Nakon šokantnog trijumfa eurofobne Stranke britanske neovisnosti (UKIP) Nigela Faragea na lokalnim i europskim izborima u četvrtak u Velikoj Britaniji, sve su oči uprte u Francusku, u kojoj bi najavljena pobjeda Nacionalnog fronta ekstremne desničarke Marine Le Pen predstavljala dodatan izazov za proeuropsku mainstream politiku, koju ponajviše utjelovljuju europski pučani i socijalisti.

Britanci su u četvrtak izabrali predstavnike lokalnih vlasti u 172 okruga u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj, kao i 73 britanska zastupnika u Europskom parlamentu, a iako će rezultati biti objavljeni večeras u 23 sata – kad će biti zatvorena i zadnja birališta u Italiji – mediji na temelju rezultata lokalnih izbora prognoziraju pobjedu UKIP-a.

UKIP-ova lisica

– UKIP-ova lisica je u westminsterskom kokošinjcu, likovao je nakon izbora Farage, ističući kako njegova stranka ovim postaje ozbiljan politički igrač, ne samo u Europskom parlamentu, nego i na parlamentarnim izborima sljedeće godine. Na prošlim britanskim parlamentarnim izborima UKIP nije uspio prijeći izborni prag, iako je na prošlim europskim izborima stranka osvojila zavidnih devet mandata. Prema projekcijama, UKIP bi trebao osvojiti 24 europska mandata, dva manje od opozicijskih laburista, a Cameronovim konzervativcima ostaje 16 euromandata. 

   Uspjeh UKIP-a na Otoku analitičari već proglašavaju »potresom« što će razdrmati ustaljeni politički poredak, koji uz konzervativce, laburiste i liberale dobiva i četvrtu političku snagu: euroskeptični i protuuseljenički UKIP. Farage, koji svoj uspjeh temelji isključivo na raspirivanju mržnje protiv Bruxellesa, uspio se probiti u područja koja su smatrana konzervativnim, odnosno laburističkim teritorijem. 

   Situacija u Francuskoj još je kompliciranija, ne samo zbog »inovativnosti« ljubimice francuske ekstremne desnice Marine Le Pen, nego ponajprije zbog niza teških političkih i ekonomskih posrtaja predsjednika Francoisa Hollandea, najnepopularnijeg predsjednika u povijesti Pete Republike, zbog kojih su francuski socijalisti pali na posramljujuće treće mjesto u anketama uoči današnjih europskih izbora, iza Nacionalnog fronta Marine Le Pen i republikanskog Saveza za narodni pokret (UMP). 

  Soft pakiranje

Liderica francuske ekstremne desnice vješto je profitirala na euroskepticizmu, koji je danas u Francuskoj rasprostranjeniji nego u tradicionalno euroskeptičnoj Britaniji, zatim borbi protiv Schengena i »diktata« Bruxellesa. Pritom je ekstremizam i mržnju prema strancima uspjela zaodjenuti u koliko-toliko prihvatljiv politički okvir, izbjegavajući teške riječi i prodajući staru mržnju u »soft« pakiranju, čime je politički nadvisila svog oca Jean-Marieja Le Pena, desničara starog kova, koji je svojedobno nacističke plinske komore nazvao »povijesnim detaljem«. 

   Ako ambiciozna i opasna Le Pen postigne sličan uspjeh u svojoj zemlji kao i Farage u Britaniji, nema nikakve sumnje da će ekstremisti predstavljati ozbiljan izazov za proeuropske stranke u Europskom parlamentu, pučane i socijaliste, pa čak i ako zbog osobne netrpeljivosti između Faragea i Le Pen ne uspiju uspostaviti zajedničku političku skupinu, za koju je potrebno najmanje 25 zastupnika iz najmanje sedam zemalja. 

   U takvoj situaciji još je važnije što nizozemski ekstremist Geert Wilders nije ostvario očekivani uspjeh na europskim izborima u Nizozemskoj, jer bi trijumf zapadnoeuropskog ekstremističkog trolista Farage-Le Pen-Wilders na europskim izborima olakšao njihov zajednički projekt – potkopavanje legitimnosti Europske unije – bez obzira hoće li se uspjeti dogovoriti oko zajedničke političke suradnje. 

   Uspon populističkih i ekstremističkih stranaka u EU za Ingolfa Pernicea, njemačkog stručnjaka za europsko i ustavno pravo i utemeljitelja Instituta Walter Hallstein za europsko ustavno pravo u Berlinu, dokaz je europskog demokratskog deficita i činjenice da demokracija ne postoji na europskoj razini. 

   – Nemoguće je demokratski sustav s nacionalne razine preseliti na razinu EU, kazao nam je dr. Pernice u Berlinu uoči današnjih europskih izbora u većini članica EU, pa i u Njemačkoj, koja je jedna od rijetkih europskih stranaka koja se ne suočava s rastom ekstremne desnice. 

   Uspjeh euroskeptika vjerojatno će imati i jednu vrlo opipljivu posljedicu: favorizirani luksemburški konzervativac Jean-Claude Juncker ni njemački socijaldemokrat Martin Schulz najvjerojatnije neće imati potrebnu većinu za položaj predsjednika Europske komisije, nego će morati potražiti koalicijske partnere. 

  Tko vara, taj leti

No najveći uspjeh euroskeptici postižu kada njihove ideje ulaze u politički mainstream i postaju idejama centrističkih stranaka. Bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU), sestrinska stranka kršćanskih demokrata njemačke kancelarke Angele Merkel, na jedan od svojih predizbornih plakata uoči europskih izbora stavila je populistički borbeni poklič: »Tko vara, taj leti«, aludirajući na nevoljnike iz južnih europskih zemalja koji u Njemačku stižu samo zbog socijalne pomoći, tzv. socijalne turiste. 

   No to je samo jedan primjer u kojem diskurs populističkih i ekstremističkih stranaka postaje dio stranačkog mainstreama. Tako je, primjerice, britanski premijer Cameron pod pritiskom britanskih euroskeptika, želeći se prilagoditi političkim okolnostima, već obećao referendum o ostanku Britanije u EU, a bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ovih je dana, želeći dati zamah svom republikanskom Savezu za narodni pokret uoči europskih izbora, zatražio ukidanje bezviznog schengenskog sustava i oduzimanje ovlasti Bruxellesu, iako je Europa bez granica vjerojatno najveće postignuće u povijesti europskih integracija.