Iako je mjesto predsjednika Republike u domaćem političkom sustavu uglavnom tek malo više od protokolarne funkcije, oko utrke za Pantovčak koja će se održati (vjerojatno) krajem ove i početkom sljedeće godine već naveliko pucaju stranački topovi. Kampanja još nije krenula, nije ni blizu, nema reklama, nema sučeljavanja, nema izbornih skupova, ali rovovi su iskopani i plotuni se izmjenjuju od dubokog ljeta. 

Bitka za kohabitaciju

SDP-u i njemu bliskim strankama bilo bi nevjerojatno bitno da zabilježe konačno jednu nespornu izbornu pobjedu nakon već pomalo zaboravljenih parlamentarnih izbora iz studenog 2011. godine, kad je Kukuriku koalicija došla na vlast. Ući u izbornu godinu s još jednim porazom – nakon dva debakla na europskim izborima i li-la rezultata na lokalnima, bilo bi prilično nezgodno. S druge strane, s pobjedom Kolinde Grabar Kitarović pojačala bi se slika HDZ-a kao snage koja nezaustavljivo nadire, bilježeći pobjede na svakim izborima na koje su izišli predvođeni Tomislavom Karamarkom. 

Postoji tu i još jedan vrlo bitan detalj, a odaziva se na ime kohabitacija. 

Naime, ako bi »lijevi« Josipović bio na vlasti u vrijeme dok istu na razini Vlade i Sabora obnaša HDZ, stvari jednostavno ne bi bile iste kao da HDZ ima u svojim rukama ama baš sve poluge vlasti. Predsjedničke ovlasti su uglavnom nejake, no u nekim područjima do kojih je HDZ-u stalo, poput tajnih službi ili vanjske politike, Pantovčak se mora štošta pitati, i bez svog čovjeka u predsjedničkim dvorima, Karamarkov stisak bi ipak morao biti – blaži. 

Siguran poraz, ali »win-win« situacija

Uglavnom, Kolindin trijumf bi bio izuzetno značajan za HDZ, kako prije, tako i poslije izbora. Zato doista nije baš prejasno zbog čega rade na tome da joj – oslabe šanse. 

Radi se o Milanu Kujundžiću, predsjedniku Hrvatske zore, bivšem Karamarkovom protukandidatu za mjesto šefa Tuđmanove stranke, i vjerojatnom kandidatu za mjesto predsjednika države. 

Za Kujundžića, stranku i koaliciju koju predstavlja (Savez za Hrvatsku), kandidatura je win-win situacija, iako će jamačno – izgubiti. I to bez drugog kruga. Naime, nitko od njega doista i ne očekuje da će potući Josipovića i Kolindu. Unatoč određenom rastu, Kujundžićeve brojke su daleko, daleko od dvoje najjačih kandidata. No, samim sudjelovanjem u kampanji, čak i u prethodnim tjednima, dok se tek razglabalo hoće li se kandidirati ili ne, jako je povećao vlastitu »vidljivost« u javnosti, kao i vidljivost stranke i koalicije koju predstavlja. Hrvatska zora i Savez za Hrvatsku se kroz Kujundžićevu kampanju mogu afirmirati kao »hrvatskije«, »poštenije« i »izvornije« stranke od sadašnjeg HDZ-a i tako, zapravo, odraditi svoju pretkampanju za parlamentarne izbore nakon kojih bi možda mogli i odlučivati tko će sastavljati novu Vladu. 

Šamar u prvom krugu

Ono što je, međutim, apsolutno ključno i gotovo apsolutno nezapaženo u priči oko Kujundžića je njegova uloga u prvom krugu. Posljednja anketa pokazuje koliko bi prvi krug mogao biti biran, štoviše, odlučujući. Naime, prema njoj (Cro demoskop s početka rujna) Josipović dobija 48,9 posto glasova, ali i – pobjeđuje u prvom krugu. Pobjeđuje, kao – gotovo je, nema drugog kruga. Jer u ukupan broj od 100 posto glasova ulazi i 8,4 posto neodlučnih. Maknite ih, rasporedite po ostalim kandidatima – što god, Josipović odmah prelazi pedeset posto i pobjeđuje i to na način koji bi zazvečao poput šamara »stranci u nadiranju«. 

Dakle, očito je da se aktualni predsjednik Republike nalazi vrlo blizu situacije u kojoj bi sve mogao riješiti u jednom krugu. 

Ako, pak, ipak nekako dođe do drugog kruga, moglo bi biti napeto – naime, po istoj anketi zbrojeni rejting Grabar Kitarović i Kujundžića je još uvijek daleko od Josipovića, ali cca devet postotnih bodova. Kako su ankete često malo »neprijateljskije« prema desnici (svugdje u svijetu) i kako bi teško neki glasač kandidata »desnijeg« od Kolinde mogao dati glas »Kukuriku« Josipoviću, to bi još moglo biti i napeto. 

Ali, do drugog kruga treba doći. 

I tu je utjecaj Kujundžićeve kandidature nemjerljivo pozitivan za HDZ: ako ovaj bivši Karamarkov stranački protivnik iziđe na predsjedničke izbore, na njih će sasvim sigurno izvući i dio svojih glasača koji inače ne bi ni išli na izbore, jer ne žele glasati za Grabar Kitarović (jer je »lijeva«, »žena«, »Karamarkova/Sanaderova igračica« i tome slično). Ukoliko, pak, iziđu dati glas za Kujundžića, odmah se otežava Josipovićev put do 50 posto, jer jednostavno za doseći polovicu treba osvojiti više glasova! Stoga, Kujundžićev izlazak na izbore je win-win, ne samo za njega, njegovu stranku i koaliciju, već i za Kolindu, a time bi trebao biti i za HDZ. 

Stoga su još više zbunjujuće izjave i akcije kojima HDZ-ovci nastoje – spriječiti njegovu kandidaturu. 

Tri su moguća objašnjenja za ovo iracionalno ponašanje: prvo, Karamarko Kujundžiću ne može oprostiti što mu je oponirao u stranci. Drugo, HDZ ne želi da se Kujundžićevom kandidaturom povećaju šanse za dobar izborni rezultat Saveza za Hrvatsku iduće godine. I treće, Karamarko je već zaključio da Grabar Kitarović nema šansi, pa minimizira štetu – na Pantovčak neće njegova kandidatkinja, ali odustajanjem od kandidature trećeg čovjeka neće biti ni jačanja konkurencije na desnici. 

Niti jedan od ovih razloga ne bi predstavljao ponašanje racionalnog i poštenog političara. No, najgore bi ipak bilo da je istinit onaj četvrti: da u HDZ-u jednostavno ne znaju izračunati da s Kujundžićem matematički smanjuju mogućnost poraza u prvom krugu.