To je poruka onima koji su u posljednjih godina ostali bez posla – da ima nade, da će ponovo raditi. I ohrabrenje svima koji ovih dana završavaju škole, da mislimo na njih i da netko na njih računa
Zapošljavanje ljudi postalo je glavna briga i u državama jugoistočne Europe. Goran Svilanović, glavni tajnik Vijeća za regionalnu suradnju, ovih je dana istaknuo da bi zemlje regije trebale do 2020. godine otvoriti milijun radnih mjesta. To je i povod za razgovor s nekadašnjim srpskim ministrom vanjskih poslova koji je dužnost glavnog tajnika Vijeća preuzeo prošle godine, od hrvatskog diplomata Hide Biščevića. Vijeće za regionalnu suradnju ima sjedište u Sarajevu, a sljednik je nekadašnjeg Pakta za stabilnost jugoistočne Europe.
Koji je bio povod Vijeću da zapošljavanje u zemljama regije postavi sebi kao jedan od glavnih ciljeva? Na koje se to države jugoistočne Europe odnosi?
U 16 područja
Ne zvuči li milijun radnih mjesta u idućih šest godina kao vrlo ambiciozan cilj?
– Vjerujem da je interes Hrvatske najveći u području transporta, infrastrukture, energetike, turizma i trgovine i da u ovim područjima Hrvatska itekako ima interes da bude dio procesa koji smo zajedno započeli te da kao članica EU može vrlo aktivno sudjelovati. Usporedni pregled po ekonomijama i po područjima, kako tko napreduje i gdje se trenutno nalazi, svaki građanin može svakodnevno pratiti na www.rcc.int.
– Svjestan sam kako to zvuči poslije svih ovih godina u kojima smo slušali različita obećanja. Ovaj put uopće nije riječ o obećanju. To je minimalni cilj za sve nas u regiji ako ozbiljno shvatimo dubinu ekonomske i socijalne drame s kojom su naši sugrađani suočeni. To je, u stvari, poruka onima koji su u posljednjih nekoliko godina ostali bez posla – da ima nade, da će ponovo raditi. I naravno, ohrabrenje mladićima i djevojkama koji ovih dana završavaju škole, da mislimo na njih, da su svojim domovinama potrebni i da netko na njih računa.
Poznato je da uz poduzetnike glavnu ulogu u ekonomijama imaju nacionalne vlade, naravno uz pomoć brojnih europskih institucija. Na koji način Vijeće za regionalnu suradnju može utjecati na razvoj događaja na ovom području, pa i na povećanje zaposlenosti?
– Strategija će se odvijati u 16 područja i imat će 86 konkretnih mjera koje je nemoguće objasniti u jednom intervjuu, ali da pokušam s nekoliko primjera. Kamion koji nosi, recimo, paprike od Tirane do Ljubljane, taj put od nepunih tisuću kilometara prijeđe za oko pet dana! Važan element našeg programa jest uklanjanje trgovinskih, prometnih i carinskih barijera, uključujući i u sektoru usluga. Samo 15 posto izvoza naših ekonomija je između nas samih, što znači da postoji ogroman prostor za povećanje te trgovinske razmjene, a samim time i za ekonomski rast.
Ekonomski rast
Velika podrška
Na koje fondove pritom računate?
– Ovo su samo neki primjeri konkretnih mjera. Sredstva za ostvarivanje ciljeva Strategije trebala bi doći iz budžeta, zatim iz IPA fondova i iz međunarodnih financijskih institucija. U svakoj fazi puta koji smo prešli imali smo punu podršku Europske komisije i vjerujem da će tako biti i ubuduće. Jasno je da su gotovo sve naše ekonomije prezadužene i zato vlade moraju biti vrlo oprezne i ulagati prije svega u ono što donosi ekonomski rast. Strategija je upravo ta područja i te mehanizme identificirala.
Budući da je Hrvatska postala članicom EU, odnosi li se Strategija za jugoistočnu Europu do 2020. godine i na nju?
– Strategija 2020 počela se pripremati dok Hrvatska još nije ušla u EU i ona je sudjelovala u njenoj izradi. Danas, kao članica EU, Hrvatska je obavezana Strategijom Europa 2020, i mi to poštujemo. Ove dvije strategije su vrlo bliske, naša regionalna rađena je po ugledu na Europsku. Hrvatska ostaje dio regije i svakako je zainteresirana za njen prosperitet. Stoga smo s Vladom Hrvatske dogovorili da ona sama definira područja i opseg svog sudjelovanja u Strategiji Jugoistočna Evropa 2020.