Franc-Joža Korun, otac Franke Korun Petrović, preminuo je od sepse, nakon što u nekoliko navrata nije bio primljen na bolničko liječenje. Stoga će njegova kćer zadovoljštinu potražiti na sudu, a u prilog joj ide i nalaz Hrvatske liječničke komore
SPLIT » Kalvarija trogirske obitelji Korun traje već neko vrijeme, proteklih godina borili su se s hrvatskom birokracijom pokušavajući »legalizirati« kućnu radinost proizvodnje i prodaje fritula, kroštula i ostalih domaćih slastica. No, čini se da uvijek može i gore, u borbi za puko preživljavanje, došlo je do tragedije: preminuo je 81-godišnji Franc-Joža Korun, sa svojom mirovinicom jedan od hranitelja obitelji. I to pod izrazito sumnjivim, dvojbenim okolnostima. Nekoliko mjeseci teško bolesni čovjek doslovno je kopnio pred očima kćerke i supruge, dok pomoći od strane liječnika jednostavno nije bilo. Na koncu je nesretni čovjek preminuo kod kuće, u travnju 2013. godine, jer su ga uporno odbijali hospitalizirati u splitskoj bolnici, a povrh svega i određena terapija bila je potpuno pogrešna.
»Sprašili« ga kući
– Umro je od anemije, kao da smo u zemljama Trećeg svijeta, odnosno od sepse koja se razvila u tih nekoliko posljednjih tjedana njegova života, tvrdi Franka Korun Petrović, kćer preminulog 81-godišnjaka, dodajući da po njega (iako je posljednjih 15-ak godina bio teško bolestan) u tom periodu nikad nije došla Hitna pomoć. Dapače, prisjeća se, posljednjih nekoliko posjeta medicinskim ustanovama završavale su tako da bi ga »sprašili« kući, propisali šaku antibiotika, a jednom prigodom su joj kazali i da »stvari pusti prirodnom tijeku«.
Kontaktirali smo ravnateljstvo splitske bolnice kako bi doznali njihov stav vezan uz liječenje Franc-Jože Koruna. Zanimljivo, čak je i tajnica promrmljala da »joj je to ime nešto poznato«, kada je doznala radi kojeg slučaja zovemo. No, odgovor na upit poslan e-mailom doc. dr. sc. Nikoli Kolji Poljaku, sanacijskom upravitelju splitske bolnice koji je prethodno bio zamjenik bivšeg ravnatelja Darka Duplančića, nije stigao do objave teksta. Makar smo nazvali tajnicu i podsjetili je na upit, no odgovorni su bili na putu.
– Aluzija na očevu poodmaklu dob i teško zdravstveno stanje je bila očita. Znam da je bio bolestan, i imao dosta godina, ali zar sam naivna ako mislim da su mu trebali pružiti adekvatnu pomoć?! Svatko želi živjeti, moj otac je možda još mogao biti s nama, ili barem umrijeti dostojanstvenije, s manje patnje, kazuje 57-godišnja Trogiranka, koja svoje tvrdnje dokazuje prikupljenom medicinskom dokumentacijom.
Nužna hospitalizacija
– Kada je umro, kontaktirala sam Ministarstvo zdravlja i izrazila svoje sumnje u kvalitetu liječenja mog oca. Sva medicinska dokumentacija o njegovom liječenju, u splitskoj bolnici, ali i Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, dostavljena je na stručno mišljenje Hrvatskoj liječničkoj komori.
Ipak, ili možda začudo, Hrvatska liječnička komora dostavila je mišljenje koje nije baš pohvalno za njihove kolege. Sredinom studenog 2013. godine ministru zdravlja Rajku Ostojiću stigao je odgovor Hrvatske liječničke komore, odnosno Povjerenstva koje je detaljno proučilo sve nalaze i drugu dokumentaciju vezanu za liječenje oca Franke Korun Petrović. U tom odgovoru decidirano stoji da je njen otac trebao biti zadržan (a nije) na bolničkom liječenju. Ali, to nije sve.
»Bolesnik je svakako trebao biti hospitaliziran, ponajprije kada je otkrivena novonastala šećerna bolest uz jako povišene upalne parametre, a posebice u trenutku kada je verificirana značajna novonastala anemija. Obzirom na izostanak postavljanja prave dijagnoze opetovana terapija antibioticima bila je potpuno neopravdana« – mišljenje je Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore, kojeg je potpisao prof. dr. sc. Nenad Ilić, dr.med.
Nonšalantnost
Takvo mišljenje Povjerenstva, a dobro je poznato koliko teško liječnici idu »jedan kontra drugog«, ne ostavlja mjesta dvojbi – Fran-Joža Korun nije dobio odgovarajuću medicinsku skrb, preminuo je (vrlo vjerojatno prije vremena) zbog nonšalantnosti uredujućih liječnika u pristupu slučaju.
Na koncu je Franka Petrović zaključila kako će pokušati pravdu potražiti na sudu.
– Nije me briga za novac, iako ga nemamo. Ponudit ću odvjetnicima, koje ne mogu platiti, da uzmu sve što uspiju naplatiti, jer oca mi ništa neće vratiti. Ali želim dokazati da su pogriješili, i da ne mogu tako postupati s ljudima, jer danas-sutra to možda nekom drugom pomogne, zaključuje ona.
