Producenti su odlučili da niste u pravednoj poziciji. Recimo, u slučaju da Vaš brat ne prepozna niti jednu fotografiju. U tom slučaju mu ni Vi ne možete pomoći. Vi ste onda samo pola igrača i time ste zakinuti, odgovor je koji je dobio s RTL-a Đakovčanin Branimir Šutalo
Životna priča 35-godišnjeg Đakovčana Branimira Šutala odličan je primjer ustrajnosti ljudskog duha koja može preskočiti i najviše prepreke. Šutalo je zbog rijetke genetske bolesti iznenada oslijepio u trećem razredu srednje škole, no prvotni šok koji je zamijenio do tad manje više bezbrižnu adolescentsku svakodnevicu nije ga spriječio da potom uz pomoć obitelji, nastavnika i prijatelja maturira, nauči u kratkom razdoblju hrpu vještina potrebnih za snalaženje slijepih osoba u svakodnevnom životu, a potom u Zagrebu u roku uspješno dovrši studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu.
Sve objektivne prepreke na koje pri školovanju može naići slijepa osoba, a koje, nije to teško zamisliti, učenje zasigurno čine puno zahtjevnijim no u slučaju osoba dobrog vida, nisu Šutala spriječile ni da upiše i poslijediplomski doktorski studij povijesti, te da se zaposli kao asistent na Institutu društvenih znanosti »Ivo Pilar«. Invaliditet nije spriječio Branimira ni da se sretno oženi i postane otac, nije ga spriječio ni da uživa u jednoj od svojih strasti – gledanju filmova, pa čak ni da ih počne recenzirati, a nije ga spriječio ni da se uspješno bavi jednim neobičnim hobijem – kvizovima. Ni tu mu nije išlo loše, pa iako nije prošao najbrži prst u Milijunašu, pobijedio je primjerice svih sto natjecatelja na kvizu »Jedan protiv sto«.
Zdrav k’o dren i slijep
No iako se problemi koje slijepa osoba može imati u zabavnom svijetu kvizomanije čine trivijalnima u usporedbi sa svim zamkama hrvatskog školskog sustava ili pak roditeljstva, vjerovali ili ne, baš je u ovoj esencijalno zabavnoj domeni života Šutalo pred neki dan naišao na prvu nepremostivu prepreku – logiku producenata RTL-ovog kviza »Tog se nitko nije sjetio«. Oni su, naime, zabranili junaku naše priče sudjelovanje u njihovom kvizu zato jer je – slijep.
Kako je to Šutalo podijelio s javnosti jučer putem »In portala« za osobe s invaliditetom, na kviz se nedavno odlučio prijaviti s bratom.
– Jedina »preprekica« je bila što se na tom kvizu pojavila praksa da imaju i jedno pitanje u kojem se mora prepoznati osoba s fotografije. Srećom, ispostavilo se da ni to nije nepremostiv problem jer na kvizu igraju ekipe od dva igrača tako da bi na to pitanje, uz moje male sugestije odgovarao moj partner. Pripremljeni i na tu malenu otegotnu okolnost, zapravo sitnicu s obzirom na prijašnja kvizaška iskustva, moj brat Matko i ja smo se prijavili na kviz. Ja sam osobno ispunio prijavu za kviz i na pitanje imam li kakvih zdravstvenih tegoba odgovorio sam da sam zdrav k’o dren i slijep, ispričao je Branimir.
Iz RTL-a su se ovako očitovali na cijeli slučaj:
– Kviz »Tog se nitko nije sjetio« sastoji se od vizualnih i govornih pitanja. U krugu u kojem su vizualna pitanja dozvoljeno je dogovaranje s parom, za razliku od govornih pitanja. Kako svi natjecatelji trebaju imati iste mogućnosti odgovaranja, produkcija je odlučila zahvaliti g. Branimiru na njegovom interesu za sudjelovanjem u kvizu iz razloga što ne bi bio u mogućnosti ravnopravno sudjelovati s ostalim parovima. Svakako postoji mogućnost da njegov par ne bi prepoznao predmet ili osobu na slici te bi odgovor bio netočan, što smatramo vrlo nepravednim. Također, ne postoji mogućnost promjene pitanja – kviz je rađen po licenci Endemolova formata »Pointless« te podliježe njihovim strogim pravilima. Za razliku od ostalih kvizova u kojima je g. Branimir sudjelovao jedino u našem kvizu postoje pitanja koja su u vizualnoj formi, a ne samo govornoj. Također, sudjelovali su nam natjecatelji s invaliditetom jer je scena napravljena tako da se može prilagoditi različitim potrebama, reagiraju iz RTL-a.
