Nezaposlenost u pozadini mnogih problema: Raste broj građana koji traže pomoć Obiteljskog centra PGŽ

Ako je čovjek izoliran iz svijeta rada često se i sam dodatno isključuje iz socijalnih kontakata; biva sve osamljeniji, sa slabim samopoštovanjem i tako počinje depresirati, kaže Gordana Stolfa, socijalna radnica i psihoterapeutica te v.d. predstojnica Centra

Ako osjećate da ste ušli u začarani krug negativnog razmišljanja, da ste izgubili zajednički jezik s partnerom, da gubite konce u odgoju djece… Ako želite usavršiti komunikacijske vještine, naučiti kako biti još bolji roditelj, dobiti podršku, da vas netko sluša, pomoć u učenju, pravni savjet…« … »Možete nastaviti razmišljati o problemima ili ih početi rješavati.« … »Potražiti pomoć kada vam je potrebna, znak je odgovornosti, a ne slabosti.«

Ove poruke Obiteljskog centra Primorsko-goranske županije istaknuli smo prije nekoliko godina u tekstu koji je opisivao djelokrug njegovog rada i jednako bi ih se moglo apostrofirati i danas.

Centar je od početka ove godine podružnica riječkog Centra za socijalnu skrb i sada ulazi u osmu godinu rada, no odavno je već u javnosti prepoznat po svom preventivno-savjetodavnom radu s građanima i za građane.

Određeni pokazatelj toga je i stalni, iz godine u godinu rast broja građana koji se obraćaju za pomoć stručnjacima Centra – psihologu, socijalnom radniku i psihoterapeutu, socijalnom pedagogu, defektologu i pravniku.   

Svojim gotovo samozatajnim radom Centar je stekao povjerenje mnogih malih običnih ljudi koji su se u nekoj dobi života, bilo da su odrasli bilo da su djeca, zatekli pritisnuti okolnostima i problemima, jer mnogima su njegovi stručnjaci pomogli promijeniti i uspostaviti komunikaciju, posložiti prioritete i krenuti naprijed. Samo lani je pomoć u Centru potražilo 857 građana koji su savjetodavnim radom bili »obuhvaćeni« nekad i mjesecima.

Za naše prilike uobičajeno, pomoć je tražilo puno više žena (542) nego muškaraca (315). Statističke analize Centra govore da je najveći broj tih građana srednje stručne spreme te zatim i fakultetski obrazovani ljudi, naravno i njihova djeca.

Isto tako, u statističkom izvješću klasificirani razlozi zbog kojih su ljudi tražili savjetovanje sa stručnjacima po brojnosti ističu pitanja vezana uz osobni rast i razvoj, teškoće u bračnim odnosima, pitanja vezana uz odgoj i roditeljstvo, savjetovanja roditelji – dijete, teškoće u komunikaciji među članovima obitelji, teškoće u svladavanju školskog gradiva, teškoće vezane uz razvod braka.

Nedavno je Obiteljski centar u sklopu sustava socijalne skrbi dobio niz novih radnih obveza, no u njegovom radu i dalje su najtraženija savjetovanja, naravno besplatna za sve. 

   – Obiteljski centri su zamišljeni da budu pomoć obiteljima da mogu lakše prevladati određene teškoće, da budu servis obiteljima. I ljudi u Obiteljski centar dolaze zbog svojih osobnih teških situacija, kad ne znaju kako i što dalje, kaže socijalna radnica i psihoterapeutica Gordana Stolfa, v.d. predstojnica Centra.     

Pitanja kako naprijed

   Sa stručnjacima Obiteljskog centra razgovarali smo o tome s kojim se problemima ljudi Centru obraćaju te da li i kako aktualna i dugogodišnja gospodarsko-ekonomska, ali i moralna kriza u našem društvu utječe na obitelji, djecu, mlade, bračne parove, na ljude pojedinačno. 

   – Vrlo malo ljudi se nama obraća zbog problema nezaposlenosti, ali dolaze mnogi nezaposleni ljudi koji imaju mnoge probleme, pa i koji zbog nezaposlenosti imaju probleme – depresivni su, tjeskobni, s pitanjima kako naprijed. Dakle, ljudi ne ističu posebno nezaposlenost kao problem, nego dolaze zbog drugih problema: loših odnosa u obitelji, narušene komunikacije s partnerom, zbog teškoća u odgoju djece, socijalne isključenosti. Zapravo, ljudi dolaze zbog kompleksa problema. A poučiti ljude da brinu o sebi, kako da uspostavljaju dobre odnose s drugim njima važnim ljudima je vrlo važno i jako dragocjeno. Važno je osvijestti ljudima kako uz stručnu pomoć oni sami mogu nešto učiniti i promijeniti i tako ostvariti svoje želje i ciljeve, kaže Stolfa. Slaže se pri tom da čovjeku posao nije potreban samo zato da bi osiguravao egzistenciju sebi i svojoj obitelji, već da je i puno više od toga.

