OPATIJA » Dinamičan i polemičan okrugli stol pod naslovom »PR u kulturi«, održan uz puno tenzija u sklopu Festivala neovisnih kazališta, okupio je u foajeu hotela Imperial novinare, glumce i kazališne djelatnike, te PR stručnjake, s jednim pitanjem – može li se uz pomoć tehnika i vještina odnosa s javnošću »natjerati« medije da obrate više pažnje na kulturna događanja, čak ako i nisu »garnirana« skandalima, popularnim glumcima ili atraktivnim glumicama.

  – Ja naprosto ne želim da mi predstava bude u Storyju ili Gloriji, zato što mi krade proizvod, nešto čime se ja bavim, što je moj život. Ne želim da to bude »garnirung« uz nečije noge, kazala je Vitomira Lončar, čije su riječi potvrdili i mnogi drugi glumci i redatelji. Slavica Knežević objasnila je da se medijima znaju služiti mlade glumice »koje se tri sata pirlitaju i biraju čiju će haljinu odjenuti, dok ja pokraj njih izgledam kao noćni ormarić«.

  Tako se ovo zbivanje, zapravo, pretvorilo u kritiku medija kojima je važnije žutilo i duge noge lijepih glumica nego onaj stvarni kazališni proizvod – predstava. Iako su i okupljeni novinari priznali da velik problem postaje ukidanje kulturnih rubrika u dnevnim novinama ili njihovo spajanje s »showbizz« rubrikama, naglasili su da i sami imaju problema s kulturnim djelatnicima i PR stručnjacima koji znaju biti naporni u svojem shvaćanju medija kao »oglasne ploče« u kojoj »mora« biti objavljeno sve što oni smatraju važnim, bez obzira na objektivnu vrijednost takve vijesti.

  Ipak, kako je objasnila predsjednica Hrvatske udruge odnosa s javnošću Aleksandra Kolarić, postoji mogućnost za pronalaženje rješenja, iako se »medije ne može mijenjati, nego im se treba prilagoditi, pa pokušati svoj kazališni proizvod upakirati kao pametan marketinški brend i pobuditi zanimanje medija«. Drugi način je »zaobilaženje« medija i stupanje u izravan kontakt s publikom putem društvenih mreža, ili – kako je to slučaj na FEN-u koji je istaknut kao pozitivan primjer komunikacije s javnošću – stvoriti vlastite medije koji će u prvom redu biti okrenuti publici, u drugome samim sudionicima festivala, a tek na trećem mjestu medijima.