Fausto Budicin: Rijeka je moj drugi dom

Budicin je potpisao četverogodišnji ugovor (2+2), od njega se očekuje da predvodi »klince« u drugoj ekipi na trećeligaškim travnjcima, a tko zna možda jednog dana na Kantridi započne i trenersku karijeru

KRANJSKA GORA  Riječane je u Kranjskoj Gori dočekalo jesensko vrijeme. Red kiše pa red sunca, koje proviri iz oblaka navučenih na vrhove Triglava. Iz nekih dimnjaka još suklja dim, no čudljivo vrijeme ne remeti ustaljeni radni ritam momčadi koja uživa u dobrim uvjetima. U prvom redu intimnoj radnoj atmosferi, jer dva travnjaka nedaleko hotela »Kompas« na raspolaganju su isključivo igračima »Rijeke«, točnije skupini od 28 igrača koliko je trener Matjaž Kek poveo na drugi dio priprema. Jutarnji trening odradili su punim intenzitetom svi osim rekonvalescenata Ivana Močinića, Daria Kneževića i Matea Bertoše, koji su radili odvojeno pod nadzorom kondicijskog trenera Uga Maranze. To znači i da je prvi trening s »bijelima« odradio Fausto Budicin, iskusni 33-godišnji povratnik u riječke redove i privremeni član prve postave, dok se ne angažira stoper. Budicin se brzo uklopio u staro društvo. Sharbini, Knežević, Prskalo, Bertoša, zamjenik sportskog direktora Mance, ekonom Gashi, trener vratara Ćaleta, fizioterapeuti Ilić, Pavičić… Puno poznatih lica. Zapravo, izgledao je na povratničkom treningu kao da nikada nije ni otišao.   

    Na pomoći

   – To se vama tako čini, možda za vas vrijeme ne prolazi, ali ostario sam… Šalim se, dobro se osjećam, iako na neki način nisam imao baš motiva u posljednje vrijeme. Planirao sam odigrati još dvije sezone u Puli, ali osjetio sam da je najbolja odluka da se maknem. Ne bi bilo korektno s moje strane da sam ostao. Pozvao me Ivan Mance, predložio da pomognem mladim igračima u drugoj ekipi, odnosno da im pokušam prenijeti neka svoja iskustva. Nerijetko se u životu neke stvari nauče kada je prekasno. U tom smislu želim pomoći mladim igračima. Neplanirano sam upao u prvu ekipu, uslijed nekih ozljeda obrambenih igrača. Tu sam da pomognem dok se ne ekipiraju, a onda ću se vratiti u drugu ekipu gdje ću biti na pomoći trenerima i mladim igračima. Koliko sam shvatio, cilj je da jednoga dana u prvoj momčadi »Rijeke« igra što više igrača iz vlastite škole, što je sigurno ispravno razmišljanje – kaže Budicin, koji je svoju riječku epizodu počeo na ljeto 2005. godine, kada je bio dijelom momčadi koja je kasnije osvojila Kup Hrvatske.

   Kasnije je bio i kapetan »bijelih« u vremenima kada na Kantridi nisu imali ni za papar, ali to je već jedna druga priča puno tužnija od aktualne. »Rijeka« danas izrasta u ozbiljan klub, koji između ostaloga skrbi o svojim bivšim igračima. Budicin je potpisao četverogodišnji ugovor (2+2), od njega se očekuje da predvodi »klince« u drugoj ekipi na trećeligaškim travnjcima, a tko zna možda jednog dana na Kantridi započne i trenersku karijeru.  

     Šest riječkih sezona

   – Upisao sam trenersku akademiju, nisam mogao polagati ispite jer sam imao dosta obveza što se tiče profesionalnog igranja, ali to je moj sljedeći korak, dakle da se educiram kao trener i da mogu raditi s mlađim uzrastima. Vrijeme će pokazati hoću li biti dobar učenik ili ne – govori igrač kojega se, bez obzira na to što nije rođeni Riječanin, oduvijek na Kantridi smatralo svojim igračem. Uostalom, proveo je u bijelom dresu šest sezona, jedno vrijeme nosio kapetansku traku, a uvijek spadao u red onih igrača koji daju sve od sebe.

   – Rijeka je moj drugi dom, vezan sam uz klub i sigurno da mi je drago što su me se sjetili i što mogu pomoći.

   Možda će oproštajnu utakmicu u dresu prve momčadi »Rijeke« odigrati ovih dana u Sloveniji.

   – Nadam se da će svi biti zdravi tako da ja neću morati ni igrati ha, ha… – zaključio je branič iz Rovinja.