Takav bi zapravo život trebao biti: da cijeli svijet diše istim plućima. Bog mi je podario i milost da budem u prvim redovima, tako da sam iz blizine vidjela papu Franju, istaknula je Sara Kert
RIJEKA Umorni, ali sretni i prepuni dojmova s povijesne kanonizacije dvojice papa – Ivana Pavla II. i Ivana XXIII., iz Rima se jučer rano ujutro vratilo više stotina hodočasnika iz Rijeke. Krenuvši s ciljem sudjelovanja na subotnjem molitvenom bdijenju na Trgu Sv. Petra i potom na nedjeljnom pontikalnom misnom slavlju na početku kojeg je papa Franjo svetima proglasio ova dva velikana Katoličke crkve 20. stoljeća, zaslužni za toliko toga dobroga kada je u pitanju mirotvorstvo, ekumenizam, briga za život svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti, riječki vjernici su ovim odlaskom u Vatikan htjeli papama Wojtyli i Roncalliju zahvaliti na svemu tome.
Neopisiv osjećaj
Uoči odlaska na bdijenje Riječani su se u Hrvatskom zavodu Sv. Jeronima u Rimu susreli s nadbiskupom Ivanom Devčićem, zajedno u radosti iščekujući posljednje sate prije povijesnog trenutka za Crkvu i njihove živote.
– Zanimljivo, prvi puta su dvojica papa u jednom danu kanonizirana, kao i što nikad dosad proglašenju blaženim ili svetim neke osobe nisu nazočila dvojica živućih nasljednika Sv. Petra kao što je slučaj bio ovog puta s papom Franjom i onim u miru Benediktom XVI. U svakom slučaju, svjedočili smo povijesnom događaju, a za mene su bili ovo milosni trenuci. Prvo probdjeti na Trgu u zajedništvu, molitvi i pjesmi, susresti brojne Hrvate, a potom sudjelovati na ovom svečanom misnom slavlju, pričestiti se i onda na kraju imati prilike Svetog oca vidjeti izbliza, neopisiv je osjećaj, kazala je glasnogovornica Riječke nadbiskupije Helena Anušić.
S njom je hodočastila i mlada riječka modna dizajnerica Andrea Anić, čije je oduševljenje kanonizacijom počelo već od susreta s nadbiskupom Devčićem i skupinom Talijana koji su ih neočekivano u svoju župu pozvali na večeru.
– Iako fizički naporno, molitveno bdijenje bilo je nezaboravno, a sudjelovati na tako važnom povijesnom događaju na kojem su dvojica papa služila misu na kojoj su Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. proglašeni svetima, zaista je nešto što čovjek može doživjeti samo jednom u životu, rekla je Anić.
Saru Kert iz Zajednice Krista Kralja, koja je sudjelovala s jednim autobusom hodočasnika, oduševio je veliki broj različitih ljudi na jednom mjestu, bez alkohola i incidenata, bez mržnje i vandalizma.
Neizbrisiv trag
S obzirom da je u Rimu na doktorskom studiju, časna sestra Lidija Turić iz riječke Družbe sestara Presvetog Srca Isusova nije mogla nikako propustiti ovaj epohalni događaj. Radost opće Crkve, iščekivanje tolikih ljudi koji su došli u Rim na kanonizaciju, ljubav prema dvojici papa Ivanu XXIII. i Ivanu Pavlu II. koji su ostavili neizbrisive tragove u povijesti Crkve već su se osjećali i na neki poseban način bili vidljivi posljednjih dana u Rimu.
– Srce svakoga čovjeka na svoj način doživjelo je ove dane, no ona jedna riječ koja bi svima mogla biti zajednička zasigurno je riječ svetost. Lijepo je bilo osjetiti snagu zajedništva i svjedočanstvo pripadnosti Kristu ljudi čitavoga svijeta. Ulica pomirenja koja vodi prema Trgu sv. Petra na trenutke se činila kilometrima daleko, a jedini jezik koji se mogao čuti kao da je bio poljski. Poneka prepreka, umor, pa čak i gužva, guranje, nervoza…, ipak ne mogu baciti sjenu na ljepotu i veličinu događaja, poručila je s. Lidija.