Pravo slavlje jazza bila je njegova edukacijsko-prezentacijska priča večernjeg koncerta u HKD-u. Zamišljena kao večer druženja kroz muziciranje iskusnih džezera i novih, mladih snaga, brojnoj je publici u HKD-u pružila nemali broj prilika za pljesak i ovacije
RIJEKA » Međunarodni dan jazza prvi put je u Hrvatskoj obilježen 30. travnja, i to baš u Rijeci, i to baš u velikom stilu. Jazz se slavio od ranih jutarnjih sati, kad su riječki srednjoškolci dobivali poduku o tome što je jazz i kako nastaje, da bi se slavlje nastavilo podjednako na riječkim ulicama, kao i na tribini u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Za veliki stil sveg tog slavlja nisu bile zadužene samo brojne i jake snage lokalne jazz scene, nego i ugledni inozemni gosti: veliki jazz promotor Gerald Goodley te generalna direktorica UNESCO-a Irina Bokova, ujedno predsjednica Međunarodnog dana jazza.
Pljesak i ovacije
No pravo slavlje jazza bila je njegova edukacijsko-prezentacijska priča večernjeg koncerta u HKD-u. Zamišljena kao večer druženja kroz muziciranje iskusnih džezera i novih, mladih snaga, brojnoj je riječkoj publici u HKD-u pružila nemali broj prilika za pljesak i ovacije. Meštar te ceremonije bio je Elvis Stanić, koji je u ime Liburnia jazza te uz riječku podružnicu HGU-a cijelu stvar i osmislio.
Dorian Cuculić, Bojan Skočilić, Doris Knežević, Ivor Mudrinić, Damjan Šamanić, Vito Mužević, Lovro Mirth, Nicole Vidak, Tena Bevčar, Ante Mamula, Adrian Filčić, Adrian Bralić Toth, Andrea Južnić i Ivan Buljić.
– Koncert će podijeliti pozornicu na dva dijela, na jednom će biti iskusni jazzeri, a na drugom oni koji su prvi put na takvoj pozornici. Učenici Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, koji imaju klasičarske sposobnosti, pokušali su nešto sasvim drugo: svirati ono što ne piše, a ne ono što piše. S obzirom da je prošlo samo mjesec dana otkad smo se prvi put vidjeli, i da smo probe imali nekoliko puta, o rezultatu ne želim govoriti unaprijed, ali vidjet ćete – rekao je Stanić na početku.
I nije prevario publiku. Već od prvih izlazaka na scenu, kada su se Staniću pridružili Branimir Gazdik, Henry Radanović i Denis Razz, te mlada Doris Knežević na klaviru, bilo je jasno da se početnici nikako neće osramotiti. Trema se mogla rezati nožem, ali prvi je Dorisin solo probio led, a gromoglasni pljesak pomogao svim sljedećim izlascima mladih muzičara.
Pametan koncept
Stanić je program koncipirao vrlo pametno, tako da jazz standardi ne budu prekomplicirani za izvođenje, no mladim je klasičarima sve to bio veliki izazov. U kojem su se odlično snašli.
Tako će se za promukli bariton Lovre Mirtha još sigurno puno čuti, jer je njegova vokalno-klavirska izvedba »There is no Greater Love« bila odlična. Ako mu je ponekad i pobjegla kakva R&B modulacija, pjevanje je bilo prilično zrelo i vrlo zanimljivo.
Izmjenjivali su se jazz standardi i mladi novopečeni jazzeri, pa se tako sviralo puno Charlieja Parkera, kao i raznih instrumenata. Alt-saksofon, klavir, vibrafon, ali i harmonika, koja je posebno primijećena. Mladi Ante Mamula već ima dosta iskustva s pozornicom, uostalom već je nastupao i s Nenom Belanom, pa su se i mnogi drugi za njega počeli interesirati.
Pun pogodak
Jadranka Čubrić iz HGU-a potvrdila nam je da se o mnogima koji su te večeri nastupili lijepo govori i da interes za njih postoji. I baš zato priča koja je započela na Međunarodnom danu jazza ne bi trebala tamo i završiti. Edukacijsko-provokacijska forma obilježavanja obljetnice pokazala se kao dobar temelj za odgajanje ne samo jazzera, kojih u Rijeci nikad nije nedostajalo, nego i ljubitelja jazz muzike. Tomu svakako u prilog idu i Stanićeve izjave nakon koncerta, ovjekovčene i na njegovom FB-profilu: »Ovo je bio jedan od mojih najdražih koncerata, dugo se nisam toliko veselio glazbi, jazzu i onome što mi je u čitavoj priči najdraže – da se svira s osmijehom na licu – to je moja osobna poanta… i toliko pozitivne energije na stageu… Ma ništa, da ne duljim više i upadnem u patetiku – očito da to moramo ponoviti«, kaže Stanić i pogađa u sridu.
