Predstava »E se invece di Pinocchio.../ A kada bi umjesto Pinocchija...«, koja će premijerno biti izvedena u siječnju, paralelno nastaje i u Talijanskoj i u Hrvatskoj drami riječkog kazališta. Prema poznatoj priči doajenka Talijanske drame Elvia Nacinovich pripredila je svoju verziju, a glazbu i songove napisao je Bruno Nacinovich
U HNK-u Ivana pl. Zajca održavaju se dvostruke probe za predstavu »E se invece di Pinocchio…/ A kada bi umjesto Pinocchija…«, koja će biti izvedena i u Talijanskoj i u Hrvatskoj drami. Prema »Pinocchiju« talijanskog pisca Carla Collodija, doajenka Talijanske drame Elvia Nacinovich napravila je svoju verziju ovog glasovitog djela, koje i režira istovremeno s glumcima Talijanske i Hrvatske drame. Tako će gledatelji moći vidjeti kako se ista predstava zrcali u dvama različitim ansamblima i jezicima.
Predstavu prati i CD s glazbom iz »Pinocchija«, a nastao je u suradnji HNK-a Ivana pl. Zajca, EDIT-a, dnevnika La voce del popolo i dječjeg časopisa Arcobaleno. Uz prosinački broj Arcobalena kao dar je priložen taj CD, kako bi djeca (a i odrasli) već i prije premijere – 15. siječnja u HKD-u na Sušaku – mogla naučiti songove i zapjevati zajedno s glumcima. Na riječi Elvije Nacinovich glazbu potpisuje Bruno Nacinovich; autori aranžmana su Bruno i Alba Nacinovich te David Trkulja, suradnik je i Boris Popov, a CD je snimljen u Music Atelieru David. Autorica crteža na omotu je djevojčica Ella Švaljek.
U planu je i CD s hrvatskom verzijom, a prijevod na hrvatski napravio je Daniel Načinović. Ovim povodom razgovaramo s Elviom i Brunom Nacinovichem.
Koliko će se vaš »Pinocchio« razlikovati od originala?
Elvia NACINOVICH: – Naša priča bit će drugačija jer sam krenula drugim putem. Zaputili smo se u istraživanje ovoga klasika svjetske književnosti koristeći metodu svojstvenu upravo djeci. Ta metoda glasi: ako igračku rastavimo na nekoliko dijelova, služeći se tim dijelovima možemo stvoriti sasvim novu igračku. No, zapravo ništa nisam izmislila.
Inspiraciju za »Pinocchija« njegov je autor zasigurno potražio u svojemu djetinjstvu. Čini se da je mladi Carlo Lorenzini, prije nego li je postao poznati Collodi, bio jedan živahan, kreativan i duhovit dječak. Bio je, također, vrlo nestašan, nemiran i neposlušan. Budući da sam ja bila dobro odgojena djevojčica, poslušna i razumna, smatrala sam da je neposluh svojevrsno postignuće. Danas se pitam: »Zar je zaista Pinocchio jedini odgovoran za svoje nevolje? Što bi se dogodilo da je umjesto neizlječivog lašca bio iskren do srži?«
Poput paralelnog slaloma
Želimo djeci svih uzrasta pokloniti priču u isto vrijeme staru i novu, aktualnu. U našoj verziji Pinocchio je pravo dijete i uopće ne laže. On je iskren i izravan, a s tom iskrenošću nije se lako nositi. Kad sam krenula pisati, priča je tekla sama od sebe i odjednom se pojavio i jedan novi lik koji je rekao: »I ja sam tu, ispričaj i moju priču«. To je trenutak bolne aktualnosti, no o čemu se radi zasad nećemo otkrivati.
Kako ste reagirali kad su vam ponudili da napišete svoju verziju »Pinocchija« i režirate ga?
Elvia NACINOVICH: – U prvom trenutku nisam mislila prihvatiti, no onda mi je proradila mašta. Shvatila sam da u Talijanskoj drami imamo idealnu podjelu za »Pinocchija«. Pomislila sam na svoje kolege i kolegice, na potencijal koji imaju i kao glumci, i kao pjevači. Vrlo smo povezani i jedan drugoga nadopunjavamo. Prihvatila sam se »Pinocchija« polazeći od svojih prijatelja. Svaki je poseban na svoj način i za sad sam jako zadovoljna.
Kako se odvijaju usporedne probe s glumcima Talijanske i Hrvatske drame?
Elvia NACINOVICH: – To je poput paralelnog slaloma. Neki glumci su i u obje podjele. Imat ćemo i dosta rekvizita. Iz dana i dan komponiramo sve te elemente. Zahvaljujući tome što je kazalište timski rad, svatko pridonosi da predstava bude kako treba.
Bitna je priča
Hoće li to biti predstava za djecu ili i za odrasle?
