Promocija i unovčavanje umjetnosti dvije su velik crne rupe domaće likovne scene. Projekt »Erste fragmenti« već deset godina rješava te probleme s kojima se osobito teško nose mladi umjetnici: otkupljujući za izdašnu naknadu djela suvremenih likovnih umjetnika i priređujući godišnju izložbu otkupljenih radova, »Erste fragmenti« kontinuirano rade na osnaživanju stvaralačke samosvijesti hrvatskih slikara, kipara, multimedijalnih umjetnika…

U Hrvatskom društvu likovnih umjetnika upravo je otvorena deseta po redu godišnja izložba »Erste fragmenti«, koju čine ove godine otkupljene slike i fotografije uglavnom mlađih umjetnica i umjetnika. Među njima su Alana Kajfež, Dalia Finek, Iris Poljan, Ivana Koren, Igor Taritaš, Marija Koruga, David Mohamad Shreim, Ino Zeljak, Jelena Lovrec, Marina Fernezir, Marina Paulenka i Nataša Vuković. Dobitnica velike nagrade ove je godine Tanja Škrgatić. Grand prix je osvojila velikim uljem na platnu »Bez naziva 1«; na tamnoj podlozi razmazane su debelo nanesene zagasite boje, »podebljane« bijelom i jarko crvenom.

   – Za mene ova nagrada znači poticaj za daljni rad i ujedno veću odgovornost prema radu. Ona me ohrabruje da ne posustam u svojim uvjerenjima. Ponekad se dogodi da vam netko ili nešto otkloni načas onaj oblak sumnje konstantno prisutan u umjetničkom stvaralaštvu. Ali bez te sumnje ne bi bilo ni rezultata – rekla je Tanja Škrgatić, dobitnica Grand prixa na »Erste fragmentima« 2014, napominjući kako joj je nagrada pomogla da načas očisti svoje horizonte, a onda opet prione na rad.

Prednost figurativcima

U proteklih deset izdanja »Erste fragmenti« nisu samo išli tragom dominantnih struja i trendova u likovnoj umjetnosti, nego su ih i pionirski detektirali i krčili im prostor. Dokumentirano je to u publikaciji koja prati ovu jubilarnu izložbu: katalog je to koji nosi jednostavan naziv »Erste fragmenti – deset izdanja« i koji sadrži reprodukcije svih dosad nagrađenih i izloženih radova (njih je oko 140), a u kojemu su posebno istaknuti dobitnici Grad prixa: prošle godine to je bio Ivan Prerad, autor moćnog velikog platna »Mangaakuta« koji, nabijen nekom mitskom snagom, prikazuje domorodačku obitelj kako ispred velikog šatora pozira za jednu od onih retro crno-bijelih fotografija, pa i to ulje na platnu odabirom boja u pedeset nijansi sive replicira taj retro štih.

   Posljednjih godina pobjednici su regrutirani mahom iz redova onih umjetnika koji se vraćaju figurativnom slikarstvu i promišljaju ga s obnovljenim idejama, sa zanimljivim iskorakom u urbane motive, često i s društvenim predznakom – među njima je Martina Grlić, pobjednica 2012. godine, danas visoko cijenjena autorica; zatim Helena Janečić, Dino Zrnec, Mirna Kutleša ili Zlatan Vehabović koji je 2006. godine zaslužio Grand prix golemim uljem na platnu, na kojemu se drugarski drže za ruke apatični mladići i jedna djevojka koja nalikuje Alici u zemlji čudesa. U katalogu je zabilježena i Vehabovićeva izjava iz te, 2006. godine, kad je njegova karijera tek uzimala maha.

   – Nagrada je najbolja potvrda da moj rad nije besmislen i da će se upornost i trud jednoga dana isplatiti – tekao je tada slikar koji danas uvjerljivo predvodi novi slikarski podmladak.

   U ovogodišnjoj »reprezentaciji« ponovo je mjesto našao David Mohamad Shreim, jedan od onih samozatajnih, ali vrijednih slikara koji reinterpretaciji tradicionalnog slikarstva prilaze s kritičkim odmakom, s puno svježine i novim idejama. Puno truda i vještine o kojoj govori Vehabović uloženo je u detalje na njegovim platnima: u slikanje banalnih stvari kao što su parket ili paprat.

Vjera u kreativnost

Ino Zeljak zastupljen je ciklusom fotografija tijela »Body parts«. Svaka od fotografija fokusirana je na jedan dio tijela: napete mišiće ramena i lopatice na leđima mladog muškarca koji, upirući se o zid, kao da radi vježbu za skoliozu, ili kosmata glava snimljena s leđa, kako počiva na istegnutoj ruci. Dalia Finek na slici »Skok« postiže efekt kojim se vodio prošlogodišnji pobjednik Ivan Prerad: to je slika mladih sportaša, s retro-predznakom, koja izgleda kao uvećana, malo manipulirana sepia fotografija iz starog obiteljskog albuma.

   Igor Taritaš i Ivana Koren pripadaju onim opsesivno pedantim slikarima zagledanima u arhitekturu, napuštene prostore, geometriju eksterijera i industrijskih interijera – Koren tako slika skladište puno starih metalnih bačava, a Tarištaš ulaz u neku zgradu pred kojom čami stara žena umotana u maramu.

   Tijekom proteklih deset godina povjesničar umjetnosti i predsjednik žirija »Erste fragmenata« Vanja Babić pregledao je stotine prijava iz kojih se mogao steći dobar uvid u glavne smjernice stvaralaštva mladih hrvatskih slikara, kipara, grafičara i fotografija.

   – Postmodernistička poetska raznolikost radova, posve očekivano, uvijek je bila prisutna, ali tijekom posljednjih nekoliko godina najzanimljiviji radovi ipak su bili figurativnog karaktera. Ove godine se to, međutim, donekle mijenja. Iako je figuracija i dalje dojmljiva i snažno prisutna, pokazalo se da i apstraktni izričaji u nemaloj mjeri revitaliziraju svoje potencijale – kaže Vanja Babić u pokušaju da opravda zapravo teško shvatljivu odluku da pored nekoliko sjajnih radova (Poljan, Shreim, Taritaš, Koren, Koruga), nagrada ode mlakoj sklepotini Tanje Škrgatić.

   Na noge osovljenu tradiciju nagrađivanja dobre nove umjetnosti pozdravlja i Gaella Gotwald.

   – Hrvatska je zemlja stalnih fluktuacija i tranzicija gdje se stvari često započnu i onda jednostavno nestaju, pa je stvaranje tradicije koja traje cijelo jedno desetljeće u takvim uvjetima zaista impresivno. Kao ravnateljica HDLU-a doživjela sam nezavidnu financijsku situaciju u kojoj se nalazi kulturna scena, no ujedno sam vidjela i golem talent među umjetnicima. Ovo je kolekcija koja simbolizira cijelo desetljeće potpore, divljenja i vjerovanja u kreativnost mladih ljudi – zaključuje Gotwald.