Josipa Cvelić-Bonifačić: Kampovi su profitabilniji od hotela, ali toga još nismo svjesni

Hrvatski udio u ukupnim kamping noćenjima u Europi je nešto ispod četiri posto, ali to je zapravo i izazov. Gostima moramo reći da smo savršena kamping zemlja s predivnom prirodom, odličnom gastronomijom i divnim morem, a sami moramo vjerovati u to

Kampisti ne vole kišne kapi, posvjedočili su tijekom ovogodšnjeg srpnja u brojnim kampovima u Hrvatskoj gdje je srpanj donio 10 posto manje noćenja nego lani. Ipak, kamping sektor proteklih je godine nizao rekord do rekorda, a nije tajna kako se upravo u kampovima generira često i najveći dio prihoda turističkih kompanija koji u svom sastavu imaju hotele i kampove.

  Kada se govori o hrvatskom turizmu često se u prvi plan stavljaju hoteli i potreba da se poveća njihov udio u ukupnoj strukturi smještaja, možda pomalo i zapostavljajući kamping sektor. Koji je, međutim, danas puno više od kamp kućice ili kampera. Zaljubljenici u kampiranje reći će – to je stil života. I na tome se ne štedi. O tome što ustvari za Hrvatsku znači kamping proizvod, gdje su potencijali za razvoj i kako uopće Hrvatska kotira na međunarodnom tržištu, razgovarali smo s Josipom Cvelić-Bonifačić, direktoricom prodaje, marketinga, upravljanja prihodima i razvoja kampova Camping Adriatic by Valamar, te višom asistenticom na Fakultetu na menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Naša je sugovornica, naime, prva u Hrvatskoj, a vrlo vjerojatno i u Europi, obranila doktorsku disertaciju na temu kampinga. U doktorskoj disertaciji je istraživala Menadžment konkurentnosti kamping turizma u Hrvatskoj.    O čemu je konkretno bilo riječi u Vašem radu?

  – Glavno istraživanje se odnosilo na pokazatelje konkurentnosti kampova u odnosu na hotele u Hrvatskoj. Pokazalo se kako su u većini pokazatelja poput pokazatelja profitabilnosti kampovi konkurentniji u odnosu na hotele u Hrvatskoj. Postoje neki pokazatelji koji ukazuju na veću konkurentnost hotela, poput, primjerice, popunjenosti, međutim istraživanje je pokazalo kako su kampovi ipak konkurentniji u većem broju pokazatelja. Što je najvažnije, a to je financijska uspješnost je u hotelijerstvu bila niža od financijske uspješnosti u kampingu.

  Gdje je ustvari Hrvatska kao kamping destinacija u odnosu na druge zemlje u Europi?

  – Mi smo po kapacitetu deseti, a po noćenjima osmi u Europi, što se čini visokom pozicijom, međutim, treba znati da su na toj ljestvici ispred nas praktički sve mediteranske zemlje i svi naši konkurenti. Tu je jedna Francuska, koja ostvari šest puta više kamping noćenja od nas. Naime, u Hrvatskoj se ostvari oko 17 milijuna kamping noćenja, a u Francuskoj oko 100 milijuna. Potom su ispred nas Španjolska, Italija, ali i Njemačka, Nizozemska, Velika Britanija pa čak i Švedska… Dakle, neke zemlje koje često doživljavamo samo kao emitivne i same imaju izuzetno jak kamping proizvod. Inače, hrvatski udio u ukupnim kamping noćenjima u Europi je nešto ispod četiri posto. Dakle, možemo reći da smo ipak mali. Ali to je zapravo i izazov koji se može iskoristiti ako nacionalno i regionalno shvatimo da je to naša šansa i da je moramo sustavno iskoristiti.  

Na koji način?

  – Kampovi u Hrvatskoj su puni u špici sezone, ali naši potencijalni gosti u pred i posezoni su u nekim drugim destinacijama. To znači da mi moramo izgraditi vlastitu konkurentnost u odnosu na ostale na Mediteranu i na neki način preusmjeriti dio gostiju. Za to nam treba nacionalna i regionalna promocija, nije dovoljno što rade sami poslovni subjekti. Jednostavno rečeno, moramo potencijalnim gostima reći da smo savršena kamping zemlja s predivnom prirodom, odličnom gastronomijom i divnim morem. I moramo sami vjerovati u to. Ja sam osobno uvjerena da možemo iskoristiti tu šansu. Naš kapacitet još uvijek nedovoljno popunjen, dakle, čak i u okviru postojećih kapaciteta imamo enormne rezerve u popunjenosti, ali i diferencijaciji smještaja. To znači da uz klasični kamp, trebamo razvijati smještaj kao, primjerice, bungalove, mobilne kućice, male vile, šatore, glamping, kamene kućice na otocima, drvene kućice na kontinentu, jezerske kućice… Uz to idu sadržaji za dulji boravak – bazeni, aktivnosti, wellness i ostali programi. Unapređenjem sadržaja i smještaja postojeće kampove transformiramo u »resorte« i dobivamo nove goste koji duže borave. Nismo betonizirali prirodu već smo je oplemenili. Što god smislili u kampingu, sve je to dio ugođaja, priče i dizajna. Osim toga, imamo i velik potencijal za nove kampove kao što su kampovi u prirodnim zaštićenim cjelinama, gradski kampovi ili edukativni dječji kampovi. 

