RIJEKA Meni je savjest čista, nisam nizašto kriv. Pitate me da li sam kod potpisivanja ugovora o sudužništvu za kredite odobrene drugim tvrtkama iz Grupacije Gucić imao u vidu rizik, moguće posljedice koje su na kraju i nastupile? Moram naglasiti da je u to vrijeme sudužništvo bilo uobičajena praksa, to su tražile banke, inače ne bi odobrile kredite. Ja sam vjerovao da neke druge institucije vode računa o bonitetu i solventnosti tvrtki koje su uzimale kredite, a naša tvrtka bila sudužnik. O solventnosti drugih tvrtki iz Grupacije Gucić nisam ništa znao, banke su trebale utvrđivati jesu li u mogućnosti vraćati kredite, ja nisam imao prateće službe za taj posao.
Izjavio je to u svojoj obrani Josip Aničić (75) iz Poljana, bivši direktor »Trgovačkog Opatija«, u završnici suđenja u riječkom Općinskom sudu. On i odbjegli tajkun Josip Gucić (63), ondašnji predsjednik Nadzornog odbora te tvrtke, optuženi su za upletenost u malverzacije »teške« ukupno 194 milijuna kuna, u konačnici kojih se dogodio i krah te nekad velike opatijske trgovačke tvrtke.
– Dvojica optuženih postupala su u nakani da okoriste druge tvrtke, a Aničić je bez opravdanog interesa potpisao ugovore o sudužništvu na enormne iznose, naglasila je u svojoj završnoj riječi tužiteljica.
– Sudužništva nisu nezakonita, a od stečajnog upravitelja čuli smo da nije došlo do gubitka radnih mjesta zaposlenika u »Trgovačkom Opatija, nije točno ni da se dogodila rasprodaja imovine. Od imovine TPO-a nije jedna kuna neotplaćenih kredita naplaćena. Čuli smo da, u konačnici, nije nastala šteta za banke, koje nisu podnijele kaznene prijave ni protiv dvojice optuženih, ni TPO-a, naglašavali su pak odvjetnici optuženih, podvlačeći da sudužništvo u kreditima nije polučilo nikakvu štetu pa da okrivljene treba osloboditi optužbe.
Uobičajena praksa
Bez signala
– Ukoliko je odluka bila zakonita, trebao sam je provesti, a ako nije, trebao sam odbiti potpisati i o slučaju obavijestiti tužiteljstvo, ustvrdio je Aničić, dodajući da nije posebno proučio ugovore, jer je to bila uobičajena stvar, a imao je povjerenje u Nadzorni odbor i banke.
– Između ostalog, radi se o kreditu zagrebačkoj tvrtki »Nik« od tadašnjih 35,8 milijuna njemačkih maraka. Jeste li možda njega proučili? – zapitala je dalje tužiteljica našto je optuženi odgovorio da se ne sjeća.
– A sjećate li se da je rok vraćanja bio tri mjeseca, a kamate su iznosile 1,1 milijun DEM? – pitala je zastupnica optužbe.
Josip Aničić je naglasio da od banaka nikada nije dobio signale da se ne vraćaju krediti koje su uzele druge tvrtke iz Grupacije Gucić. Upitan kako danas gleda na sudbinu opatijske tvrtke, Aničić je rekao da su se nakon njuegovog odlaska prvog dana 1999. godine uvjeti poslovanja otežali. »Dobrim dijelom TPO je došao u ovu situaciju krivicom vodstva nakon mene.« Aničić se nije složio s optužbama da je ova afera s kreditima dovela i do otpuštanja radnika.
Krah tvrtke
Gucić i Aničić optuženi su za zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, a inkriminacije datiraju iz druge polovice 1998. godine. Tužiteljstvo tvrdi da je bez saznanja ostalih članova Nadzornog odbora osim Gucića, opatijska tvrtka postala sudužnik u otplati kredita drugih tvrtki u Grupaciji Gucić; riječkog »Brodokomerca«, velikogoričkog »J-G-a«, i zagrebačkog »Nika«, a obojica su znala da zbog prezaduženosti te tvrtke ne mogu vraćati kredite. Te tri tvrtke su dobivena sredstva plasirale za namjene izvan redovitog poslovanja, a bankama je ostalo neotplaćeno oko 194 milijuna kuna, tvrdi optužba. Na koncu je došlo do kraha »Trgovačkog Opatija«. Sve nekretnine su rasprodane, radna mjesta izgubljena, navodi se u optužnici.
