U optužnici je izmijenjen činjenični opis pa će Marinu Ikici u petak biti izrečena presuda je li 28. ožujka 2013. na Podmurvicama »imao nakanu« ili je samo »pristajao da može usmrtiti« Ramadana Mutišija
RIJEKA » U riječkom Županijskom sudu jučer je završena glavna rasprava u postupku koji se vodi protiv 23-godišnjeg Riječanina Marina Ikice optuženog da je prošle godine usmrtio 29-godišnjeg Ramadana Mutišija na Podmurvicama, a objava presude zakazana je za petak, 12. prosinca. Tereti ga se da je 28. ožujka 2013. godine u Ulici Andree Benussija ispred kućnog broja 2, u stanju jake prepasti prouzročene napadom braće Mutiši, izvukao iz prednjeg džepa trenirke nož i zamahnuo njime prema Ramadanu Mutišiju zadajući mu ubodnu ranu u lijevu stranu grudi.
Zbilo se to nakon verbalnog sukoba koji je prerastao u naguravanje. Ikicu su okružili Alija, Besim i Ramadan Mutiši te ga počeli rukama i drvenom letvom udarati po tijelu. U dva navrata uspio se odmaknuti od njih, no tada su ga ponovno sustigli i okružili pa je izvadio nož.
Ogroman strah
– Prvo želim reći da mi je neizrecivo žao što je sve završilo kako je završilo. Prijatelj i Alija Mutiši su se valjda tjedan dana ranije bili potukli, a meni se preko Facebooka javio Muki koji mi je prijetio. Govorio je da smo mi za njih djeca, da će nas pregaziti i tako sve u tom smislu. Kod njih je to i inače bio običaj. Odgovorio sam da za to nema potrebe i neka to njih dvojica sami riješe. Trebao sam se tog dana naći sa curom i prijateljicom. Čuo sam galamu, bilo me strah izići i zbog toga sam uzeo nož – kako bih ih zastrašio ako se što dogodi. Najprije mi je prišao pokojni, ali nije ništa govorio. Tada su se pojavila i njegova braća, a Alija me je uhvatio za majicu i rekao »ajde ideš s nama gore«. Počeo me je vući, a kada sam im rekao da ne idem, tada su me svi počeli natezati i vući. Pokojni je izvadio palicu i mislim da me prvo udario po leđima.
Strašan trenutak
Nakon toga je dva puta bacio palicu na mene. Htio sam je dići s poda, ali je on stao na nju i lupio me preko uha. Počeo sam opet trčati, bježati od njih, ali ju je iznova bacio za mnom. Opet su me sustigli, ali tada više nisam imao kamo. Iza mene je bila ograda, ispričao je Marin Ikica, iznoseći obranu pred sudom.
– Izvadio sam nož i njime mahao prema njima da mi ne mogu prići, da ih odmaknem od sebe, da ih otjeram. Kad sam izvadio nož mislio sam da će stati, no oni su tada još više krenuli na mene. Tada se dogodilo, ni sam ne znam kako. Da li sam zamahnuo, da li je naletio na taj nož, prisjetio se.
Na upite svojega branitelja, riječkog odvjetnika Milenka Škrleca, o trenutku kad je izvukao nož, Ikica je odgovorio kako mu je to jednostavno bila zadnja opcija. Istaknuo je kako mu, međutim, nije bila namjera ikome nauditi.
– Taj trenutak ne mogu s ničime usporediti. Kad vas okruže trojica ljudi i ne dopuštaju vam da pobjegnete. Osjetio sam golemi strah. Ni na trenutak me nisu puštali. Koliko je bilo slučajeva u Hrvatskoj da su ljudi bili pretučeni te da su od toga umrli. Kad mi je otac došao u zatvor i rekao mi »šta te tu moram gledati« odgovorio sam: »Tata, bolje da me tu gledaš, nego da mi na Drenovi pališ svijeću«, svjedočio je Ikica.
Zamjenik županijske državne odvjetnice, Darko Karlović, odlučio se na izmjene u optužnici pa je tako činjenični opis »u nakani da istog usmrti« promijenjen u »pristajući da istog može usmrtiti« čime je optužba sada stavila teret na neizravnu namjeru.
