Ponestalo mi je snage boriti se s negativnom percepcijom u ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, jer je potpuno površno i neobjektivno vrednovan moj rad, ali za Sabor imam nepresušan izvor energije! Ali i argumenata i činjenica!
Na početku mandata 2011. godine, Rijeka je u novoj Vladi imala tri čovjeka: najprije je međutim otišao Zlatko Komadina koji nije mogao izdržati opstrukciju vlastitog premijera i danas je njegov najveći oponent, pa nedavno Slavko Linić – najuspješniji ministar koji je potjeran sa aurom mutnog tipa mada mu ništa nije dokazano niti konkretno stavljeno na teret.
Sada i ministar obrazovanja Željko Jovanović koji je zajedno s premijeru omrznutim Rajkom Ostojićem otišao – bez pravog obrazloženja, kao pokriće premijerova nerevanšizma prema neistomišljeniku Ostojiću.
Zašto ste vi uopće smijenjeni? – Zapravo točnije bi bilo reći da nisam smijenjen, nego sam svoj odlazak iz Vlade dogovorio s premijerom još prošlog četvrtka nakon sjednice Vlade. U razgovoru smo zajedno zaključili da bi to bilo dobro rješenje za sve. Negativna percepcija koja me pratila od svih mogućih društvenih grupacija i medija opterećivala je Vladu, i dogovorili smo se da je u trenutku podjela i krize u SDP-u dobro Vladu rasteretiti dijela te negativne percepcije, osigurati bar malo više pozitivne energije, a već po prvim komentarima oko mog nasljednika prof. dr. Vedrana Mornara vidi se da smo to dobro odlučili.
U Rijeci su vas otpisali, a u Zagrebu optuživali da previše radite za Rijeku. Što je to što je Rijeka dobila s vašim mandatom u Vladi? – Zagrebački rektor Bjeliš u nedostatku znanja, sposobnosti, energije i ideja, za svoje propuste uvijek je optuživao druge. Što reći o čelniku Sveučilišta koji viskom traži rješenje? Zanimljivo je da su svi ostali rektori bili zadovoljni našom suradnjom, čak sam u Zadru dobio od rektora i priznanje za kvalitetan rad i suradnju s rektorskim zborom. Prema tome, vrijeme će pokazati koliko kvalitetnih pomaka sam sa svojim suradnicima, prije svega Sašom Zelenikom, Ružicom Beljo Lučić, Petrom Skansijem i Ivanom Kalogjera, učinio u sustavu znanosti, obrazovanja i sporta u cijeloj Hrvatskoj. Kad je riječ o Rijeci, i tu je bilo puno dobrih projekta, od Fakulteta zdravstvenih studija, Hotelijerskog fakulteta, Centra naprednih studija društveno humanističkih znanosti, projekta Univerzijade, brojnih inicijativa u osnovnim i srednjim školama i da dalje ne nabrajam. Nadam se da će prof. Mornar uspješno zaključiti projekt EIB-a za koji sam dobio zeleno svjetlo od Uprave EIB-a, težak 1,3 milijarde kuna i koji čeka sad odluku Vlade da se nastavi projekt izgradnje Kampusa. Svakako, najviše me veseli što su zahvaljujući meni, ali prije svega i svojoj kvaliteti, brojni vrijedni stručnjaci iz Rijeke dobili priliku sudjelovati u radu važnih tijela na nivou države, od upravnih vijeća instituta do nacionalnih vijeća za sport, obrazovanje, znanost, i time svoje znanje i iskustvo stavili u službu razvoja obrazovanja, znanosti i sporta! Ponosan sam zbog toga.