 Kakve primjere nudi svijet?

  – Za primjer možemo uzeti američka iskustva s kampovima unutar nacionalnih parkova koji su pod upravom državne uprave za šume. Taj proizvod se pokazao jako dobar. Samo ovaj primjer pokazuje da čak i po pitanju organizacijske forme kampova imamo jako puno mogućnosti. Što se tiče geografske rasprostranjenosti kampova, za sva prirodna i zaštićena područja, područja koja su u smislu ekologije i bioraznolikosti ustvari krhka, je smještaj u kampovima najprikladniji jer ne narušava prirodu, a doprinosi njenoj valorizaciji. Uzmimo za primjer Nacionalni park Risnjak. Uvjerena sam da bi lijep broj gostiju, primjerice, iz Nizozemske onamo došao na odmor uz pravu promociju. Ako dolaze u sve nacionalne parkove u europskim zemljama, doći će i u hrvatske NP-e. No, preduvjet je da ondje postoji smještaj. Neću reći jednostavno kamp, može to biti glamping, vrhunske drvene montažne kućice usred šume kao što rade Amerikanci.

  Spomenuli se edukativne i gradske kampove.    – Amerikanci su, tako, napravili cijele studije o tome zbog čega je dobro da djeca odlaze u takve kampove. To je dio učenja života u društvu, dio učenja u prirodi, socijalizacije djece i njihova zdravog rasta u zdravom okruženju. Ta kultura će doći i k nama. I ne govorim tu samo o djeci iz Hrvatske, već cijele Europe. Potom da ne govorimo o mladim ljudima. Uzmimo za primjer Goli otok. On je tipičan primjer mogućeg kampa za europsku mladež u kojem će ona učiti o ljudskim pravima. Da ne govorimo da velik dio kampera prolazi kroz Rijeku, kojoj bi dobro došlo da se negdje mogu parkirati i razgledati grad. To se odnosi na bilo koji grad i znamenitost u Hrvatskoj. U pravilu gradovi grade kamp odmorišta da kampisti ne »protutnje« dalje, već da se zaustave i razgledaju grad. Zašto ne? Dakle, i taj gradski dio nismo razvili. Sve je to potencijal. Tu su i gosti posebnih preferencija poput promatača ptica, mountbikeri… Mnogo je još specifičnih niša.     Često zaboravljamo i da smo zemlja koja ima najsjajniju naturističku povijest na Mediteranu što promotivno nikako ne koristimo. Svi kažu da naturizam pada, ali nismo puno učinili, osim rijetkih odličnih primjera poput Valalte, da taj proizvod učinimo atraktivnim i da se njime, u konačnici i pohvalimo. Tim više što je naš kapacitet u tom smislu ustvari mali.    

Što su najveći ograničavajući faktori boljeg korištenja tih potencijala? Zakonodavstvo?

  – Zakonodavstvo sigurno. Još uvijek govorimo o neriješenom pitanju turističkog zemljišta. Još nismo potpisali ugovore, ne znamo granice ni obuhvat zemljišta i sigurno da to investitore obeshrabruje u ulaganjima. Istovremeno, plaćamo koncesijsku naknadu. Što je ipak pomak naprijed jer barem znamo uvjete pod kojima poslujemo. Osim toga je tu i urbanizam, odnosno projekcije razvoja koje zanemaruju kamping. Činjenica je da na ovaj segment često zaboravljamo i stoga što Hrvati nisu kampisti. U kampovima, naime, imamo svega 2,5 posto domaćih gostiju, za razliku od svih zemalja Mediterana gdje je taj udio barem četvrtina. Premalo Hrvata kampira pa ne razumijemo dovoljno kamping. A to je šteta jer može donijeti samo dobro.

  Kamping u Hrvatskoj ipak raste po kvaliteti što potvrđuju i brojna međunarodna priznanja?

  – Kamping proizvod u Hrvatskoj je posljednjih godina jako unaprijeđen. Prije svega u Istri, ali imamo diljem obale sjajnih primjera poput Zatona ili Solarisa. Imamo pet kampova koji su po ADAC-u među 140 najboljih u Europi, među kojima je i kvarnerski predstavnik kamp Krk. Potom su Lanterna i Zaton u prestižnom društvu udruge Leading camping Europe koju čine samo 34 kampa. Uvijek kažem da nema ničega u hrvatskom turizmu što je među 34 najbolja u Europi. To je također znak da Hrvatska zna kako se treba raditi u kampingu. I uz tu spektakularnu prirodu koju imamo, a koju naši konkurenti nemaju i moraju je umjetno stvoriti, doista možemo puno više.

