Država ne zna šta će s njima: ima li spasa za devastirane liburnijske vile?

Javnosti i zainteresiranim investitorima otvoreno je »nadmetanje« idejama ili još bolje ponudama do 15. rujna na internet stranici Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a na spisku 100 nekretnina širom Hrvatske su i potpuno devastirane vile Kremešek u Opatiji, te Toplice i Lovor u Lovranu

Državni ured za upravljanje državnom imovinom pokreće savjetovanje sa zainteresiranom javnošću i istu poziva da se obrati putem mail adrese [email protected] s prijedlozima, mišljenjima i idejama te iskazom interesa za nekretnine u državnom vlasništvu. Riječ je o sto nekretnina koje obuhvaćaju okvirno 20 milijuna kvadratnih metara površine, od neizgrađenog do izgrađenog građevinskog zemljišta te objekata. Nekretnine pokrivaju prostore u svakoj županiji Republike Hrvatske, a većinom je riječ o bivšim vojnim nekretninama.  

  Iz sto ponuđenih nekretnina možemo kao vrlo interesantne izdvojiti vile koje se nalaze u Lovranu, Opatiji, Dubrovniku i na Plitvicama (vila Izvor ), bivšu političku školu u Kumrovcu, Muzil u Puli, Hotel Iž u Zadru, Češku Vilu na Visu, Duilovo u Splitu, Kovčanje na Malom Lošinju, Željezaru Sisak, Goli otok, rezidencijalni objekt u Zagrebu, data centar Deanovec i Vjesnik u Zagrebu. Cilj je nekretnine staviti u funkciju, imovina Republike Hrvatske mora i može biti u službi gospodarskog rasta, treba biti pokretač razvoja jedinica lokalne i područne samouprave, ujedno i prilika za inovatore i poduzetnike, investitore, županije, općine, za sve one s vizijom i idejom.

   Svi su pozvani

Svi zainteresirani mogu iskazati interes, dati ideju i prijedloge na navedenu mail adresu popunjavanjem obrasca. Prijedloge i iskaze interesa na mail adresu možete slati do 15. rujna 2014., nakon navedenog datuma pregledat će se pristigli prijedlozi te će se ići u postupak organiziranja javnih natječaja za davanje u zakup, najam, prodaju, itd., a prema Zakonu o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

   Treba istaknuti kako će realizacija akcije »Projekti 100« pridonijeti razvoju gospodarstva lokalnih područja na teritoriju Republike Hrvatske te boljoj kvaliteti života lokalnog stanovništva. Navedene nekretnine su veliki potencijal za investicije i ostvarivanje ekonomskog rasta, a pružaju se brojne mogućnosti jer su ponuđene nekretnine potencijal za daljnji razvoj općine, grada ili županije u kojoj se nekretnina nalazi.

   U priloženoj tablici nalazi se popis svih nekretnina s površinom, lokacijom kao i kratkim opisom nekretnine. Trenutačna namjena istih određena je prostornim planom jedinica lokalne samouprave…    Ovo je tekst kojega je Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) objavio koncem srpnja na svojim službenim internetskim stranicama.   

Hrvatski dragulji

Zanimljivo je da su čak tri vile, od čega dvije imaju i značajnu spomeničku vrijednost i ubrajaju se među dragulje hrvatske arhitektonske baštine, na području Opatijske rivijere. Radi se o Villi Kremešek u Opatiji, te vilama Toplice i Lovor u Lovranu.

 Kako se osjeća danas kada prođe uz dvije zapuštene zgrade u samome srcu Lovrana, pitamo gospodina Ribarića koji se prisjeća i da su uz radnike s područja bivše države, u Lovran na odmor dolazili i članovi češkog sindikata željezničara, a prosječan odmor je trajao između 7 i 10 dana i svi bi dolazili na red… Dakako, i vraćali se doma zadovoljni.     – Srce me boli. Kada tamo prolazim, osjećam tugu. Cijepa mi se srce, jer cijeli naš život, naš trud i muka su ulagani u ove objekte koji danas zjape prazni i propadaju. Šteta! Jer nije bilo ljeta da u ova tri objekta nije boravilo barem 220 ili 230 osoba i gotovo nikada manje. Sada je dobro jedino to što je unatoč krizi Meridional ipak obnovljen i premda sam se nadao da će imati višu kategoriju, s obzirom na okolnosti u kojima živimo i s ovime moramo biti zadovoljni. Drago mi je da je su u njega uložena sredstva i da je Meridional, danas hostel Link opet u turističkoj funkciji – zaključio je Ribarić.          Također, zanimljivo je i to da su Villu Toplice krajem siječnja ove godine putem natječaja pokušali prodati, odnosno dati u zakup predstavnici HŽ infrastrukture. Tada nije bilo zainteresiranih ponuđača, pa lovranski objekt nije niti prodan, niti dan u zakup. Prema informacijama koje je vodstvo Općine Lovran dobilo od nadležnih iz HŽ infrastrukture, razmišlja se o ponovnoj objavi natječaja, no ukoliko ni tada ne bude zainteresiranih, postoji mogućnost da se ovaj objekt da na korištenje lokalnoj samoupravi.