    – Ako je čovjek izoliran iz svijeta rada često se i sam dodatno isključuje iz socijalnih kontakata; biva sve osamljeniji, sa slabim samopoštovanjem i tako počinje depresirati. Čovjeku trebaju socijalni kontakti da bi mogao zadovoljavati svoje potrebe, pa dakle posao ne znači samo egzistenciju. Osim savjetovanja mi radimo i edukacije, i roditelja i djece i mladih, i bračnih parova. Nije, naime, dovoljno samo savjetovati, već treba ljude educirati na koji način mogu postati bolji roditelji, na koji način mogu postati bolji partneri kako bi ostvarili kvalitetnije odnose u obitelji. Jer obitelj je temelj društva i jako je bitno u kojem okruženju djeca rastu, koje im se vrijednosti pokazuju i prenose, koje poruke im roditelji šalju. Ako djeca žive u neprimjerenim uvjetima, često izložena stresnim događanjima u obitelji, to će se negativno odraziti na njihov život i budućnost. Takvim roditeljima treba pomoć i podrška kako bi postali bolji roditelji koji će raditi ono što je u najboljem interesu djeteta, a to je da ih vole, osnažuju, usmjeravaju, ali i postavljaju granice. 

   Dolaskom u Obiteljski centar, zajedno s roditeljima procjenjujemo da li je za njih najbolji individualni rad, da li grupni program za roditelje – što je za njih najbolje. Naša iskustva s više različitih programa namijenjenih roditeljima, koji imaju djecu različite dobi, su vrlo pozitivna i imala su dobar odaziv od stane naših korisnika. Trudit ćemo se i dalje da ih u skladu s potrebama naših korisnika i nastavimo, kaže Stolfa. 

  Na pitanje kako mladi dolaze u Centar socijalna pedagoginja Nina Vela Vrabec kaže da raste broj onih koji dolaze individualno i samoinicijativno, čuvši za Centar od prijatelja ili informirajući se internetom.    – Najbrojnija je populacija mladih, srednjoškolaca koji dolaze s roditeljima. Postoje mladi koji su došli s roditeljima i mladi koje su roditelji doveli. Postoje roditelji koji dolaze zato što osjećaju da ova vremena brzih promjena traže od njih nešto što oni ne prepoznaju i ne razumiju i traže savjet stručnjaka. Sve je više mladih koji dolaze sami. Ovisno o tome na koji su način došli nekako se otprilike može predvidjeti kakav će biti ishod. Tako u jednim kategorijama ima izvrsnih rezultata, dok kod mladih koji su dovedeni od roditelja nije baš tako. Naravno, najbolji su ishodi kod mladih koji dođu sami, analizira naša sugovornica dok o pristupu mladom čovjeku kaže da se ne radi samo s njim već da se uzima u obzir i roditelje i odnos s roditeljima, odnosno da se kombinira rad s roditeljem i djetetom.    – Nerijetko su problemi mladih rezultat loše komunikacije među partnerima/roditeljima, a kada mladi shvate da su svi uključeni u proces promjena lakše i brže se te promjene i postignu. Tako postoji i škola za roditelje tinejdžera, a ovaj holistički pristup problemu daje i najbolje rezultate, kaže Vela Vrabec.

    Teške financijske prilike

   Ana Rajić, prof. defektolog, usmjerenja PUP – poremećaji u ponašanju – u Centru radi s djecom osnovnoškolskog uzrasta i na pitanje da li i kako se kriza koju imamo u društvu odražava na tu populaciju, kaže da je problematika zbog koje djeca dolaze u biti sve teža i teža. 

   – Definitivno kriza ima veze s tim, ljudi su sve više opterećeni, a sve manje i manje imaju prilike dobiti u svojoj okolini toliko nužnu podršku, te im je u određenim situacijama potrebna i dodatna pomoć kako bi mogli usmjeravati i voditi svoju djecu. Ljudi se, čini se, sve češće odlučuju tražiti pomoć, pri čemu je važno naglasiti da je ista u Obiteljskom centru besplatna, što je u današnjim teškim prilikama olakšavajući čimbenik pri donošenju odluke. Od početka rada Obiteljskog centra djeca dolaze zbog iste problematike, primjerice poteškoća u učenju, agresivnosti, laganja, vršnjačkog zlostavljanja, niskog samopouzdanja i loše slike o sebi, poteškoća pri razvodu braka roditelja, no ima i drugih razloga koji nisu toliko česti. U radu sam zamjetila da u posljednjih nekoliko godina roditelji koji dovode djecu često imaju razne poteškoće – suočeni su s otkazima, neadekvatnim radnim uvjetima, često su prisiljeni mijenjati posao i tome slično. Oni ne dolaze zbog tih problema, ali tijekom savjetodavnog rada postaje vidljivo da su ovakve teške financijske i profesionalne prilike povezane s nižim pragom tolerancije na frustraciju i manjom količinom strpljenja, pa onda sukladno tome budući da ne mogu zadovoljiti ni temeljne egzistencijalne potrebe, ne mogu ni adekvatno odgovoriti na potrebe djeteta. Tada ljudima treba pružiti pomoć i podršku, ohrabriti ih i usmjeriti. Ljudi dolaze zato što uviđaju da im djeca imaju probleme – popustila su u školi, osamljuju se, tuku se, a radom s cijelom obitelji dođemo između ostalog i do problema koje imaju roditelji (osobnih, partnerskih, profesionalnih, financijskih i sl.) a koji naravno utječu na savjetodavni proces. Ukoliko nemate posao ili radite više poslova stalno u strahu od otkaza, stalno se brinite oko zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, to će zasigurno utjecati na kvantitetu i kvalitetu vremena koje posvećujete djetetu. Rekla bih da situacija nije još kulminirala, ali sve to će kroz dogledno vrijeme, ako se nastavi ovakva situacija, kreirati novu vrstu problematike, analizira Rajić. 

