ZAGREB Zbog najmanje 91 milijun kuna što su ih lihvarskim kreditima ilegalno uzeli od čak 660 građana, optužena je 17-člana skupina predvođena Slovencem Markom Romaničem.
Više od godinu i pol dana USKOK je vodio istragu protiv Romaniča i njegovih “suradnika” što zbog izuzetno velikog broja građana koji su od njih uzeli kredite nije bio nimalo lak zadatak. I tijekom istrage pojavljivali su se konstantno novi oštećenici koji su svoje slučajeve prijavljivali kada bi shvatili da su novac posudili upravo u kreditnim uredima iz Romaničevog kruga. Prema optužnici, Romanič je svoju organizaciju ustrojio zajedno sa sunarodnjakom Ninom Bevcom te ju vodio sve do kraja 2007. godine, kada napušta Hrvatsku i posuđivanje novca na kamatu prepušta Andrei Škalić (33), Emiru Isakoviću (38), I. B. (35) i Enisu Almašti (33). Oni su pak u kreditnim uredima angažirali Rajanu Jambres (26), Daria Pleskalta (28), Zvjezdana Malenicu (42), Daria Mitrovića (30), Maria Kožara (29), Andru Kumarića (38) i Sandru Brundić (42). Među optuženima su još Nikola Đukić (23), Igor Matušić (31), Adin Handžić(25), Zorana Obradović (42), Ivana Ćurić (33) i Kristijan Kowalsky (30) koji su imali točno određene uloge u ovom lihvarskom lancu.
Kreditni uredi preko kojih su lihvareni građani zvali su se OMH-Razvitak, Kaligrafija, Aristotel, IAP Siscia, Usavršavanje d.o.o., Ekonomska analiza, Karaka, Imetak plasman, Usluge Axia, Mundus Maximus, Ekvivalent, Zapadni način, Nova karaka.
Optužbe protiv njih za sada glase ovako: od početka 2007. do 17. svibnja 2012. godine povezali su se upravo s ciljem da što više građana privole na sklapanje lihvarskih ugovora ne bi li na taj način na ogromnim kamatama zaradili ili se pak domogli imovine onih koji te kredite više nisu mogli vraćati. Tako su zainteresiranim osobama, iskorištavajući njihove teške životne i materijalne prilike, davali zajmove, no u ugovorima su navodili iznose znatno veće od onih stvarno isplaćenih, te im obračunavali kamate upravo na te uvećane iznose.Osim toga, ugovarali su i novčane kazne za odstupanje od dogovorene dinamike plaćanja, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova i zalaganjem ili prijenosom vlasništva nad nekretninama ili vozilima zajmoprimaca čija je vrijednost ponovno bila znatno veća od stvarno danih zajmova. Kako bi prikrili svoju nezakonitu rabotu osnovali su više od 100 tvrtki putem kojih su diljem Hrvatske otvarali kreditne urede. Romanič i njegova desna ruka Andrea Škalić određivali su uvjete davanja zajmova, dok je Isaković pronalazio lokacije za kreditne urede, opremao ih, dostavljao im novac, preuzimao novac i dokumentaciju te, sukladno planu i dogovoru, transferirao novac dobiven od kreditnih ureda. I. B. je organizirala i nadzirala rad osoba u kreditnim uredima, kao i drugih osoba koje su sudjelovale u sklapanju ugovora i naplate zajmova, organizirala njihovu edukaciju, te je, kao i drugi okrivljenici, odobravala sklapanje pojedinih ugovora o davanju zajma. Kako bi građane uvukli u čim veća dugovanja, od njih su tražili da sklope nove ugovore na još veće iznose iako im taj novac uopće nisu isplaćivali već su samo kao jamstvo tržili dodatnu imovinu. Uplašeni zajmoprimci na sve su pristajali bez obzira što su neki do tada dugovanja već podmirili. Cjelokupnu evidenciju sveg tijeka novca vodila je Ivana Ćurić, a Kristijan Kowalsky je bio zadužen za osnivanje tvrtki, te je kao opunomoćenik raspolagao sredstvima na njihovim računima. Kasnije je taj posao od njega preuzeo Dario Pleskalt, stoji u USKOK-ovoj optužnici.