Složili ste se u tome? – Bilo je jasno da treba osvježiti vladin tim i provesti rekonstrukciju. Ja sam u ovoj podjeli oko Linića u SDP-u stao na stranu premijera iz uvjerenja, a ne iz osobne koristi. Nisam se grčevito borio za svoju ministarsku fotelju nego uporno i dosljedno ponavljao da niti jedan SDP-ovac ne smije ugrožavati rad stranke i Vlade i gurati je u ruke zločinačke organizacije nepravomoćno osuđene za pljačku građana. U trenutku kad sam su me čak i kolege u Rijeci nazvale izdajicom zbog toga stava, sam sa sobom sam odlučio: ponudit ću da odem, pa će se dokazati da Milanovića nisam branio iz osobne koristi, dodvorništva, nego iz uvjerenja. Mislim da je Slavko Linić u sukobu s premijerom bio pretjerao u svojim javnim istupima, da je iz toga profitirao HDZ i nikako nisam mogao stati na bilo čiju stranu, osim na stranu predsjednika stranke i Vlade.
Čekajte, jednu stvar ne razumijem: ako je istina da vam je premijer u vašem razgovoru o rekonstrukciji Vlade ponudio Ostojićevo mjesto ministra zdravlja prije smjene, tada bi se moglo zaključiti da u vas i dalje ima povjerenje – a umjesto da se to realizira, vi na kraju izlazite iz Vlade zajedno s Ostojićem? Gdje je tu logika? Zbog toga je premijer vjerojatno rekonstrukciju i objavio – bez ikakvog obrazloženja… – Puno puta sam rekao da ima smisla biti ministar ako imate povjerenje premijera, svoje stranke i birača. Premijerovo povjerenje nije uopće upitno, ali ponavljam da je ova rekonstrukcija jedan mali korak u cilju vraćanja motivacije naših birača, njihovog optimizma i nade u bolji život s našom vladom. Sigurno da je najveći zadatak u gospodarskom dijelu vlade koji kroz investicije i nova radna mjesta mora osigurati veći rast BDP, a time i više novca za resore koje smo vodili Rajko i ja. Također, činjenica je i da su naši resori direktno i posredno prisutni u svakoj obitelji i da nije dobro da zbog negativne percepcije nas dvojice, kao vodećih ljudi, bude umanjen uspjeh i rezultati svih ostalih u ministarstvima koji naporno rade u zdravstvu, obrazovanju i znanosti. S našim jačim angažmanom u klubu zastupnika jačat će se i vlada i SDP. To je jedino važno, pravi, istinski SDP-ovac nikada ne smije svoje osobne ambicije, interese ili frustracije pretpostaviti interesu SDP i hrvatske vlade.
Nema revanšizma
Objasnili ste svoj odlazak – ali dajte objasnite drugu stvar, zašto je uopće Rajko Ostojić morao otići? – Premijer i ja dugo smo razgovarali o raznim opcijama, puno prije te sad već puno spominjane sjednice Glavnog odbora, želeći osnažiti rad vlade. Nerijetko percepcija u javnosti nije stvarni odraz uspješnosti nečijeg rada, a nikog ne treba dodatno uvjeravati da ni Rajko ni ja nismo trenutno percipirani kao posebno uspješni ministri. Istovremeno, naši najbliži suradnici znaju koliko smo svi zajedno naporno radili, ali rezultati u naša dva resora ne dolaze preko noći, posebno u uvjetima velike besparice. Prema tome, kao u svakom timu izbornik je zaključio da je potrebno ubaciti dva nova igrača i uvjeren sam da će to osvježenje biti korisno. I to je sve, uostalom to je premijer jasno rekao na presici.