O ovogodišnjoj je turističkoj sezoni mnogo rečeno. Činjenica je da su kampovi posebno osjetljivi na loše vrijeme koje je pogodilo srpanjsko razdoblje. Kakva je, po Vama, ustvari ovogodišnja turistička sezona s aspekta kampinga? 

  – Svakako izazovna. Nama će vremenske prilike jako utjecati na sezonu. Inače, imali smo najave kako će lipanj biti dobar, kao i kolovoz i posebice prva polovica rujna. Isto tako sve naznake su govorile da će srpanj biti težak. Ipak, loše vrijeme je presudno utjecalo na još lošiji srpanj od predviđanja, bilo da se radi o ranijim odlascima i skraćivanju boravka, bilo da se radi o nedolascima posebice vikendima jer smo destinacija ovisna i o vikend dolascima. Nalazimo se svega 5 do 6 sati vožnje od značajnih tržišta pa nam u slučaju lošeg vremena ti vikend gosti nedostaju. Treba, međutim, reći i kako se u rujnu mijenjaju cijene i teško možemo nadoknaditi gubitak prihoda koji je nastao u srpnju. To je visoka sezona i kada se se tu izgubi previše, u rujnu s dvostruko više noćenja, ali nižim cijenama, ne možemo nadoknaditi izgubljeno. U kampingu smo ovisni i o tome kakva je sezona na sjeveru Europe. Naime, ukoliko je vrijeme lijepo u Nizozemskoj, Danskoj ili Njemačkoj, kampisti su skloni tome da ostanu u kampovima u svojim zemljama koji su izvrsni. Lani se tako dogodilo da su Sjevernjaci imali izvrsnu sezonu jer su imali duži period lijepog vremena. Što znači da nemamo konkurenciju samo na Mediteranu, a što se često zaboravlja.

________________________

Loše, jako loše   

  Kako ocjenjujete najavljeno povećanje boravišne pristojbe?    – Najbjaže rečeno, jako loše. Javljaju se dvostruki se problemi. Naime, kako je u strukturi naše cijene udio boravišne puno viši nego kod primjerice hotela, svaki porast jače utječe na ukupnu cijenu koju gost mora platiti. Tim više što smo nekonkurentni i po stopi PDV-a koja je među najvišima među mediteranskim kampovima. Uz to, sada sklapamo ugovore za 2015. i cijene za iduću godinu su više manje već definirane. Nadalje, za kampove ne postoji mogućnost paušalne boravišne pristojbe iako imamo ogroman broj paušalnih gostiju. U jednom našem kampu, primjerice, imamo gotovo 500 paušalaca koji se svaki put pri dolasku moraju prijaviti, odjaviti i platiti boravišnu pristojbu. Bez obzira što dođu više puta godišnje, nekad na dan ili dva. Što nama stvara enormne operativne troškove, a njima nepotrebno birokratiziranje.  

________________________

  »Mali« bomboni 

    Ipak, nemaju sve regije jednako razvijen kamping turizam. Istra je tu najdalje otišla.  – Svakako, ali imamo sjajnih primjera i u drugim regijama. Potencijali su također značajni. U Dalmaciji, primjerice, imamo jako puno malih kampova u domaćinstvu koji bi mogli biti puno veće kvalitete nego što jesu. Ozbiljan projekt unapređenja njihove kvalitete mogao bi takve male kampove pretvoriti u krasne butik kampove. Rekla bih, male turističke »bombone«. To što je kamp mali ustvari može biti i njegova prednost. Zamislite desetak kampera u jednom đardinu uz samo more… I to možemo onda i zvati»glamping« – glamurozno kampiranje. Međutim, da bi potencijal postao stvarnost, na tom proizvodu treba raditi, od edukacije, promocije do cjeloživotnog učenja.  

________________________

  Od Italije preko Njemačke do Ukrajine i Latvije 

  Je li se s povećanjem kvalitete kampova, mijenjala i struktura gostiju?

  – Ne bitno. Naših prvih pet najvažnijih emitivnih tržišta, a to su Njemačka, Italija, Austrija, Slovenija i Nizozemska, su konstanta. U dobrim kampovima se pojavljuju Danci, a potencijal leži i u tržištima Švedske i Norveške. Snažan rast se bilježi i s češkog i poljskog tržišta, a tu su i Švicarska, Ukrajina, Litva, Latvija… Ljudi s kamperima dolaze i iz ovih zemalja. Dakle, nema prepreka. Kolege u Krakovu su mi, primjerice, rekle kako je njima kamperom otprilike jednako daleko doći na Krk, kao i do Sjevernog mora.