SPLIT – Kristijan Kiki Stojanović (33) osuđen je zbog pokušaja ubojstva redara i bivšeg specijalca Lea Paurevića na četiri godine i četiri mjeseca zatvora. Kako mu je ukinuta ranija uvjetna osuda zbog nanošenja teških ozljeda (istukao je Joška Svalinu u – zatvoru), dobio je jedinstvenu zatvorsku kaznu od četiri godine i 10 mjeseci iza rešetaka. U lipnju 2010. godine, oko 3 sata ujutro na semaforu nekoliko stotina metara od diskoteke u kojoj je Paurević radio kao zaštitar, s (ukradenog) skutera piaggio beverly 250 suvozač je iz pištolja ispalio cijeli spremnik u jaguar kojeg je vozio Leo Paurević. Iako teže ozlijeđen, brzo se oporavio pošto mu nisu bili pogođeni vitalni organi, a napadači s kacigama su pobjegli na skuteru koji je ptom pronađen zapaljen.

Presudnim se pokazalo njegovo priznanje pred tužilaštvom malo nakon uhićenja. Iako tada nije detaljno iznosio okolnosti zločina (što se i ne bi očekivalo), u sudskom spisu je i audio-vizualni zapis tog ispitivanja gdje Kiki kaže “priznajem krivnju za to djelo”. Tijekom suđenja je pak promijenio “ploču”, tvrdi da je pri prvom ispitivanju bio teško bolestan, a da mu je tadašnji odvjetnik kazao “Kristijane, slučaj je zabetoniran”. Na suđenju je kazao da nema nikakve veze s pucanjem u Paurevića, a zajedno s braniteljem pokušao je osporiti to ranije priznanje kao nezakoniti dokaz, no nisu uspjeli. U obrazloženju presude sudac Vladimir Živaljić naglasio je uvjerenost vijeća u krivnju optuženog Kikija Stojanovića. Iako, po onome što se moglo čuti u velikoj sudnici splitskog Županijskog suda (a nije isto na “ulici” biti uvjeren u Kikijevu umiješanost u ovaj slučaj i to dokazati na sudu), neće biti lako drugostupanjskim sucima.

– Obranu je pred tužilaštvom iznio bez ikakvog pritiska, slobodan da kaže što hoće, i iskreno je priznao zločin. To što nije ulazio u detalje nema nikakve težine, jer je baš takvo kratko priznanje zapravo tipično. U pitanju je bila klasična likvidacija, samo srećom i sposobnostima koje je razvio kao specijalac pa se na vrijeme bacio na stražnje sjedalo Paurević je ostao živ. Sudska praksa međutim kaže da samo priznanje okrivljenog nije dovoljno za osuđujuću presudu. I nije jedino, uklapa se u druge dokaze. – naglasio je sudac Živaljić, no pri nabrajanju tih ostalih dokaza ostao je de facto samo na jednom, koje je opet isto – Kikijevo priznanje. Naime, Paurević je svjedočio pred sudom kako mu je jedna osoba rekla, a čiji identitet ne smije odati, “da je bila prisutna kada se Stojanović u kafiću pred 20-ak ljudi hvalio da je on pucao u Paurevića”. Vjerojatno je ipak sudskom vijeću u mislima bio iskaz svjedoka koji je na Državnom odvjetništvu priznao da je vozio na skuteru Kikija, makar je taj dio svjedočanstva izdvojen iz spisa kao nezakonit. Pored stanovitog manjka materijalnih dokaza, pitanje stvarnog motiva također nije razjašnjeno, dapače niti se posebno spominjalo. Makar, kada je Kiki u pitanju (a i sudac Živaljić je kazao kako je začuđujuće njegovo nepoštivanje ljudskog života) sudeći po brojnim njegovim prethodnim kaznenim djelima, lako je za povjerovati da je napravio tako što samo da bi ispao “faca”…