Čime se ponosite u svom životu i u ovom ministarskom mandatu? – U životu sam najviše ponosan na svog sina Filipa. Vesele me svi njegovi golovi koje je dao za RK Trsat i Zamet igrajući rukomet od 4. razreda osnovne do državne mature. Nadam se da ćemo zajedno 7. srpnja vidjeti dobre rezultate s državne mature i da će se onda upisati na Medicinu, kako je sam odlučio. Rekao mi je da je super napisao, da je u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji proveo sjajne 4 godine i puno naučio pa mu matura i nije bila preteška. U Ministarstvu sam ponosan na puno stvari. Moji suradnici i ja zastupali smo pravu socijaldemokratsku politiku u kojoj Hrvatska mora biti društvo jednakih šansi za sve, a temelj za to je obrazovanje jednako dostupno svima! Napravili smo puno sa zdravstvenim i građanskim odgojem, čime će Hrvatska u budućnosti biti bolje, zdravije i sretnije društvo. Uveli smo judo u škole. Osuvremenili strukovne programe. Napravili smo pomake oko elektronskih upisa u škole koji su otklonili mogućnost nezakonitih radnji. Uveli smo velike promjene u financiranju znanosti tako da smo otklonili politički utjecaj od odluka, što mnogima smeta pa su ljuti na mene. Raspisali natječaje za nove znanstvene projekte i zapošljavanje najboljih znanstvenika. I napravili smo pomake u studentskom standardu, povećali i broj i vrijednost stipendija. Konačno, završili smo strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije, strategiju svih strategija, kakvu Hrvatska nije nikad imala i koja je garancija da će obrazovanje i znanost biti ključ razvoja Hrvatske. I sve to, uz opstrukciju dijela medija i umreženih interesnih skupina kakvu nije imao ni jedan ministar! Zato ću prof. dr. Mornaru biti gromobran kakvog samo može poželjeti! Jer naš cilj isti!
Ostojićevi rezultati možda nisu bili najbolji, a složit ćete se i da je imao najteži resor u zemlji. Mislim da ćete i vi i premijer vrlo teško braniti tajming te smjene – odmah nakon Glavnog odbora na kojem je Milanović izgubio povjerenje pola vrha vlastite stranke. Tko može reći da u tome nema revanšizma? – Nema tu nikakvog revanšizma, pozivam sve kolege i kolegice u SDP-u da skupimo glave i sve naše znanje, iskustvo i energiju usmjerimo u jačanje SDP-a i naše vlade, a ne promašene i zaplotnjačke zavjere koje mogu samo srušiti ugled stranke i ugroziti budućnost Hrvatske. Govorim vam, o potrebi rekonstrukcije vlade razgovarao sam s premijerom tjedan dana prije sjednice Glavnog odbora i odgovorno tvrdim da se odlazak ni Rajka ni mene ne može povezivati sa slučajem Linić.
Kako se osjećate nakon svega? Možete li se pogledati u ogledalo? – Kakvo je to pitanje? Ponosan sam na sve što sam u ovih 2,5 godine sa svojim timom odradio u MZOS, kao i s projektima na razini cijele Vlade! Ponavljam, nisam smijenjen, nisam otišao jer sam bio loš, nesposoban ili neuspješan. U razgovoru s premijerom Milanovićem zajedno smo došli do tog zaključka da je to dobro rješenje. Kod mene nema ni trunke gorčine, nema razočaranja. Istina, u jednu ruku ovo jest moj prvi neuspjeh u životu. Prvi put nisam završio nešto što sam započeo. No, uvjeren sam – dugoročno gledano za veću korist. Znate, koliko god smo se mi u Ministarstvu trudili i koliko god radili, a radili smo i po 15 sati na dan, percepcija u javnosti, bila je loša.
Napeta partija šaha
Što vam je točno rekao Milanović? – Rekao mi je da cijeni moj rad, da vidi da trošim ogromnu energiju i sebe, ali i da stalno udaram glavom u zid. Na primjer, istraživanje jedne civilne udruge pokazalo je da je naše Ministarstvo bilo najaktivnije u prezentiranju svog rada javnosti, najviše pressica, priopćenja, javnih događanja, odlazaka na teren, ali vrlo rijetko se pisalo bilo što dobro o nama. Uglavnom se pisalo o negativnim stvarima. Dobre vijesti ne prodaju novine, a osobno nisam tip, poput mojih prethodnika, koji s vlasnicima novina dogovara marketinške usluge za peglanje imidža. Ukratko sve ovo možemo usporediti s dobrom i napetom partijom šaha, gdje žrtva kvalitete na kraju donese pobjedu. Mi ćemo šah-mat zadati Karamarku.