Uskoro je uslijedio telefonski poziv na audiciju, no rutinski je razgovor međutim, dobio posve drugi tijek nakon što je osoba s druge strane slušalice, unatoč informaciji s prijave, tek tada shvatila da je kandidat slijep. Nakon pauze od 15 minuta uslijedilo je novo javljanje u kojem je Branimiru priopćeno da ne mora dolaziti jer »ne može nastupiti na kvizu«. Objašnjenje je, navodi Branimir, glasilo ovako: »Producenti su odlučili da niste u pravednoj poziciji. Recimo, u slučaju da Vaš brat ne prepozna niti jednu fotografiju. U tom slučaju mu ni Vi ne možete pomoći. Vi ste onda samo pola igrača i time ste zakinuti«.
Sumanuta logika
Sumanuta logika po kojoj RTL dušebrižnički, i to već nakon nekoliko-minutnih konzultacija, brani slijepom natjecatelju nastup da »ne bi bio zakinut« jer on ipak »tek pola igrača«, Branimira je, vrlo logično, poprilično uzrujala.
– Ne slažem se s onima koji dižu medijsku pompu na svaku natruhu diskriminacije osoba s invaliditetom. To često bude samo sebi svrha. No ovdje sam jednostavno, zbog RTL-ove argumentacije, morao reagirati. Oni su meni zabranili nastup na njihovom kvizu jer bih bio zakinut. Zamislite, čak su mi izašli u susret. Kako se ja ne bih jadan osjećao zakinut tijekom igranja kviza, bolje da ga uopće i ne zaigram. Tako su mi mogli zabraniti i upis na fakultet jer sam zbog sljepoće zakinut pred drugim studentima. Pa ljudi, ja sam samim time što sam nastavio živjeti nakon sljepoće prihvatio zakinutost kao stvar koju moram podrazumijevati i nakon nekog vremena zaboraviti. Mislio sam da sam na to zaboravio, dok me sad na RTL-u nisu podsjetili. Njima je bilo komotnije zabraniti slijepoj osobi igranje na kvizu, nego dopustiti joj da živi svoju zakinutost i u njihovom blještavom studiju. Bilo im je komotnije zabraniti slijepoj osobi igranje na kvizu, nego u krajnjem slučaju, napraviti neviđenu iznimku i zamijeniti pitanje s fotografijom nekim drugim »blind friendly« pitanjem. Ispada da je lakše zamijeniti »slijepu komplikaciju« nekim drugim zdravim igračem, nego zamijeniti jedno pitanje, bar za jedan kviz, emotivno je reagirao Branimir pojasnivši da su mu javni nastupi na kvizovima, osim što su hranili njegovu kvizomaniju, služili upravo u terapeutske i prosvjetiteljske svrhe.
– Terapeutske zato jer su mi ti nastupi bili svojevrsno invalidsko outanje, a da ne govorim koliko su mi pomogli u vlastitom samopoštovanju. Prosvjetiteljsku zato što sam svojim nastupom htio pokazati da i slijepi ljudi vole kvizove i mogu se ravnopravno, pod istim pravilima, boriti s ostalima. Tu prosvjetiteljsku ulogu bi donekle morale prihvatiti i televizije, pa i one komercijalne jer to nije zakonsko pitanje, nego univerzalno, ljudsko. RTL je očito zaglavio u nekom mračnom dobu u kojem bi nam svima bilo bolje da slijepi ostanu skriveni doma, zaključio je Branimir dodavši za naš list da je RTL-ov postupak čisti konformizam i lijenost iza koje stoji bojazan da će invalidna osoba poremetiti uhodane navike.
Tko je sljedeći?
Istu logiku, ustvrdio je on, u Hrvatskoj primjenjuju mnoge institucije i pojedinci pri odnošenju s invalidnim osobama.
– Najbolji primjer su vam razgovori za posao na kojima poslodavac, bez obzira je li to netko iz državne institucije ili privatne tvrtke, kad mu dođe osoba s invaliditetom naprosto ne zna kako bi se postavio. Kandidat može biti stručan, ispunjavati sve potrebe za taj posao, no poslodavac u tome često vidi samo komplikaciju, pojašnjava nam Branimir.
I dok on ipak optimistično dodaje da se predrasude u hrvatskom društvu prema invalidinim osobama polako smanjuju, činjenica da u 21. stoljeću jedna televizija s nacionalnom koncesijom mrtva-hladna bez puno promišljanja zabranjuje nekom nastup u zabavnom programu samo zbog fizičkog hendikepa, u razvijenim bi zemljama vjerojatno završila s milijunskim odštetama i isprikom velikom kao kuća. Kod nas, međutim, samo ostaje pitanje koje se u Hrvatskoj prošle godine često postavljalo – tko je sljedeći?
