ZAGREB Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, čini se, zasad je »solo« igrač kad je u pitanju pronalaženje rješenja koje bi državi omogućilo da od MOL-a kupi Inine dionice i tako ponovno postane većinski vlasnik Ine. Nekoliko naših sugovornika iz Vlade potvrdilo nam je da ne postoji odluka Vlade, makar i neformalna, po kojoj bi država krenula u otkup Ininih dionica, što ih je prethodnih godina sama prodavala bilo MOL-u bilo građanima Hrvatske koji su ih onda preprodali MOL-u.

   – To je ideja samog ministra Vrdoljaka, u Vladi o njoj nikada nismo ozbiljno razgovarali, ali ako ministar bude osmislio neko rješenje po kojem bi država mogla otkupiti dionice Ine, svakako će ga premijer saslušati, kao i mi ostali i onda ćemo o tome raspravljati, kaže naš sugovornik iz Vlade. Isti odgovor nudi i na pitanje tko bi se to mogao zadužiti i kupiti Inu u ime države, a da se ne poveća javni dug, makar država i ne bila jamac za taj kredit, nego se kao kolateral ponude dionice Ine koje ima MOL te još 19 posto dionica Ine u Vladinom vlasništvu.

   – Prerano je o tome govoriti, pa nismo još ni odlučili kupiti Inu. Ministar Vrdoljak je vjerojatno o tome govorio kao o jednoj od opcija, ali ona je malo vjerojatna. Možda je to ono što narod želi čuti, možda je to samo manevar u pregovorima s MOL-om, a možda će doista za koji mjesec ili tjedan ministar imati cijelu konstrukciju i mi ćemo se tada o njoj očitovati, ali teško mi je u sadašnjoj situaciji vidjeti prostor da država krene u tu transakciju, zaključuje naš sugovornik iz Vlade.

   Sam je ministar Vrdoljak jučer prije početka sjednice Vlade na upit tko bi bio kreditor za takvu transakciju poručio da zasad rješenja nema, ali da je u potrazi za njim, te da je njegov posao braniti državne interese i da su sve opcije otvorene.

   Prema trenutnoj cijeni na Zagrebačkoj burzi država bi morala MOL-u za njegov udio u Ini isplatiti najmanje 19 milijardi kuna, što je otprilike jednako iznosu koji očekuje od monetizacije svih autocesta, u što je krenula baš zbog pritiska javnog duga na državne financije. Tako bi MOL na kraju za dionice Ine dobio deset milijardi kuna više nego što je sam platio za njih. Uz sve prednosti koje bi donijelo većinsko vlasništvo nad Inom postavlja se pitanje ekonomičnosti kupnje dionica koja je u razdoblju od 2003. do 2008. godine, prodala upravo država i za to uprihodovala trostruko manji iznos, a sada bi dobila poduzeće koje je smanjilo proizvodnju, čiji je udio na domaćem tržištu pao, a izgubilo je i snagu na susjednim tržištima.