Ni to mi nije jasno: zar vi mislite da ste imali negativnu percepciju bez razloga? Pa bili ste u sukobu sa svima, niste se klonili teških riječi ni za Ustavni sud ni za sindikate ni za novinare uostalom? Protiv vas su bili Crkva, HNS, Dinamo, Željka Markić, akademska zajednica, interesne grupe, udruge… Kako ste stvorili toliko neprijatelja? – Ključno je što sam bio beskompromisan u borbi za ostvarenje svojih temeljnih ciljeva – da Hrvatska bude društvo jednakih šansi za sve, da obrazovanje, znanost i sport budu kvalitetniji, da uvedem više reda i rada i racionalnije raspolažem proračunskim sredstvima. Obišao sam cijelu Hrvatsku više puta, razgovarao sa stotinama učitelja, nastavnika, profesora, sportaša, učenika i studenata i običnih ljudi. Njihova podrška davala mi je snagu da se ne mijenjam i govorila da sam na dobrom putu. Draže mi je da me ljudi mrze zbog onog što jesam, nego da me vole zbog onog što nisam.
Biste li danas, da možete krenuti ispočetka, sve drugačije napravili? – Bio bih jedino lukaviji, i možda s manje emocija ulazio u rasprave s neistomišljenicima, ali bio bi još nemilosrdniji prema umreženim skupinama u svim segmentima društva od akademske zajednice preko sportskih nazovi menadžera do nakladnika.
Jeste li pogriješili kad ste se javili na natječaj za radno mjesto u Thalassotherapiji, odjelu Medicinskog fakulteta Osijek, iako ste im kao ministar dali dopusnicu za rad? Je li to pravi razlog što vas se premijer odrekao? – To nije bio mudar potez, ali u njemu nema ničeg nezakonitog niti neetičnog. To radno mjesto je u Osijeku i doslovno nema nikakve veze s Thalassotherapijom. Od 2007. ja sam neprekidno angažiran na Katedri za farmakologiju Medicinskoga fakulteta u Osijeku, nastavna baza Thalassotherapia Opatija. Za docenta sam izabran 2010., puno prije nego sam i sanjao da ću biti ministar. Nitko mi nije pogodovao niti je tim natječajem oštećen bilo koji drugi kandidat ili proračun. Nisam ni zasnovao ni zamrznuo radni odnos, samo sam se javio na natječaj. Javio sam se ne zbog sebe, nego na prijedlog Fakulteta. Da budem potpuno jasan i otvoren, nije meni trebao Medicinski fakultet u Osijeku nego ja njima. Falilo im je kvalitetnih nastavnika s doktoratom, a ja sam to imao. Ne želim biti neskroman, možete i provjeriti, ja sam sjajan predavač i studenti me vole. Pa zar mislite da je meni bio ključni cilj nakon završetka političke karijere zaposliti se u Osijeku? Ipak sam ja Riječanin. Thalassotherapiju u tu priču su potpuno bez osnove uključili zlonamjerni novinari pod mentorstvom jedne političke grupacije povezane s Vecernjim listom. Ali o tome više u saborskim raspravama.
Hoće li novi ministar Vedran Mornar uspjeti provesti promjene? – Vjerujem da hoće jer njemu barem neće moći stalno prigovarati da ništa ne zna, da ne razumije, da je zalutao u ovo Ministarstvo. Ja nisam iza sebe imao nikakav lobi niti interesnu skupinu, a nisam došao ni sa zagrebačkog sveučilišta. To je za mnoge bilo razlog više da me bez argumenta podcjenjuju i napadaju. Prof. Mornar neće imati takve probleme. Pa već prve izjave koje su već dobile snažnu podršku medija pokazuju da nastavlja u istom smjeru u kojem sam i ja radio. Nas dvojica smo tijesno surađivali na nekoliko vrlo važnih projekta MZOS-a.
