Hrvatski reprezentativac

Ivan Perišić: U Meksikanaca srce veliko kao u Hrvata

Orlando Rivetti



PRAIA DO FORTE  Glasnogovornik Hrvatskog nogometnog saveza Tomislav Pacak ispričavao se novinarima što im je jučer »centrirao« samo jednog igrača. Dodao je: »Jedan, ali vrijedan. Po meni najbolji igrač utakmice s Kamerunom«. Potpisujem! Ivan Perišić navukao je masku ozbiljna čovjeka, rijetko je osmijeh na njegovu licu. Koncentriran i sretan u duši. Ne pokazuje emocije…


– Za Hrvatsku sam uvijek davao maksimum. Često to nije bilo kako sam zamišljao, nedostajao je taj pogodak… Sada je sve začinjeno. 


Olić je počeo, Perišić nastavio, a Mandžukić zaključio posao. Okrenut je kamerunski poker?




– Mandžukić je trenutačno jedan od najboljih napadača na svijetu. Mogu zamisliti  kako je stoperima koji ga moraju čuvati, kao da love jegulju…


Vratar Guillermo Ochoa činio je čuda protiv Brazila. U dvije utakmice mreža mu je netaknuta?


– Čovjek od gume, sjajnih refleksa, kontrolira kazneni prostor. Vjerujem da ćemo zabiti gol. Neka on razmišlja o Mandžukiću… Pronaći ćemo mu slabu točku, Ahilovu petu, u dva dana videoanalize u režiji našeg stručnog stožera, koji ništa ne prepušta slučaju. 


Meksiko?


– Ekipa bez zvijezda, ali snažna kolektiva. Devedeset posto je igrača iz njihove lige, prvenstvo im je završilo u ožujku, imali su vremena za uigravanje. To je snaga. 


Raspored Meksikanaca se nije mijenjao u prve dvije utakmice?


– Nema razloga ni sada. Sa svojim 3-5-2 nisu primili gol, Brazil su natjerali u mišju rupu. Dva pogotka protiv Kameruna poništili su im zbog nepostojećih zaleđa. Trebat će biti na razini predstave protiv Kameruna.Pobjeda je imperativ?

– U protivnom pakiramo stvari. A to ne želimo. Nismo još sve rekli i pokazali na ovom Mundijalu. 


Meksiko je prvi hrvatski finale?


– Sami odlučujemo o svojoj sudbini. Od početka moramo nametnuti agresivnu igru kao protiv Kameruna. Hvala našim navijačima koji su bili u Manausu. Ludilo je, čujem, u Hrvatskoj. Tu nije kraj.


Igrate najbolji nogomet u karijeri?


– Nadam se da nije tako, da mogu bolje. Recimo, protiv Meksika. 


A Rafael Marquez koji ima 35 godina, na četvrtom mundijalu, igrao je protiv Hrvatske u Nigati, sedam je godina bio u Barceloni?


– Godine nisu važne, pogledajte Olića i Pletikosu. Mladići… Olić trči na mlazni pogon. Marquez je možda s godinama sporiji, ali zato inteligentniji. Dobro se postavlja, kapetan je ekipe i Meksiku puno znači. 


Nakon susreta s Kamerunom mijenjali ste dres s Eto’om?


– Našao se pored mene. Veliki igrač. Skupljam dresove. 


S kojim bi Nizozemcem mijenjali dres? 


– Polako. Najprije Meksiko. Da mi je uzeti Ochoin skalp, kako bi to bilo lijepo. 


Izbornik Kovač je diktator?


– Nije. Dobar je kao kruh. Dok ga ne naljutimo. Tada digne glas, tresu se zidovi svlačionice. Mora biti tako. 


Kovač kao Klopp?


– Pustimo Kloppa. Živim za uspjeh reprezentacije. 


S Nikom ste na vi?– Ja da. Nije nekoliko starijih igrača s kojima je igrao. 

Jedno je sigurno, Borussia žali za Perišićem…