   Spomenuta opatijska Villa Kremešek, u novije je vrijeme plijenila pažnju svih hrvatskih medija kada je izašlo na vidjelo da je u jednoj od najljepših vila na korak od mora nelegalno ljetovao sakupljač plastičnih boca iz Zagreba sa svojom obitelji. Vila u državnom vlasništvu nalazi se u uvali Lipovica, u neposrednom susjedstvu Vijećnice Grada Opatije, luksuznog kompleksa Ville Arentz i vile Žuži Jelinek, preko puta sportske dvorane Marino Cvetković. Pozicija iz snova! No, dok se u okolne privatne vile neprestano ulaže i njihovi vlasnici ne dozvoljavaju da ih ošteti zub vremena, Villa Kremešek je dugi niz godina stajala zapuštena, obrasla gustim zelenilom i neurednim granjem, te nasadima bambusa koji su prirodnom barijerom držali ovu impozantnu građevinu skrivenu od kritičkih pogleda javnosti. Nekad otmjena vila pretvorena je u odlagalište smeća i okupljalište beskućnika…

   Kada je priča o nemaru države i unatoč krizi nevjerojatnoj nebrizi za svoje nekretnine potresla cijelu zemlju, nadležni iz Grada Opatije su poduzeli određene korake kako bi se stanje promijenilo na bolje.   

Naručitelj – barun Villez

S obzirom na internetsko savjetovanje koje je nedavno pokrenuo DUUDI, čini se da bi do pomaka u tom smjeru trebalo doći, a vrijedan »mrtvi kapital« konačno oživjeti kada dobije nove vlasnike ili zakupce.

   Izvorno ime Ville Kremešek bilo je Villa Ransonnet, a ubraja se među djela znamenitog Karla Seidla iz 1888. godine. Oko vile je park koji seže do uvale Lipovica, znan po šumi bambusa, a koji je uredio osobno naručitelj vile austrijski barun Eugen Ransonnet-Villez (1838.-1901.). Poslije 1920. godine vlasništvo nad vilom seli iz ruku obitelji Ransonnet na Lea Kremešeka, počasnog konzula Republike Argentine u Rijeci. Vilu je potom stekla Narodna Republika Hrvatska na temelju darovne pogodbe sklopljene 1947. od darovatelja Kremešek Lea pok. Ivana iz Opatije-Volosko – stoji u povijesnim zapisima o ovoj vili. Vila i okućnica su uknjižene na Republiku Hrvatsku, a prema dostupnim podacima država raspolaže s kućom površine veće od 220 četvornih metara, vrtom površine gotovo 2.500 četvornih metara i šumom od 150 četvornih metara. Nekad prekrasno uređena i održavana vila, »pod svačijim i ničijim vlasništvom« potpuno je izgubila elitni status i uz razbijene prozore i vrata koja su bez problema dozvoljavala ulazak bez ključa, pretvorena je u opatijsku »črnu maću« na luksuznoj poziciji koju pruža »prvi red do mora«. Država je prozvana za nebrigu o svome vlasništvu, te je potom i reagirala, odnosno dobro zaštitila vilu u koju se nakon »pojačanja« na ulaznim vratima više ne može neovlašteno ući, no okoliš je ostao u »totalnom neredu«. Godinu dana nakon slučaja »besplatnog ljetovanja«, ovo zdanje i dalje stoji prazno, no najnoviji potez DUUDI-ja ipak u sebi nosi iskru nade da će sličnih priča ubuduće biti manje ili će jednog dana u potpunosti nestati.

   »Željezničarsko odmaralište«

Kada je o Lovranu riječ, također na izuzetnoj lokaciji, uz prekrasan park i »na prst do mora« nalaze se tri građevine iz kompleksa nekadašnjeg tzv. »željezničarskog odmarališta«. Prva zgrada, nekadašnji hotel Meridional je na vrijeme prodan Ugo hotelima, odnosno Milenij grupaciji koja je objekt nedavno pretvorila u sada već poznati Hostel »Link«, prvi hostel na Opatijskoj rivijeri. Osim što renovirani objekt jako dobro posluje i privlači uglavnom mlađu publiku u Lovran, otkada su za njega brigu preuzeli poznati hotelijeri koji u Opatiji upravo dovršavaju i ogromu investiciju – rekonstrukciju i izgradnju hotela Royal, ovaj se dio Lovrana doslovce »trgnuo iz sna«. No, isto se ne može reći i za obližnje objekte koji su i dalje u vlasništvu države (Villa Lovor), odnosno HŽ infrastrukture (Villa Toplice).

   Aktualni načelnik Općine Lovran Alan Sanković, dosad je poduzeo niz aktivnosti kako bi se ove dvije građevine pomaknule s »mrtve točke«. Naime, spomenute nekretnine svojevremeno čak nisu niti bile uvedene u registar državne imovine, pa se Sanković obratio nadležnima.  