Potpora Milanoviću
Sukob Milanović-Linić podijelio je SDP, i na koncu zbog toga ste i sami na kraju posljedično morali otići. Je li vam sada žao što ste toliko podržavali premijera koji vas je na kraju smijenio? – Naravno da mi nije žao. I dalje ću nastaviti podržavati Milanovića. Mene najviše ljuti površan stav prema političarima kojim se neprestano ističe da smo svi mi pokvareno isti i da se svi borimo samo za fotelje. Ja sam, eto, » riječki izdajica« jer sam u SDP-ovoj podjeli stao na stranu Milanovića!? Potpuno krivo! Ja sam čovjek koji se drži nekih principa i uvjerenja,koji ne mijenja stav kako vjetar puše. Čuo sam jednu riječku kolegicu zastupnicu koja je u ovom, nazovimo to sukobu, imala tri različita stava, ovisno o tome s kim je pričala. Jadno i gadljivo. Takve ljude treba potjerati iz politike! Zbog njih je percepcija političara mizerna. Dakle, da ja vjerujem u ono što je rekao Slavko Linić na račun premijera, isti bih tren podnio ostavku na sve funkcije u SDP i Vladi jer ne bih mogao biti član Vlade ili stranke, u kojoj premijer zloupotrebljava tajne službe, izmišlja afere, pogoduje prijatelju i bratu.
Hoće li ova Vlada dočekati kraj mandata? Možda ste otišli jer ste i sami shvatili da je povjerenje premijeru na nuli, da ionako neće uspjeti, sad kad više nema ni podršku vlastite stranke? – Naravno da će Vlada dočekati kraj ovog mandata, a onda zahvaljujući rezultatima dobiti povjerenje građana za još jedan mandat. Premijer i Vlada su na burnoj sjednici Glavnog odbora dobili jednoglasnu podršku da nastave s provedbom započetih reformi, a moj doprinos budućoj pobjedi vidjet će se u Saboru i na terenu među SDP-ovcima i svim građanima bez obzira na stranačku pripadnost.
U ratu protiv Mamića niste uspjeli? Močvara je još tu. – Močvara je puno manja nego na početku, ali ako ljudi misle da će biti potpuno isušena kad ode Mamić, varaju se. Ima tu jako puno malih mamića. Sportska inspekcija im ne da mira i svakim danom u svakom pogledu u sportu je sve više reda.
Dojam je da je premijer, nakon smjene trojice riječkih ministara, i Rijeci okrenuo leđa? To se od SDP-a u ovom gradu nije očekivalo! Pa i Obersnel kaže da se boji da sada veliki riječki projekti poput KBC-a i Kampusa neće biti dovršeni? – To su gluposti, u hrvatskoj vladi sjede hrvatski ministri, a ne delegati Rijeke, Splita, Osijeka ili Zagreba. Niti jedan dobar projekt nikada neće biti doveden u pitanje. Ako imate dobre i sposobne, poduzetne ljude s vizijom na riječkom Sveučilištu, a činjenica je da imamo takve, onda je nebitno je li ministar znanosti iz Rijeke. To je možda bitno zagrebačkom rektoru Bjelišu kojem u nedostatku rektorskih i liderskih sposobnosti ne bi pomoglo ni da ima 5 ministara s njegovog matičnog fakulteta. A za riječki KBC, svi znaju moj stav o čelnom čovjeku i upravi koja godinama nije bila u stanju osigurati uvjete koje i zaposleni i pacijenti zaslužuju u ustanovi takve važnosti za regiju. Nadam se da će novi ministar Varga tu pokazati veću odlučnost od Rajka Ostojića.
