Vip Zagreb Jazz festival

Cassandra Wilson u Lisinskom: Dojmljiva posveta Billie Holiday

Davor Hrvoj

Stil Cassandre Wilson je, poput njezina glasa, osebujan, drukčiji, prepoznatljiv, neusporediv, očaravajuć, obojen bojama koje samo ona zna izmiješati...



ZAGREB Ovogodišnji će Vip Zagreb Jazz festival tijekom cijele godine predstavljati vodeće glazbenike svjetske jazz scene. Prvi u nizu koncerata održan je preksinoć u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog – nastupila je jedna od najcjenjenijih pjevačica jazza, i ne samo jazza, Cassandra Wilson koja je tom prigodom predstavila glazbu s albuma »Blue Light ‘Till Dawn« što ga je objavila prije dvadeset godina.


Uz gitarista Brandona Rossa i kontrabasista Lonniea Plaxica, koji su sudjelovali u snimanju spomenutog albuma, na zagrebačkom su koncertu u njezinom pratećem sastavu svirali pijanist Jon Cowherd i bubnjar John Davis. 


   U Cassandrinoj glazbenoj shemi svaki od njih imao je dovoljno prostora za predstavljanje vlastitog solističkog umijeća, iako je njihova uloga prije svega stvoriti solidne osnove za stvaranje njezinog stila, a on je, poput njezina glasa, osebujan, drukčiji, prepoznatljiv, neusporediv, očaravajuć, obojen bojama koje samo ona zna izmiješati.




Bez obzira izvodi li vlastite skladbe ili standarde jazz, blues, rock ili pop glazbe, koje su između ostalih napisali Robert Johnson, Joni Mitchell i Van Morrison, a sve je to bilo zastupljeno na ovom koncertu, to su u konačnici pjesme Cassandre Wilson, a ona ih proživljava svakim dijelom svojega bića. 


   One se odlikuju posebnim osjećajem za tradiciju američke glazbe, posebice blues, ali i smislom za njezino osuvremenjivanje. Njezine su izvedbe uglavnom baladne, bez velike dinamike i iznenađenja, razvijaju se vrlo sporo, lijeno, bez spontane komunikacije s glazbenicima ili publikom, što bi donijelo više uzbuđenja. 


   Najdojmljivija je bila izvedba koju je otpjevala u dodatku koncerta. Radi se o jazz standardu »Strange Fruit«, najpoznatijoj iz repertoara legendarne jazz pjevačice Billie Holiday kojoj će posvetiti svoj sljedeći album. Kao i ostale, i tu, duboko emotivnu i mučnu pjesmu, koju se pribojavaju izvoditi i iskusnije pjevačice, prevela je na svoj jezik i podarila joj novi značaj. Takav je bio i njezin istup na električnoj gitari u začudnom spoju suvremenog, eksperimentalnog zvuka i tradicije afroameričke glazbe.    Sudeći prema ovoj izvedbi novi bi album mogao biti doista nešto posebno.