Zborom opreme i naoružanja obilježen dan OSRH

Amfibija glavni hit među posjetiteljima

Siniša Pavić

- To ti je tenk koji pluta na vodi. Može plivati - pojašnjavaju očevi sinovima.



ZAGREB Tenkovi, Patria, mobilno obalni laseri, helikopteri Mi-171Sh i Bell-206B…. Svakojakog je naoružanja i opreme postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske danas izloženo građanstvu na zagrebačkom Jarunu povodom 23. obljetnice ustrojavanja OSRH te Dana OS RH i Dana Hrvatske kopnene vojske. No, ako je išta od izloženog izazvalo pozornost posjetitelja, onda je to amfibija, Amfibijski transporter prevožnjak, onaj kojim se, nema koji dan, spašavalo stradalo stanovništvo poplavljene Gunje.


– Gospon, ovo vozilo može ići i kao brod – pita stariji gospodin vojnika što neumorno prenaša djecu, koja bi baš u kabinu grdosije 17.7 tona teške, 11,5 metara dugačke, 3.30 metara široke i 2.65 metara visoke.– Može, može – veli mu vojnik.

Amfibija može prevesti 70 vojnika s punom ratnom spremom, a koliko se ljudi prevozilo prošlih dana, tko zna. Opslužuje je ekipa od četiri čovjeka. Godina proizvodnje joj je 1971. 


– To ti je tenk koji pluta na vodi. Može plivati – pojašnjavaju očevi sinovima. 




Tko zna hoće li koji od tih sinova sutra zagristi u vojničku tvrdu koru kruha, prepoznati svoju budućnost u poruci – osiguraj svoju budućnost, postani kadet OS RH. Neki bi prije mogli završiti kao poduzetnici, s obzirom koliko su se penjeli u kabine pretovarne mehanizacije. Ivo Šegota je, međutim, ozbiljan kandidat za budućeg vojnika. Gimnazijalac, petnaest mu godina i svo je naoružanje u šatoru pukovnije vojne policije isprobao. Osjećaj je, kaže, odličan. A vojska kao budućnost? 



– Cijelo sam se djetinjstvo igrao rata. Razmišljam o tome – priznaje Ivo. 


Bude li tako bit će, veli, artiljerija, ili Legija stranaca. Da nije sve to zbog cura što vole uniformu, pitamo ga. Nije, kaže, jer neke cure odore vole, a neke uopće ne vole. S njim su i mlađi brat te otac koji je bio sudionik Domovinskog rata, dok je ženski dio obitelji ostao kod kuće. Inače, dame što su pohodile Jarun pokazale su veliki interes za šator za dekontaminaciju, interes posve ravan muškome zanimanju za izloške topničko raketne pukovnije. Sve ih je, dakako, spojio grah s kobasicom, pravi vojnički. Jedino što je mrvicu kvarilo atmosferu bila je kišica. 


– Tata, nismo vidjeli šefa vojske – reče jedan dječarac svom ocu. 


Za kraj su opet obišli amfibiju. S razglasa se čuo Kićo Slabinac kako pjeva “Inati se Slavonijo”.