Top liste "kažu" da slušatelji više vole tužnu glazbu

Devet najprodavanijih pjesama svih vremena, među kojima su »White Christmas«, »Candle in the Wind«, »I Will Always Love You«, »My Heart Will Go On«, u sebi nose osjećaj melankolije, ako ne i tuge i očaja

Zarazni hit »Happy« Pharrella Williamsa već neko vrijeme suvereno vlada radijskim eterima. Vesela pjesma bez naizgled dubljeg značenja pokorila je svijet, a potvrđuju to i podaci koji kažu da je »Happy« zauzeo prva mjesta na top-ljestvicama u više desetaka zemalja širom svijeta. Lepršava uspješnica slavnog umjetnika svojevrsni je raritet u glazbenom svijetu, pogotovo ako se prouči top ljestvice koje »kažu« kako više volimo tužnu glazbu.

Puno govore, puno zarađuju

Naime, ako se uzme u obzir devet najprodavanijih pjesama svih vremena, može se zaključiti da je svima zajedničko to što u sebi nose osjećaj melankolije, pa čak i tuge i očaja. Riječ je o pjesmi Binga Crosbyja »White Christmas«, hitu Eltona Johna »Candle in the Wind«, pjesmi Whitney Houston »I Will Always Love You«, pjesmi Celine Dion »My Heart Will Go On« i drugima… Kako bi rekao Elton John, tužne pjesme ne samo da govore jako puno, već se i jako dobro prodaju. No, preferiraju li slušatelji zaista više melankoličnu glazbu i ako da, zbog čega? Također, znači li to i da će aktualni hit Pharrella Williamsa uskoro izgubiti bitku s nekim novim, depresivnim hitom?

Sudeći po top-listama najuspješnijih i najslušanijih, omiljene su srcedrapateljne pjesme, ili melodije. Potvrđuje to i zadnji megahit koji je zaludio publiku širom svijeta bez obzira na dob, spol i glazbene preferencije. Bila je to pjesma »Someone like you« britanske pjevačice Adele koja je srušila brojne rekorde slušanosti, prvih mjesta na top-ljestvicama širom svijeta i slično.

Manjak dugovječnosti

Hoće li i »Happy« dugoročno imati jednak uspjeh kao Adelein hit, pokazat će vrijeme. No, neki glazbeni stručnjaci ističu kako slične pjesme koje mame osmijehe na lice imaju jedan sitan nedostatak – manjak dugovječnosti. U tekstu nedavno objavljenom na BBC-ju, kao primjer tome navodi se hit Bobbyja McFerrina »Don’t Worry Be Happy« iz 1988. godine koji je osvojio tri Grammyja, ali nije »dobro ostario« jer zvuči »neprirodno«. Hoće li se to dogoditi i Williamsovom hitu?

Prema studiji objavljenoj prošle godine u časopisu Frontiers of Psychology, to bi se moglo dogoditi. Znanstvenici su naime došli do zaključka da tužna glazba ima suprotan učinak – odnosno ljudima pomaže da se osjećaju bolje. Naime, tužne pjesme slušateljima omogućuju da neizravno prožive emocije izražene u stihovima i otpjevane u većinom molskim melodijama.

Katarzičan učinak

Tuga ne mora nužno odražavati slušateljeva vlastita iskustva. Dovoljno je da potiče i aktivira procese u našem mozgu koji imaju katarzični učinak, što rezultira pojavom suza, trnaca, ubrzanog rada srca… Nedavno istraživanje na Sveučilištu McGill pokazalo je da emocionalno snažna glazba, bez obzira je li tužna ili vesela, stimulira centar ugode u mozgu na isti način na koji to čine hrana, seks ili droga. Taj osjećaj zapravo nije neugodan i daje objašnjenje na pitanje zašto ljudi vole tužne pjesme, kao i zašto ih glazbenici rado pišu. Potvrđuje to i poznati britanski glazbenik Richard Thompson koji ističe kako mu je užitak stvarati depresivne pjesme.

– Zabavno je pjevati tužne pjesme. Također je zabavno i slušati tužne pjesme. To je ugodno, ispunjujuće, zaključuje on.