Vjerujem da će interes za zaključenje dugoročnih ugovora o opskrbi pokazati i mađarski, slovenski, slovački i češki potrošači, a ne isključujem ni mogući interes Srbije. Naravno, budući terminal na Krku neće ni približno moći riješiti problem eventualnih nestašica plina uzrokovanim mogućim prekidom isporuka iz Ukrajine
Nakon odustajanja Rusije od Južnog toka, plinovoda kojim je ruski plin trebao stizati u Europu zaobilazeći Ukrajinu, cijeli nam svijet poručuje kako je to velika, jedinstvena šansa za Hrvatsku odnosno njezin LNG terminal na Krku. O tome je li to doista tako, razgovaramo s Jasminkom Umićevićem, dugogodišnjim konzultantom u naftnom i plinskom biznisu, direktorom tvrtke Oil and Gas Consulting d.o.o. koju je, zajedno s konzultantskom kućom A.T.Kearney, Vlada prije gotovo godinu dana odabrala za poslovno savjetovanje u arbitražnom postupku i pregovorima s MOL-om.
Kolike su mogućnosti da zaista nađemo investitore u LNG i može li taj, skuplji ukapljeni prirodni plin, zamijeniti jeftiniji plin iz Rusije? – Ideja izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin (UPP) na otoku Krku stara je preko dvadeset godina, koliko ju se razmatra s većim ili manjim intenzitetom, ovisno o ekonomskoj, ali i političkoj situaciji u ovom dijelu Europe. Milanovićeva vlada projekt je prigrlila, preko optimističnog Radimira Čačića čak najavljujući da bi Hrvatska terminal mogla graditi sama. Za ekonomsku opravdanost izgradnje terminala, međutim, od najveće važnosti nije osiguravanje dovoljnih količina ukapljenog prirodnog plina, potvrđenih od strane dobavljača, već je najvažnije osigurati tržište, odnosno pronaći kupce koji će relativno skuplji UPP kupovati na bazi dugoročnih ugovora putem toga terminala. U suprotnom, terminal na Krku bi mogao doživjeti sudbinu DINA-inog postrojenja, a cijenu tog promašaja plaćali bi hrvatski građani. Takvih smo se projekata već nagledali dovoljno, ali izgleda da neki megalomani to tada nisu shvaćali. U posljednje je dvije godine došlo do »tektonskih poremećaja« i promjene energetske politike u EU, koja je izvršila svojevrsnu blokadu, odnosno smanjila potporu izgradnji plinovoda Južni tok kojim bi Rusija zaobišla Ukrajinu na sličan način kao što je plinovodom Sjeverni tok zaobišla Poljsku i baltičke zemlje, te izravno isporučuje prirodni plin u Njemačku odnosno druge članice zapadnog dijela EU. Unija je Južnom toku postavila dodatna ograničenja, a započete su i određene istrage protiv Gazproma na razini Europske komisije u Bruxellesu pa je, praktički, realizacija tog projekta suspendirana već od sredine ove godine.
Ima nade
Naša je Vlada, točnije ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, poprilično samouvjeren kad su budući energetski projekti u Hrvatskoj u pitanju. Nisu li svi oni, međutim, na dugome štapu – za LNG još nemamo investitore, zemljište na kojem bi terminal trebao biti građen je, najblaže rečeno, u imovinsko-pravnoj zavrzlami, upitni su potencijali ugljikovodika u Jadranu. Ima li razloga za »energetski optimizam«? – Ima. Nakon što je EU terminal za UPP prošli mjesec uvrstila na popis strateških energetskih projekata EU-a, a i hrvatska ga Vlada proglasila svojim strateškim projektom, očekujem da će se sve aktivnosti ubrzati te će veći broj tehničkih pitanja, kao što je i otkup zemljišta, deposediranje bivših vlasnika i slično, postati minorna pitanja. Glavno pitanje postat će izvori sredstava za financiranje i vlasnička struktura budućeg terminala. Ovih je dana raspisan i natječaj za izbor konzultanata, kojeg će velikim dijelom financirati izravno EU, a koji će imati zadatak odgovoriti na pitanja financiranja, modela izgradnje, izbora dobavljača, te lociranja potencijalnih potrošača plina. Ukoliko se pronađu financijeri, u što nakon podrške EU-a i SAD-a ne sumnjam, vjerujem da će interes za zaključenje dugoročnih ugovora o opskrbi pokazati i mađarski, slovenski, slovački i češki potrošači, a ne isključujem ni mogući interes Srbije. Naravno, budući terminal na Krku zbog svog planiranog godišnjeg kapaciteta prekrcaja između četiri i šest milijardi kubičnih metara neće ni približno moći riješiti problem eventualnih nestašica plina uzrokovanim mogućim prekidom isporuka iz Ukrajine, ali će u svakom slučaju poslužiti kao značajni dodatni izvor opskrbe ovog područja.
Ne bih se složio s konstatacijom da su potencijali za nova otkrića ugljikovodika u Jadranu upitni, jer dosadašnja iskustva i proizvodnja u Jadranu, posebice u sjevernom dijelu, govore upravo suprotno, a i seizmička ispitivanja koja je INA još davno obavila, kao i novija istraživanja, daju realne osnove da možemo očekivati značajna otkrića u Jadranu, a posebice prirodnog plina. Otkrića bi značajno doprinijela važnosti Hrvatske u geopolitičkom smislu, i izmijenila energetsku sliku ovog dijela Europe.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…
