Osim edukativne, kao i turističke uloge, što se i očekuje od festivala ovakvog karaktera, Liburnia Jazz Festival uspješno obavlja funkciju promotora visoke svjetske kulture u svojoj sredini
OPATIJA Nastupom sastava Veselino Jazz Project na Ljetnoj pozornici u Opatiji počeo je Liburnia Jazz Festival. Osim slovenskog saksofonista Lenarta Krečića, vođa sastava bas gitarist Luka Veselinović je sastav formirao od glazbenika bliskih generacijski i po podneblju. To su trubač Branko Sterpin, klavijaturist Zvjezdan Ružić i bubnjar Adriano Bernobić. Radi se o mlađim glazbenicima liburnijsko-istarskog jazz kruga koji, prema najavnim riječima umjetničkog direktora Festivala Elvisa Stanića, između ostalog svoju strast prema jazzu i ulazak u profesionalno bavljenje tom glazbom mogu zahvaliti upravo tom festivalu. No, on nije odigrao važnu ulogu samo za njih; svi su mlađi jazz glazbenici ove regije svoj ukus formirali na osnovi onoga što su slušali na Liburnia Jazz Festivalu, kao i riječkom Jazz Timeu. Zato ne čudi Veselinovićevo zanimanje za fusion izraz. Iskazuje to svojim albumom »Magnetic Whale« s kojeg su neke skladbe bile na programu ovog koncerta, ali i izborom standarda koji simboliziraju preteču stila, primjerice »Footprints« Waynea Shortera i »Maiden Wyage« Herbieja Hancocka, dvojice glazbenika koji su izvršili snažan utjecaj na nastanak i razvoj fusion glazbe.
Osim edukativne, kao i turističke uloge, što se i očekuje od festivala ovakvog karaktera, Liburnia Jazz Festival uspješno obavlja funkciju promotora visoke svjetske kulture u svojoj sredini. Bilo je tako u nastavku programa prve večeri. Naime, zvijezda večeri bio je ugledni američki trombonist i skladatelj Luis Bonilla koji je utemeljio Mediterranean Collective, iako ovaj međunarodni sastav nosi snažan pečat Stanićeve glazbene kuhinje. Nije to Jazz ExTempore, ali izbor glazbenika i skladbi na tom je tragu. Uz Bonillu i gitarista Elvisa Stanića nastupili su srpski klavijaturist Ivan Aleksijević, hrvatski kontrabasist Goran Rukavina i talijanski bubnjar Paulo Muscovi. Svaki od njih u glazbu je utkao ponešto od glazbene tradicije podneblja u kojem je stasao, a širinu glazbenih interesa pokazali su i izborom repertoara. Osim Stanićevih, Bonillinih i Aleksijevićevih djela nadahnutih narodnom glazbom, izvodili su obrade tradicijskih skladbi iz Dalmacije, Bosne i Srbije.
Glazba ovog sastava odlikuje se iznimnom energijom, dinamikom, spontanošću, igrom i otvorenošću prema raznim glazbenim utjecajima: tradiciji, suvremenom jazzu, rocku, funku, bluesu, baladama, paljevinama… Posebice su dojmljive bile izvedbe Stanićeve skladbe »Naranča«, te sevdalinke »Mujo kuje«, poznate po nezaboravnoj izvedbi jedne od inačica sastava Jazz ExTempore. Iako su se svi članovi iskazali u improvizacijama, posebice su uzbudljiva bila Bonillina i Stanićeva sola
