani rock and rolla zaustavljali svoju karijeru – Chuck Berry optužen je za seksualno iskorištavanje maloljetnice i koncem te 1959. godine osuđen na dvije godine zatvora! Karijera Jerry Lee Lewisa izgledala je gotova za svagda nakon što su britanski novinari otkrili kako je u braku sa svojom – trinaestogodišnjom rođakinjom! A Little Richard – koji ionako zbog svojih homoseksualnih sklonosti baš nije bio miljenik medija – odlučio je umjesto rock and roll glazbe koju je izvodio maestralno divljački, okrenuti se gospelu i tražiti Boga kroz život u crkvenim zajednicama. Dodamo li svemu ovome i činjenicu da je krajem te godine čuveni rock and roll DJ Alan Freed, jedan od ljudi najzaslužnijih za razvoj te glazbe, priznao umiješanost u skandal s primanjem mita na TV postaji, onda je jasno da je sve to, uz već spomenutu tragediju, zaista djelovalo tako da tvrdnje o tome kako rock and roll umire te 1959. godine i nisu izgledale besmislene.
Žilav momak
Dobro naplatio smrt
Dakle, unatoč zaista ružnim i tužnim stvarima koje su se 1959. godine dogodile rock and rollu, »prijetnja smrću« je izbjegnuta i zvuk modernog doba ne samo da je nastavio život, već je, prvi put u svojoj kratkoj povijesti – a to će kasnije biti redovna pojava – dobro naplatio smrt. Naime, nepuna dva mjeseca nakon tragične nesreće u Iowi posthumno objavljen Hollyjev singl »It Doesn’t Matter Anymore« osvojio je prva mjesta svjetskih top ljestvica, a na sličan su put krenule i pjesme Ritchieja Valensa. U međuvremenu te 1959. godine u Engleskoj blues počinju učiti mladići čija su imena još nepoznata – Mick Jagger i Keith Richards. O svjetskoj slavi sanjaju također dva nepoznata klinca koja oduševljena zvukom rock and rolla zajedno počinju svirati pjesme rock and roll pionira – John Lennon i Paul McCartney. A u Americi te godine mladi crnac imenom Jimi Hendrix kupuje svoju prvu električnu gitaru… Ma kakva smrt rock and rolla. Fešta je, u stvari, tek počela!