Elvia NACINOVICH:– Collodijev »Pinocchio« zapravo i nije napisan za djecu. Ona ga razumiju na određenoj razini, no kad to djelo čitate kao odrasla osoba, razumijete mnogo više slojeva. Te slojeve zadržali smo i u predstavi. Bitno nam je ispričati priču, a onda će je svatko iščitavati na svoj način. Voljela bih da to bude predstava za roditelje koji će na nju dolaziti u pratnji svoje djece.
Nije to priča za laku noć. Nećemo davati odgovore, jer nitko nema prave odgovore na sva pitanja. Vjerujem da će naš »Pinocchio« potaknuti razgovor i komunikaciju. Uvjerena sam da se s djecom o bilo čemu može razgovarati. Najlakše je ispričati priču i misliti da smo s metaforama riješili stvar. U kazalištu smo tu da stvaramo magiju, ali to nije tvornica iluzija. Dapače, moramo znati o svemu pričati s našom djecom. Svaka priča je čin ljubavi, a kad ima dovoljno ljubavi i povezanosti to se osjeti. Nadam se da će se iz svega toga roditi nešto dobro i da nećemo iznevjeriti očekivanja.
Ovom prilikom zahvalila bih novom vodstvu HNK-a Ivana pl. Zajca i Talijanske drame na ukazanom povjerenju. Svi smo puni entuzijazma, a naša nova ravnateljica Leonora Surian uspjela je povezati institucije talijanske manjine što je jako dobro.
Glazba koja ulazi u uho
Predstavu režirate, a u njoj i glumite. Kako to izgleda?
Elvia NACINOVICH: – Suludo i pomalo shizofrenično. U ovoj fazi najradije bih »ubila« autoricu koja mi je zadala toliko problema (smijeh). Nisam htjela ostati bez uloge. I kad režiram, moj je pristup glumački. Bitni su mi glumci i kontakt s publikom.
Kako biste predstavu žanrovski odredili?
Elvia NACINOVICH: – Naš »Pinocchio« mogao bi se odrediti kao glazbena bajka. U predstavi jako važnu ulogu ima glazba.
Kako je nastala glazba za »Pinocchija«?
Glazbu izvode i u predstavi sudjeluju Elena Brumini, Leonora Surian, Rosanna Bubola, Giuseppe Nicodemo, Alida Delcaro, Mirko Soldano, Toni Plešić, Lucio Slama, Elvia i Bruno Nacinovich, Lili Švrljuga, Sintia Lacman i Susanna Valenčić. Naslovnu ulogu Pinocchija u obje verzije – talijanskoj i hrvatskoj – glumi Elena Brumini, a u podjeli Hrvatske drame su Marija Tadić, Jerko Marčić, Biljana Torić, Davor Jureško, Dražen Mikulić, Denis Brižić, Sabina Salamon i Ana Vidučić. Scenograf je Dean Vukušić, a kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović. Za scenski pokret zadužena je Elena Brumini.
Bruno NACINOVICH: – Elvia i ja surađujemo već 35 godina, počevši od pjesama za talijanske festivale i poslije u predstavama. Elvia napiše tekst, a onda ga ja uglazbim. Posljednjih desetak godina nismo imali prilike režirati i pisati glazbu, no sad je došla nova uprava kazališta i sretni smo što opet surađujemo na ovaj način.
Koja je to vrsta glazbe?
Bruno NACINOVICH: – Glazba za »Pinocchija« ima elemenata rocka, popa, pa i folka. Ima svega. Glazbu ne razvrstavam u žanrove, nego je dijelim na dobru i lošu. Za djecu treba napraviti lijepu glazbu koja će joj odmah ući u uho. Nismo išli na neke velike aranžmanske zahvate. Neki misle da je lako raditi glazbu za djecu, ali to je u biti najteže. Takva glazba mora biti upečatljiva, da je djeca – kad izađu iz kazališta – pjevuše.
Zahvaljujući suradnji s Arcobalenom, već mjesec dana prije premijere moći će se naučiti glazba i riječi. Barem zadnji song otpjevat ćemo zajedno s publikom.
Istaknuo bih i to da u predstavi i na CD-u pjeva svih devet glumaca i glumica Talijanske drame, kojima su se pridružile i naša inspicijentica, šaptačica i tajnica. Svi pjevaju i svi dobro plešu, što je pravo čudo.
Kako je to kad vam supruga režira predstavu?
Bruno NACINOVICH: To nam je već uobičajeno. Stalno razgovaramo o predstavi i razmjenjujemo si ideje. U glumu se ne miješam, jer Elvia odlično radi s glumcima.
Elvia NACINOVICH: Bruno mi je velika podrška u radu na predstavi. Daje mi savjete, pomaže oko mizanscene… Tu je i njegova divna glazba… Uživamo u igri.
