Još od zatvaranja Veletržnice prije dvije godine cijeli slučaj nastoji se pomesti pod tepih i po mogućnosti zaboraviti. Kao da u njega nije uludo potrošeno deset milijuna kuna, i to samo za pokretanje
RIJEKA » Nakon što je stečaj Veletržnice ribe Rijeka prošlog tjedna okončan zbog nedostatka sredstava, čime su radnici definitivno ostali bez šansi da ikada dobiju sedam neisplaćenih plaća, u Ministarstvu poljoprivrede, koje je bilo jedan od pokretača Veletržnice, o sramotnom kraju projekta šute kao zaliveni.
Ministru Jakovini odmah po objavi da je stečajni postupak završen uputili smo kratak dopis s pitanjem kakvu poruku država šalje ostalim poslodavcima, kad dopušta da bez plaće ostanu radnici tvrtke čiji je većinski vlasnik bila zajedno s Gradom Rijekom i Primorsko-goranskom županijom. Ministra smo također upitali je li time država, sa sve tri razine vlasti, središnje, regionalne i lokalne, suspendirala osnovno pravo radnika da za svoj rad budu plaćeni.
Mendrilin dug
Na ova pitanja ministar i njegov kabinet jednostavno su se odlučili oglušiti, kao što se i inače, još od zatvaranja Veletržnice prije dvije godine, cijeli slučaj nastoji pomesti pod tepih i po mogućnosti zaboraviti. Kao da u njega nije uludo potrošeno deset milijuna kuna, i to samo za pokretanje, uz još neutvrđeni iznos ulupan tijekom njezina kratkotrajnog poslovanja za kojeg je prvi direktor, a danas savjetnik u županiji, Nikola Mendrila uspio stvoriti porezni dug od pola milijuna kuna, uz nenamjenski potrošenih još milijun, a njegova nasljednica Dolores Margan Castrapelli zaraditi kaznenu prijavu za pronevjeru tešku dvjestotinjak tisuća kuna.
Projekt Veletržnice stratao je 2007. godine, uz pomoć talijanskih regija Emiglia Romagna, Friuli Venezia Giulia i Veneto, te sufinanciranje iz programa Europske unije Fish.log i Connect. Samo pet godina kasnije, poslovanje je ugašeno, zbog katastrofalnog poslovanja i nemogućnosti sanacije tvrtke.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, za razliku od stranačkog mu kolege Jakovine, odgovorio je na ista pitanja. Već u prvoj rečenici odgovora navodi kako se Grad uključio u projekt Veletržnice na poziv županije, te navodi da je Grad bio samo jedan od osnivača, s udjelom od 25 posto, zbog čega »nije mogao bez suglasnosti ostalih osnivača donositi odluke što je bilo definirano i društvenim ugovorom. Obzirom da Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva, kao resorno ministarstvo, cijelu 2011. godinu nije bilo aktivno u radu tijela Veletržnice važne odluke o radu nisu mogle biti donašane. Time je onemogućena i funkcija Nadzornog odbora društva, kojem je istekao mandat početkom svibnja 2011. godine, a novi je konstituiran tek početkom lipnja 2012. godine.«
Što se tiče neisplaćenih plaća radnicima, Obersnel navodi da Grad nije bio zadovoljan takvim stanjem te su, od Skupštine Društva održane 06. lipnja 2012. godine, kada je postavljen privremeni upravitelj, sva nastojanja bila usmjerena na utvrđivanje stvarnog stanja u Društvu, a onda u pravcu pronalaženja rješenja za deblokadu računa i sagledavanje perspektive Društva.
U tom cilju je Grad Rijeka, objašnjava gradonačelnik, rebalansom za 2012. godinu osigurao iznos od 150.000 kuna, kao dio potrebnih sredstava, adekvatno svom udjelu u Društvu, za deblokadu poslovnog računa Društva. Na Skupštini Društva, održanoj 30. studenog 2012. godine, sagledavajući složenost situacije u kojoj se Društvo nalazi osnivači su donijeli odluku o nemogućnosti saniranja stanja u Društvu.
– Žao mi je što su radnici ostali bez plaća. No, za razliku od aktivne pozicije Grada Rijeke u nekim stečajnim postupcima, u ovom stečaju Grad nije imao potraživanje, te nije bilo mogućnosti odreći se svojih potraživanja u korist bivših zaposlenika. To je učinjeno u više stečajnih postupaka, primjerice u slučaju tvornice Torpedo d.d. u stečaju, i Grad bi svakako to učinio i u ovoj situaciji, da je postojala ta mogućnost. Treba reći i da je zakonski okvir za funkcioniranje veletržnica trebalo osigurati Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva, što se nažalost nije dogodilo. Ovo se posebno odnosi na neuređene odnose u sektoru ribarstva i sustava potpora koje uz neadekvatan inspekcijski nadzor nedovoljno usmjeravaju promet ribe kroz legalne tokove, kazao je Obersnel, navodeći kako resorno ministarstvo i ribari tek trebaju riješiti brojna otvorena pitanja koja su, među ostalim, dovela do propasti Veletržnice.
Zanimljivo, i župan Zlatko Komadina svoj odgovor započinje u istom tonu kao gradonačelnik, opravdavajući se kako je županija bila tek jedan od sedam suosnivača, također s udjelom od »samo« 25 posto.
– Nismo zadovoljni ovakvim raspletom, pogotovo činjenicom da je stečaj zaključen, a da nije pokriven dug za plaće bivšim djelatnicima Veletržnice. Prijedlog za pokretanje stečaja, zbog nemogućnosti da dodatnim sredstvima krene u sanaciju društva, dalo je Ministarstvo poljoprivrede koje je također 25-postotni suvlasnik. Tijekom stečaja predložen je plan po kojem bi osnivači s 800 tisuća kuna, podijeljenih proporcionalno udjelima, osigurali sredstva za podmirenje osnovnih dugova, a prostor Veletržnice dali u najam. Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka podržali su taj plan međutim, Ministarstvo poljoprivrede i četiri ribarske udruge nisu, tako da se plan nije mogao provesti, izjavio je župan Komadina.
Nadzornik Vitezić
Ispada tako da ni Grad ni Županija nisu ništa mogli učiniti da se barem isplate plaće radnicima, iako su skupa imali 50 posto vlasništva. Pri tom valja podsjetiti da je županijski kadar, današnji savjetnik i jedan od najbližih županovih suradnika Nikola Mendrila, upravljao Veletržnicom, a gradski pročelnik za gospodarstvo Andrija Vitezić bio na mjestu predsjednika Nadzornog odbora, pa su itekako mogli djelovati još dok je Veletržnica poslovala. Isto tako, iznos za neisplaćene plaće radnika manji je od onoga za čiju je pronevjeru optužena nekadašnja direktorica Margan Castrapelli pa je teško shvatljivo kako uz toliku dobru volju da im se pomogne, radnicima nije isplaćeno ni lipe.
Ispada da su svi željeli da radnici dobiju plaće, samo se, eto, zbog »onih drugih« to nije moglo ostvariti. To što su oni drugi u stvari jedni te isti, jer je riječ o regionalnoj, lokalnoj i središnjoj vlasti iste države, a na sve tri razine u konkretnom je slučaju na vlasti čak i ista stranka – SDP, to nema veze. Važno je da se na bilo koji način pokušaju oprati ruke koje zaudaraju na Veletržnicu ribe.
