ZAGREB »Zahvaljujući taksama za suđenje nogometnih utakmica, mogao sam si platiti fakultet i poboljšati uvjete života svoje obitelji. Postigao sam dosta u životu, a sada je došao red da nešto poduzmem u znak zahvale«, poručio je Igor Junio Benevenuto, brazilski nogometni sudac, koji već dva mjeseca radi noćnu smjenu u hitnoj pomoći u gradu Sete Lagoas, smještenom osamdesetak kilometara sjeveroistočno od Belo Horizontea.

Da ne bude zabune, taj 39-godišnjak, koji je završio školu za medicinskog tehničara, nedavno je dogurao do najvišeg ranga natjecanja u svojoj domovini. Osim toga, zadnjih osam godina bio je zaposlen kao savjetnik u Gradskom vijeću Belo Horizontea. No, kada je izbila pandemija koronavirusa, Benevenuto je, kako piše brazilski Globo, odlučio izaći iz svoje zone komfora.

– Nisam htio sjediti kod kuće i samo čekati. Odlučio sam dati svoj doprinos, radeći ono što volim i pomažući ljudima. Moja tetka iz Italije mi je rekla da ne idem raditi u bolnicu jer medicinsko osoblje umire od koronavirusa. Međutim, taj posao je ono za što sam se školovao. Moram preuzeti rizik i pomoći ljudima – istaknuo je Benevenuto, koji je zadnji put radio kao medicinski tehničar 2012. godine.

Dežurstvo

Njegov angažman na hitnoj pomoći u Sete Lagoasu trebao bi trajati do kraja pandemije koronavirusa, a sudačka karijera sada je ionako na prisilnoj pauzi. Benevenuto je podnio ostavku na dosadašnji posao Gradskom vijeću Belo Horizontea i uvjeren da će u budućnosti uspješno kombinirati rad u bolnici i na nogometnom igralištu.

Ljudi koji dolaze u bolnicu obično su uplašeni. Kada me prepoznaju, kažem im da ću pokazati crveni karton njihovoj bolesti i pokušavam ih umiriti – kaže 39-godišnji sudac

– Dežurstvo na hitnoj pomoći traje od 19 sati navečer do 7 sati idućeg jutra. Obično spavam do 11 sati, a popodne treniram i proučavam materijale koje mi pošalje sudačka organizacija. Budući da radim u bolnici, zbog čega sam izložen mogućnosti zaraze, ne izlazim na ulicu – dodao je Benevenuto, koji na hitnoj pomoći nije htio spominjati svoju sudačku karijeru.

Bolje rečeno, taj dio svog života pokušao je ostaviti u anonimnost, a to baš i nije lako u zemlji zaraženoj nogometom. Ukratko, nakon samo dva dana na novom radnom mjestu, prepoznao ga je prvi u nizu pacijenata.

Psiholog

– Ljudi koji dolaze u bolnicu obično su uplašeni. Kada me prepoznaju, kažem im da ću pokazati crveni karton njihovoj bolesti i pokušavam ih umiriti. Nogometni sudac mora biti dobar psiholog, a to je važno i u ovom poslu – objasnio je Benevenuto, uz napomenu da još uvijek nije imao pacijenta zaraženog koronavirusom.
Razliku između dva posla predstavlja tretman.

– Jednostavno, nogometni sudac ne može svima udovoljiti. Često se zna dogoditi da utakmica još nije ni počela, a ljudi s tribina dobacuju sucima i pri tome ne biraju riječi. U bolnici je drugačije. Ljudi koji završe na hitnoj pomoći pokazuju veliku zahvalnost. Sretni su što netko brine o njima, a njihova sreća automatski usrećuje i mene – zaključio je Benevenuto.