  U pismu Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom između ostalog naveo je da je nekretnina u vlasništvu RH, u naravi Vila Lovor, na adresi Šetalište m. Tita 7 nekada bila dio mreže odmarališta HŽ-a, a u doba Domovinskog rata i neposredno nakon služila za smještaj prognanika. Približna neto korisna površina ove zgrade je oko 1.600 »kvadrata« Već više od petnaest godina ova nekretnina je prepuštena propadanju iako je smještena u neposrednoj blizini gradske plaže, obalne šetnice i u povijesnom pojasu Lovranskih vila.

   – Zgrada je građevinski u lošem stanju i prijeti urušavanje dijela krova. U unutrašnjosti je došlo do propadanja dijela međukatne konstrukcije i prodora vode u sam objekt. S obzirom da je objekt položajno u atraktivnoj zoni za razvoj turizma – u samom susjedstvu, lijevo i desno od njega se nalaze luksuzni hostel Link (www.linkhostel.com) i hotel Villa Vera (www.hotel-villavera.hr ), njegova derutnost još više dolazi do izražaja. Iz tog razloga primamo i česte prigovore mještana, gostiju i samih hotelijera na izgled ove zgrade, nekad poznate »Vile Lovor«.

   Općina Lovran ima pravni interes da se predmetni objekt uredi i stavi u funkciju, bilo kroz Vašu aktivnost ili aktivnost novog vlasnika – stoji u pismu načelnika Sankovića DUUDI-ju u pokušaju da se objekt što prije zaštiti od daljnjeg propadanja i u konačnici stavi u funkciju.

   Pismeni odgovor na upit zasad nije dobiven, no kako smatra Sanković, već je i najnoviji korak DUUDI-ja, »sto projekata, tisuću ideja«, ipak određena najava dobre volje da se stvari poslože »svaka na svoje mjesto« i to na dobrobit i lokalne samouprave i države u cjelini.

   Dok Villa Lovor ima odličnu poziciju i investitorima bi mogla biti zanimljiva kada bi se ponudili realni uvjeti, no ipak nema spomeničku vrijednost, Villa Toplice je sasvim druga priča.

   Prema podacima iz knjige o lovranskim vilama autorice pokojne Mirjane Peršić, a koje nam je potvrdio i njezin suprug, poznati lovranski liječnik i prvi predsjednik Općinskoga vijeća Lovrana, dr. Dušan Peršić, zaljubljenik u povijest i znamenitosti Lovrana i Opatijske rivijere, ova se vila izvorno zvala Sanatorij doktora Karla Bettinia i kasnije je bila dependansom hotela Meridional. Izgrađena je 1909., a naručitelj je bio Karl Bettini, a projektant Johann Töpfl. Izvođač je bila Kranjska stavbna družba Ljubljana. Nakon rata, u vrijeme Jugoslavije, sve su tri vile postale željezničko odmaralište.   

Radni ljudi na moru

Zlatnih dana odmora uz pomoć sindikata s nostalgijom se prisjetio Milovan Ribarić iz Lovrana, čovjek koji je punih 25 godina bio upravitelj Željezničkog odmarališta u Lovranu.  

  – Bio sam upravitelj sindikalnog odmarališta za željezničare od 1969. sve do mirovine. To je bilo željezničko odmaralište s upravom u Zagrebu, a radnici iz unutrašnjosti su dolazili kod nas u Lovran na odmor na more u tri objekta – Meridional, Lovor i Toplice. Odmaralište je uvijek, tijekom svih tih godina odlično radilo, a ukupni kapacitet mu je bio 260 osoba u tri zgrade. U prosjeku je ovdje bilo petnaestak zaposlenih, a uz sezonce nas je ljeti radilo četrdesetak. Odmaralište se obično otvaralo u svibnju i bilo puno gostiju sve do kraja listopada. To su bile lijepe, nezaboravne godine. Radili smo puno, ali smo bili zadovoljni i prihod nam je uvijek bio dobar. Na kraju svake godine imali smo pozitivne financijske rezultate. Bili smo zadovoljni jer smo omogućili radnim ljudima da se uz mali trošak odmore na moru, da ljetuju u Lovranu. Nažalost, sve ovo su sada samo sjećanja i prošlost koja je otišla u nepovrat – ispričao nam je Milovan Ribarić.

   Naime, u ratno vrijeme i nešto kasnije, u vrijeme rekonstruiranja Hrvatskih željeznica, situacija se drastično promijenila. Sindikalni budžet je postajao sve tanji i počele su godine stagnacije. Objekt Toplice je obnovljen negdje 1989. zbog čega je i danas u značajno boljem stanju od Lovora, no spletom okolnosti, oba objekta su sada u derutnom stanju i ljepše dane je doživio tek privatizirani Meridional (danas hostel Link).