Esencija tehnike

Dobra stara tridesetpetica

Dragan Rubeša

Festival završava večeras maratonskom projekcijom nove verzije klasika Sergeja Paradjanova »Sayat Nova« (»Boja nara«) koja traje 5 sati, uz živu glazbenu pratnju harfiste Eduarda Raona



U eri u kojoj je u kinoprikazivačkim vodama zavladao digitalni format, treba pozdraviti inicijativu Slovenske kinoteke za pokretanjem »festivala« koji je isključivo orijentiran na staru dobru »tridesetpeticu«, ma koliko se to nekima učinilo poput nostalgične potrage za izgubljenim vremenom. Jer, kako se to navodi u njegovu predgovoru, »onaj kome je stalo do umjetnosti mora tragati i za esencijom njene tehnike«. Festival je iniciran lani kad se obilježavala 50. obljetnica te etablirane filmske institucije.


Njegovo drugo izdanje završava večeras maratonskom projekcijom nove verzije klasika Sergeja Paradjanova »Sayat Nova« (»Boja nara«) koja traje 5 sati, uz živu glazbenu pratnju harfiste Eduarda Raona. Ne, ovo nipošto nije još jedan bizarni pokušaj ulaska u Guinnessovu knjigu rekorda u non-stop sviranju harfe. Kao što ni prikazana verzija nije nikakva integralna verzija (ona svima poznata klasična ali u trajanju od 77 minuta prikazana je ovih dana u programu Cannes Classics).


Riječ je naime o originalnim neiskorištenim materijalima do kojih je došao prijatelj talijanskog filmologa Enrica Ghezzija, voditelja kultne emisije Fuori Orario na RAI 3, koji su montirani tako da se u filmu ne ponavlja nijedan kadar. Kako je riječ o novom 35mm printu, eksplozija Paradjanovih boja doima se na njemu još monumentalnije.   

Voditelji i programeri


Inače, festival je osmišljen kao susret voditelja i programera etabliranih kinotečnih institucija od kojih je svaki predstavio svoj paket filmova uz kraći uvod. Tako je Jed Rapfogel iz newyorških »Anthology Film Archives«, te možda najvažnije adrese u genezi američkog filmskog undergrouda (Mekas & Co) predstavio restaurirane avangardne ekscese njegova »princa« Roberta Downeya (šifra: »No More Excuses«), inače oca glumca Roberta Downeya Jr-a. Voditelj bečkog Filmskog muzeja Alexander Horwath predstavio je remek-djelo Lava Diaza »Batang West Side«. Jurij Meden iz Slovenske kinoteke odabrao je kratkiš Karpa Godine i sumanuti doks ceste »Karpopotnik« Matjaža Ivanišina koji slijedi autorov vojvođanski itinerar iz »Zdravih ljudi za razonodu«, ali četrdeset godina kasnije. A u programu »Kriza kapitalizma« prikazan je nijemi film »Menschen am Sonntag« za koji je Billy Wilder napisao scenarij, dok režiju potpisuju Robert Siodmak i Edgar G. Ulmer, a fotografiju Fred Zinneman. Iako je riječ o autorima koji će se tek kasnije afirmirati u Hollywoodu, u toj začudnoj skici o jednom berlinskom vikendu snimljenoj 1930. mogli su se već tada uočiti tragovi iz njihove hollywoodske zlatne ere.


Jedan od vrhunaca festivala bio je program s pečatom »Cinematheque Francaise« koji je predstavila direktorica njenih arhiva Emilie Cauquy. Riječ je o ingenioznom odabiru filmskih poema slavnog francuskog pjesnika, esejiste, filozofa i sineaste Jeana Epsteina kojeg je Abel Gance nazvao filmašem »dijamantnog lica«. Jedan od njegovih nebrušenih dijamanata je i »Finis Terrae«, senzualna priča o dvojici ribara koji na izoliranom bretonskom otoku skupljaju i pale morsku travu, a čiji odnos biva doveden u pitanje kad jedan od njih poreže prst na staklo od razbijene boce (kemija koja se stvara između njih puno duguje autorovu eseju o filmskoj tjelesnosti u kojem se referira na etiku muške homoseksualnosti). A vidjeli smo i njegov šestominutni film »Les Bercaux« koji se doima poput sumanute preteče glazbenog videa.   

100 godina Dvora




Za razliku od naših festivalskih direktora koji rijetko odlaze na druge festivale, kao da žive u nekom izoliranom vakumu ili ih razdvaja neki glupi animozitet, u atriju Slovenske kinoteke družili su se i programeri izolskog Kina Otok i ljubljanskog LIFFE-a. A koliko sam »Festival 35mm filma« drži do drugih sličnih insitucija dokazuje i program nevidljivih eksperimentalnih komada ludih Grka Yorgosa Lanthimosa (»Necktie«) i Athine Rachel Tsangari (»24 Frames per Century«) kojim je najavljena stota obljetnica ljubljanskog kina »Dvor«, koja će iduće jeseni biti obilježena retrospektivom nazvanom »Filmovi koje ne biste htjeli vidjeti nigdje drugdje nego u kinu«.