– Savjetovanje je dobro zato što zajedno nešto sustvaramo. U savjetovanju čovjek ne dobiva recepte kako živjeti, nego zajedno pokušavamo otkriti njegove unutarnje resurse s kojima može promijeniti ono što radi i o čemu razmišlja u pozitivnom smjeru. Tada će se osjećati bolje i zadovoljnije, što će povoljno utjecati na njegov život i život njegove obitelji. Kod nekih ljudi je već velika stvar da izgovore na glas svoj problem, a čim je to čovjek učinio već pomalo na problem gleda drugačije, i to je već prvi korak. Potiskivanje problema i osjećaja može se samo loše odraziti na zdravlje čovjeka, a nerijetko ljudi potiskuju puno ružnih događaja. Tako se zatvaramo, depresiramo, biramo neka ponašanja koja su za nas loša. Zato je važno da čovjek zna da postoji mjesto na koje može doći i u povjerenju reći svoj problem. Ovdje se ljudima pruža mogućnost da svoju situaciju vide drugačije, da se osnaže i da ih se uz stručnu pomoć vodi k ostvarenju njihovih želja i ciljeva, tumači Gordana Stolfa. 

Problemi roditelja i djece

   Socijalna pedagoginja Nina Vela Vrabec koja je u Centru posvećena radu sa mladima – srednjoškolcima, studentima i drugim mladim ljudima kaže da se generalno može reći da su problemi u odnosima roditelj – dijete česti motiv dolaska u Centar. 

   – Roditelji se vrlo često obraćaju s pitanjima kako motivirati dijete za učenje, jer škola je dosta stresna za mnogu djecu, posebice kada se radi o promjenama; prelasku iz osnovne škole u srednju, promjeni sredine i kruga vršnjaka ili su u pitanju nedostatne radne navike. Često je i pitanje roditelja kvaliteta provođenja slobodnog vremena mladih, odnosno kako ograničiti vrijeme koje dijete provodi pred ekranima – mobitel, internet. Svjesni su posljedica na zdravlje, spavanje i prehranu, utjecaja na mozak, ali i socijalne izolacije koje pretjerani boravak pred ekranom može prouzročiti. Jedan od roditeljskih strahova vezan je uz pitanje postojanja dostatnog samopouzdanja i odgovornosti djeteta, a što je iznimno važno zbog izbora prijatelja, načina druženja, noćnih izlazaka koji su izazov i za dijete i za roditelja. Porast je broja mladih koji u Centar dolaze sami, a problemi zbog kojih dolaze su: nesnalaženje u novim sredinama uvjetovano upisom u srednju školu, strah od školskog neuspjeha, loša slika o sebi, komunikacija s vršnjacima, neprihvaćanje od strane vršnjaka i sukobi s roditeljima, različitost u poimanju slobode mladih i njihovih roditelja, sumira Vela Vrabec. 

   Nezaposlenost je rjeđi razlog zbog kojeg se Centru obraćaju mladi, ali brojni drugi problemi u pozadini kriju činjenicu nezaposlenosti. 

   – Nezaposlenost utječe na osjećaj bespomoćnosti i na manjak samopouzdanja i samopoštovanja što utječe na poteškoće na osobnom planu, na planu odnosa; bilo partnerskog bilo roditeljskog. Postoji različitost u ponašanju u situacijama krize. Ukoliko ljudi doživljavaju krizu kao rezultat nekih vanjskih utjecaja, drugih ljudi, politike, lošeg vođenja države itd., kod njih se razvijaju osjećaji ljutnje, bijesa, agresije što se generira i kroz odnose s drugim ljudima. S druge strane, postoje ljudi koji na krizu reagiraju osjećajima osamljivanja, izolacije, pasivizacije, depresije, a zbog doživljaja da su manje vrijedni, nesposobni, što također utječe na odnose prema okolini. Dakle, suočavanje s nezaposlenosti i krizama je jako važno, jer prepoznavanje emocija koje te situacije izazivaju i ponašanja koja se reflektiraju u odnosima sa drugim olakšava mogućnost rješavanja problema, objašnjava Vela Vrabec.