Nitko ne može reći što će biti s Diokijevom Dinom u Omišlju, u kojoj predstečajna nagodba, zbog žalbi dijela vjerovnika, još nije zaključena
ZAGREB Zagrebački Dioki, do prije nekoliko godina veliki petrokemijski proizvođač i treći najveći izvoznik u državi, sada i doslovno nestaje s lica zemlje. Od studenog prošle godine u stečaju, Dioki zapravo više ne postoji, što zorno prikazuju i naše fotografije. Stari paromlin u centru Zagreba s početka 20. stoljeća nedavno je pojeo zub vremena i nemara, dok je poznate Diokijeve tornjeve, građene prije pedeset godina, uništila klasična hrvatska privatizacijska priča, i pohlepa.
Od nekadašnja dva tornja za proizvodnju etilena, na zagrebačkom je Žitnjaku ostao samo jedan, i to krnji, no i njega će uskoro, komad po komad, razmontirati i prodati u staro željezo, 1,30 kuna za kilogram. Fer cijena, kažu nam radnici Diokija, od ove godine na burzi, i bez ikakve nade u bolje sutra. Od onoga što je do sada demontirano, a riječ je o tisuću »željeznih« tona, davno su dobili po jednu neisplaćenu plaću, od mnogih koje im uprava duguje, dok se novoj isplati ne nadaju tako skoro.
Što će biti s Diokijevom Dinom u Omišlju, u kojoj predstečajna nagodba zbog žalbi dijela vjerovnika još uvijek nije zaključena, nitko više ne može reći. I opet s nekoliko strana stižu informacije kako će britanski Devon fond, iza kojeg stoji kazahstanski kapital, ovih dana dati svoju konačnu ponudu za preuzimanje Dine i njenih dugovanja te pokretanje proizvodnje, no »ovih dana« je do sada bilo nekoliko, no pomaka nije bilo. Prema riječima Dininih radnika, predstečajna će nagodba biti zaključena skoro, a već se istoga dana nakon toga može dogovarati posao s Kazahstancima, koji čekaju. U Omišalj i Zagreb na razgovore s vjerovnicima navodno dolaze stalno, u posljednje vrijeme sve češće, no konkretnih pomaka za sada još nema.
Više u tiskanom izdanju Novog lista, u četvrtak, 21. kolovoza 2014.