Teret »izdaje«
Izjavili ste da vam nikada nije bilo teško kao kad su vas u riječkom SDP-u proglasili izdajicom. Je li vas to doista toliko pogodilo? – HDZ-ovci su me napadali iz svih mogućih oružja, bušili gume na autu, prijetili bejzbol palicom, dobivao sam metke u kuverti, pisma s takvim gnjusnim sadržajem da je to teško prihvatljivo za 21. stoljeće. Napali su mi čak i sina i ismijavali ga nekakvim fotomontažama i lažnim vijestima na internetu zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Ali, zaista ništa u politici mi nije tako teško palo nego kao kad su me u riječkom SDP-u nazvali »izdajicom« i drugim pogrdnim imenima, samo zato što sam glasno, stojeći pred njima, oči u oči rekao ono što mislim. Nisam poput nekih govorio iza leđa jedno, a lažno se smješkao javno. Rekao sam kolegicama i kolegama da ja potpuno razumijem da su uz Linića, ali da moraju razumjeti i mene ako mislim da je Linić u krivu. Kao i Linić, Obersnel ili Komadina, u SDP-u sam od prvih dana, ja sam praktično više od polovice života neposredno u vodstvu riječkog SDP-a. Uz Slavka Linića sam neupitno, najveći borac, po karakteru i načinu istupa i rada, za SDP u Rijeci i ne dopuštam da me bilo tko neutemeljeno optužuje.
Kako objašnjavate da je baš cijeli riječki Gradski odbor SDP-a stao uz Linića, do jednoga!? I zašto ste na kraju vi, na dan smjene, izjavili da smatrate da je Linić velik čovjek i da želite ostati prijatelji. To je potpuno nejasno, otkud sad to? Ipak ste i sami na kraju osjetili empatiju za Linića – kad vas je pogodila slična sudbina? – Oprema novinskih tekstova uvijek malo odudara od točne poruke sadržaja, jer tako privlači pažnju čitatelja. U tom razgovoru koji spominjete rekao sam da je Linić riječki SDP-ov veteran, velik čovjek koji je, do ove ishitrene i promašene presice kojom je nanio ogromnu štetu i sebi i SDP-u i Vladi, neumorno gradio SDP i da je jasno da SDP-ovci, ne samo riječki, nisu mogli isključiti emocije kad su odlučivali treba li ostati i dalje u SDP-u. Mislite da je meni bilo lako? Poštujem Slavkov životni opus i sve što je radio do ove nesretne epizode, i meni je pomogao i savjetima i kritikama, ali ne dopuštam nikome da neutemeljeno optužuje ljude oko sebe i da pomaže zločinačkoj organizaciji da se vrati na vlast. No, sve to ne znači, da do kraja života nas dvojica ne bi trebali kad se sretnemo na Korzu popiti kavu!
Mislite li da je Linić radio na korist ili na štetu proračuna? – Ne mislim da je radio na štetu. Rekao sam – u SDP-u nismo savršeni, ljudi smo s manama i vrlinama, ali u SDP-u premijer, ministri i zastupnici nisu kriminalci i ne zloupotrebljavaju tajne službe. Ali i takvi nesavršeni, bolji smo od svega što se trenutno nudi na političkom tržištu! I zato ne smijemo sami sebe potkopavati i zabijati autogolove.
Čisti odnosi
Sada niste u Vladi, a u Rijeci misle da ste izdajica. Što ćete učiniti? – Na prvoj sjednici Gradskog odbora Rijeke zatražit ću da jasno kažu misle li da i dalje mogu biti član Predsjedništva riječkog SDP-a. Želim čiste odnose.
I vi mislite dobiti podršku? Pa već su vas jednom izviždali? – Svaki član gradskog odbora imat će priliku glasno i jasno reći što misli o meni, mom radu, mojim stavovima. To je ono što stalno svi traže – više otvorenih razgovora i rasprava. Manje navijačke atmosfere i zvižduka, a više argumenta i pravih analiza rada riječkog SDP – to očekujem. Osim toga, član sam i predsjedništva SDP PGŽ gdje već pripremam revitalizaciju rada stranačkog savjeta gdje ću okupiti sve vodeće riječke intelektualce iz SDP ili sklone SDP da razrađujemo stranačke politike i dajemo ritam političkog života u Rijeci, PGŽ i Hrvatskoj.
Prokomentirajte mi sjednicu Glavnog odbora SDP-a, što se tamo po vašem mišljenju dogodilo? Kako objašnjavate da je pola stranke jasno reklo šefu da mora otići? – Na Glavnom odboru jest došlo do podjele, ali samo oko pitanja Linića, dok je Glavni odbor donio i jednoglasnu podršku Vladi, a to znači i premijeru da još jače i snažnije nastavi provedbu reformi do kraja mandata. U osnovnim političkim ciljevima nema nikakve podjele, rasprava je bila otvorena i kvalitetna, analizirali smo koje su snage i slabosti stranke, te što su opasnosti i šanse na hrvatskom političkom tržištu. U skladu s tim već se sprema akcijski plan, rokovi, nositelji i pokazatelji uspješnosti za mobilizaciju i motivaciju stranke na terenu što je prvi korak za početak pripreme za pobjedu na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Dakle, vaša budućnost bezuvjetno ostaje vezana uz Milanovića? – Moja politička budućnost bezuvjetno je vezana uz socijaldemokraciju i SDP, a predsjednik naše stranke je Zoran Milanović!
Kako zapravo ocjenjujete politiku riječkog SDP-a? Obersnel je bio čvrsto uz Milanovića, sad mu je okrenuo leđa, a istodobno je protiv Komadine, koji je oduvijek protiv Milanovića. Ja tu više ništa ne razumijem… – Sve što mislim o radu riječkog SDP reći ću na sjednici Gradskog odbora, činjenica je da od odlaska Šepčića riječki SDP pomalo uspavan i još uvijek vozi tračnicama koje je Šepčić izgradio. A tada su bila neka druga vremena, danas bi osmišljena stranačka politika i aktivnosti morali biti puno kvalitetniji, inovativniji, zanimljiviji. Sve se svodi na istupe Vojka Obersnela, a to je nedovoljno za stranačku organizaciju koja se voli nazivati najjačom u državi. Gdje su gradski vijećnici, zastupnici, ja ih ne vidim i ne primjećujem. Ne mislimo valjda da će nam briškula i trešeta u Ronjgima, podjela narcisa i ruža na Korzu ili koncert za 8. mart donijeti nove glasače? Očekujem da se svi malo više potrudimo i da ono što pojedinci zamjeraju vrhu SDP-a ne čine u svojoj lokalnoj sredini.
Riječki SDP sada je na dijametralno suprotnoj strani od vrha stranke. Vi ste potpuno osamljeni u riječkom SDP-u, politički mrtvi bez baze? Kako mislite nastaviti politički djelovati? – To su preteške riječi, niti je riječki SDP dijametralno suprotan od vrha SDP, niti sam ja politički mrtvac. Dapače, življi sam nego prije, snažniji i iskusniji ojačan ministarskim stažem koji mi je donio neka nova znanja, vještine, kompetencije i vrijednosti, i s više vremena na raspolaganju za stranački rad i u Rijeci i u PGŽ. Sve to iskoristit ću da riječki i primorsko-goranski SDP budu inovativniji i konstruktivno poduzetniji. Uostalom, ovih dana zovu me mnogi i daju podršku za sve što činim.
Sad ćete dakle nastaviti braniti u Saboru još gorljivije premijera koji vas se bez dobrog razloga odrekao? Pa koliko uvjerljivo će to moći biti? Opet će vas vaša negativna percepcija nastaviti pratiti? – Vraćam se u Sabor, neki su me u Saboru u prošlom sazivu uspoređivali s pokojnim Vladimirom Bebićem i nazivali riječkim bombarderom. Bebić je bio poseban, ali nerijetko bez argumenta. Ja ću imati snagu argumenta i poput razarača ću razotkrivati i dalje zločinačku organizaciju koja je na sudu nepravomoćno osuđena za pljačku hrvatskih građana i zbog koje su danas građani bez posla, s mizernim plaćama i mirovinama, a zdravstvo i školstvo u besparici. Ponestalo mi je snage boriti se s negativnom percepcijom u ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, jer je potpuno površno i neobjektivno vrednovan moj rad, ali za Sabor imam nepresušan izvor energije! Ali i argumenata i činjenica!
